Principi, viši interesi, promjene; zamorno je iznova slušati ta opšta mjesta u rječniku naših političara. Ali, gotovom poslu mane nema. Do juče bijaše: Ranko, Ćaki i Žarko u Milovoj Vladi izbornog povjerenja. Od juče Ćaki, Srđan i, naravno, Žarko u izbornoj trci za novu vladu. Samo još da nakon 16. oktobra vidimo: je li to nova vlada bez Mila ili nova vlada uz Mila?
Kako god, nova trojka je formirana i valja rasvijetliti stranačke interese i naslutiti političke posljedice koje će proizvesti uvezivanje tri programski raznorodne stranke. Najlakše je razumjeti spremnost GP URA da pohita u zagrljaj Demosa i SNP-a. Stranci registrovanoj 1. avgusta (?!), koja je napuštajući ishitreno Vladu izbornog povjerenja ostala „na ledin” dva mjeseca pred izbore, savršeno odgovara štit dvije jače, mnogobrojnije partije. Ulazak u trojni savez za Rakčevića znači ulazak u parlament. Da su ostali samostalni, lako bi postali vanparlamentarni.
Možda će morati da progutaju knedlu i zaborave na programsku priču o članstvu Crne Gore u NATO, ali to je cijena koju je, računu skloni Rakčević, očito voljan da plati. Platiće Rakčević cijenu i u padu podrške: dojučerašnji, mahom građanski orijentisani, simpatizeri GP URA neće zdušno glasati partiju koja je uletjela u savez sa Demosom koji nije za članstvo u NATO, ne priznaju zločin u Srebrenici i čiji su simpatizeri do juče bili pobornici nacionalističkih politika.
Zato ne treba isključiti mogućnost da od trojnog saveza profitira onaj koji je brutalno izbačen iz koalicione igre: birači koji okrenu leđa Rakčeviću, možda će pogledati u pravcu Krivokapićevih socijaldemokrata.
Demos ima jasnu političku računicu. Istina je da im istraživanja javnog mnjenja garantuju ulazak u parlament. Ali, istina je i da je Demosova infrastruktura na terenu slabašna, tek su formirali neke podružnice pa Lekić muku muči da zapamti imena svojih saradnika u lokalnim odborima.
I što je najbitnije u Demosu znaju da će u kampanji po njima, kao „izdajnicima DF-a i Milovim ministrima” da bije teška artiljerijska paljba Demokratskog fronta.
Ima u Demosovom izboru i ličnih motiva. U onoj „staroj” trojci Lekić je bio drugi igrač, iza Krivokapića. Sada će lider Demosa biti predvodnik novog trojnog saveza, što nosi i dodatne političke poene. Ko bi odbio takav „poklon”?
Najteže je razumjeti novu poziciju Socijalističke narodne partije i postupke njenog lidera Srđana Milića. Prije četiri godine, SNP je u crnogorskom parlamentu bila zastupljena sa devet poslanika. U međuvremenu, došlo je do cijepanja stranke, formiranja Bečićevih Demokrata. Milićeva liderska pozicija dodatno je ugrožena pred Kongres SNP-a, kada su mu se javno suprotstavili Damjanović i Šćekić…
Ipak, žrtva na koju Milić pristaje nije tako mala. Naprotiv. Iako ima najjaču partijsku bazu i sposobne ljude na terenu, Milić je prihvatio da u raspodjeli 21 mjesta na poslaničkoj listi dobije čak dva mandata manje od Demosa i tek dva više od GP URA koja kao partija do juče nije ni postojala?! Uz to, predsjednik SNP-a prvi put od2008. godine neće biti nosilac liste. Dakle: da bi SNP ponovila broj mandata sa izbora iz2012. godine, trojna koalicija će morati da osvoji najmanje 27poslaničkih mjesta, odnosno nekih 32,33 procenta?!
To je gotovo nemoguća misija i zato Milićevo ulijetanje u savez sa Lekićem i, posebno Rakčevićem, treba tumačiti kao posredno priznanje da je mašina SNP u mnogo lošijem stanju nego što vlasnik želi da kaže.
Ali i kao moguću najavu dešavanja nakon 16. oktobra. Kada Milić, Lekić i Rakčević najavljuju promjene, to ne mora automatski da znači da slijedi baš smjena sistema vlasti. Uostalom, neki od njih su sada u vlasti ili su donedavno bili dio vlasti. Vlasti na čijem je čelu Milo Đukanović.
