Otišao je naš Rafet

Piše,

Suljo Mustafić

Otišao je naš Rafet.

Čovjek. Iznikao iz dubokih korijena etike i merhameta našeg naroda. Sazdan dostojanstvom, ukrašen vrlinama dobrote i čovjekoljublja. Nenametljiv i skroman,  a  otmen – i pojavom i duhom.  Plijenio je pitomošcu i toplinom. Širokogrud, a samopouzdan, nepokolebljivo čvrst u uvjerenjima. Posvećen porodici, kao sin, suprug,roditelj, djed, a  nama kao brat – i blizak i drag.

Profesor i preduzetnik.  Prosvjećivao je, bezgranično strpljiv, širio horizonte. Tiho, ali sigurno gradio je autoritet koji se pamti i poštuje . Lucidni matematičar i uspješni građevinar u mladosti, baveći se politikom u zrelosti, sabirao je ljude i gradio mostove među njima. Otvoren i strpljiv, pun razumjevanja za ljudske slabosti.

Vizionar. Dalekovid u promišljanju i razumijevanju društvenih procesa , pobornik realne politike, skroman i odgovoran, iskreni sabesjednik, dobronamjeran i prema neistomišljenicima. Razborit, uvijek je razumio suštinu, u objašnjavanju je išao prečicom ka smislu.

Pregalac. Do zadnjeg trena, predano posvećen političkoj emancipaciji i društvenom uzdizanju bošnjačkog naroda. Jednako kao i svakog drugog naroda. Znao je doći do ljudi, ulažući čitavog sebe.

Patriota. Nosio je svoj Zavičaj, svoje Rožaje u sebi, tiho dijeleći tu ljubav sa svima koji vole svoj rodni kraj, jednako ushićen ljepotama svih naših zavičaja.  Iskreno odan  Crnoj Gori, sanjao je o pravednijem i boljem društvu za svakog gradjanina, bio je zagledan u njenu buducnost u Evropi.

Vođa. Predvodio je Stranku u burnim vremenima i, pokazalo se, ispravnim strateškim odlukama. Ujedinjavao, povezivao, gradio i jačao. Poštovao je različitost – u karakterima, mentalitetu, obrazovanju, izvlačio najbolje iz ljudi. Savjetovao se, zato je i umio procijeniti u odlučivanju. Često je prihvatao  i drugačije, ako je bolje. Vjerovao je u jedinstvo. Znao je da samo to vodi ka uspješnoj misiji – za bošnjački narod, za sve narode, za svakog čovjeka- i na sjeveru I na jugu naše države.

Prijatelj. Toplinom je osvajao srca. Širinom i dobrotom pomagao da prihvatiš i kad drugačije misli ili, kada, u rijetkim prilikama, pogriješi. Nesalomivim optimizmom i vedrinom prevazilaziao je iskušenja, pa i najteže ovosvjetsko- opaku i dugu bolest. Istrajnošću je ohrabrivao druge. Vjeru je svjedočio životom.

Ostali su Sjecanje i Vjera. Odlazi sa Rafetom-  prijateljem, bratom, bliskim i dragim, sigurno i dio iz nas. Petnaest godina saradnje, druženja, nadanja, borbe i rezultata koje nikad nije prisvajao za sebe.

Ostaje vrelo uspomena kod nas, koje neće presahnuti, ostaje živo sjećanje u narodu, koje ne može izblijedjeti.

Ostaje vjera koja nas uči  da možemo biti složni i jedinstveni, samo ako razumijemo i uvažavamo – drugog i drugačijeg.

Uzvišeni Bože, nagradi našeg brata Rafeta iz obilja Tvoga neizmjernog, neprekidnom milošću i mjestom u Džennetu