Piromanska klerosvijest

Piše: Željko Rutović

Palile su se kroz istoriju knjige, sistematski i namjerno, naivno misleći da će sa njima vječno nestati i njihova slova i znanje u njima. Palile su se knjige i biblioteke iz religioznih ili političkih razloga, želeci time cenzurisati ili isključiti svaki aspekt kulture jedne nacije. No, vatra varvarstva nije mogla spržiti iskon i predanje njihove mudrosti. Štampale i čitale su se i stare i nove, na žaru duhovne snage kulture, humanizma i vječnosti logosa.

Nadživješe knjige i vrijeme i njihovu lomaču, koja u prah jedino i samo pretvori sumanute ideje jurišnih odreda da civilizacija knjige može nestati.

Zabilježi pocetak 19. vijeka otpor mašinama i na njima zasnovanoj industrijskoj revoluciji proizvodnog rada. Lomiše se mašine, rušiše se fabričke zgrade i pališe se skladišta, sve misleći da će snaga mišića i pokret deset prstiju odnijeti prevagu nad tehničkim mašinskim izumima. Naprotiv, unaprijediše se mašine, stopi se čovjek sa njima u danas sve nadirućem svijetu pametne tehnologije digitalnog doba. Tek, pobijedi mašina naivno joj spremanu lomaču ludističkog pokreta.

Nalik vječno poraženim i prokaženim uobraziljama da se knjige i mašine mogu uništiti, ovih dana potpiruju se vatre na kojima gore transparenti podrške Crnoj Gori i prijestonom Cetinju u pravednom i demokratskom otporu nametanja i uzurpacije duhovne crnogorske baštine od strane SPC.

Džaba. Jače gore crnogorske milenijumske patriotske vatre pravde, časti i slobode, jače od bilo kog i bilo koliko piromana i bilo koje zabludjele klero (ne) svijesti.

Znamen slobodne Crne Gore, istorijski, državni, duhovni i kulturni, toliko je za ovdašnje i sve današnje piromane visok i nedostižan – tako da će na njemu vječno ugasti svi klerofašizmi i srednjovjekovni šovinizmi koji bijedu i nemoć duha kale, tako sto pod okriljem noći kukavički transparente podrške slobodrskom Cetinju pale.