Paradajzijacija Svetog Stefana

Piše

Svetislav Basara

Kad su poslije juriša na Zimski dvorac revolucionarne mase nahrupile u raskošni carev konak, znate li šta su prvo uradili radnici, seljaci i poštena inteligencija: najprije su sabljama isjekli umjetničke slike na froncle, potom se popišali u kristalne vaze i na kraju posrali u zlatne činije.

Ovo je bio uvod, slijedi razrada koja naoko nema veze sa uvodom. Moja neznatnost je davnih dana u nekom romanu napisala da je „turizam savremena forma fašizma“. Roman je, naravno, fikcija, ali sam ovo o turizmu i fašizmu mislio sasvim ozbiljno. Baš ne volim turizam. Muka mi je od tih modernih seoba naroda i neoružanih pohoda na turističke destinacije.

Moj animozitet se podjednako odnosi i na tzv. visoki, de luks, i na tzv. paradajz turizam, što opet ne znači da nemam nikakvog iskustva i sa jednim i sa drugim. Ako bih sad baš morao da biram – što, slava Bogu, već odavno, otkako mi djeca sama idu na more, ne moram – radije bih otišao na neku „paradajz“ nego na neku „de luks“ destinaciju.

Ponajprije zbog manjih troškova, ali ništa manje zbog nesnosne dosade, grdnog foliranja, smaranja, poziranja i uglađenog prostakluka, koji se nadvijaju nad de luks ljetovalištima. (Daleko im svima lijepa kuća.)

Slijedi (poduži) zaključak, koji je u stvari politička, a ne turistička analiza. Nešto vrlo slično onom što se poslije pobjede revolucije dogodilo Zimskom dvorcu, nedavno se – poslije pobjede prosrpske litijaške opozicije – dogodilo Svetom Stefanu.

Drugim riječima: Svetom Stefanu se dogodio narod. Dobro, de, nije baš bilo pišanja i sranja po vazama, ali (pre)skupi apartmani su zamandaljeni, još skuplji restorani su momentalno stavili katance na vrata, a dveri Kraljičine plaže su širom (i besplatno) otvorene za pučanstvo. Koje je, naravno, nahrupilo. Na internetu se čak pojavila i slika dilbera koji je – budući da ni ležaljki više nema – na Kraljičinu plažu došao sa urolanim tepihom.

A zna se – gdje je pučanstvo, tu su ćevabždije, lubeničari, kokičari, džidžabidžari i ostali djelatnici paradajz turizma. Vlada Borata Krivokapića je sve to javnosti predstavila kao bogzna kakvu demokratizaciju, ja sam to – bez obzira na to koliko popreko gledao na de luks turizam – video kao čisti populizam i vandalizaciju.

Nije nepoznato da se populizam isplati (i to debelo) samo populističkim političarima, a da populus (narod) uvijek ostane kratkih rukava. De luks, naime, turizam donosi lijep profit državama koje veliki dio svojih prihoda namiču od turizma – a Crna Gora spada među takve – tako da će se demokratizacija Kraljičine plaže vrlo loše odraziti na CG budžet.

Još će se lošije odraziti na imidž Crne Gore, a na duže će je staze i dodatno provincijalizovati. Jer, pazite. Još od SFRJ-otovog vakta, Sv. Stefan je u velikom svijetu imao status ništa manji od Dubrovnika, bio je sastajalište svjetskih faca, a sad se pretvara u Adu Ciganliju na moru.