Podlost i moć protiv Cetinja

Piše
Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Podlost, jasno, nije isto što i mudrost, iako je podlac ubijeđen da je mudar.

Glupost, podrazumijeva se, nije isto što i mudrost, iako su mnoge opšteprihvaćene „mudrosti“ zapravo – notorne gluposti.

Jedna od takvih je nauk o tome kako je onaj ko je u sredini uvijek u pravu. Ko biva: ako ga napadaju i jedni i drugi, mora biti da je ispravan. Za sljedbenike te gluposti skovao sam termin SREDNJIČAR, im.

Zagovornik ideje da je istina uvijek u sredini, baš kao i mudrost. Ako jedna strana tvrdi kako je zemlja okrugla a druga da je ravna ploča, srednjičar će znati da je nužno primijeniti inkluzivni pristup, koji će uključiti oba viđenja, tako da se niko ne osjeti gubitnikom, još manje glupakom. U politici ta ideja svoj izraz nalazi u takozvanim partijama centra, posvećenih takozvanom dijalogu i takozvanom kompromisu između takozvanih ekstrema. Ako jedna strana ima ektremnu namjeru da spali grad i pobije njegovo stanovništvo, dok se druga strana ekstremistički drži odluke da to ne dopusti, srednjičarska mjera kompromisa je da bude spaljeno pola grada i pobijeno pola njegovih stanovnika. U prošla vremena, kada je politička kultura bila na znatno nižem nivou, zastupnik te ideje bio bi obješen na glavnom gradskom trgu. Danas se takav kiti titulom posrednika i pomiritelja.

Elem, srednjičarski um dosjetio se da usporedi proteste zbog promocije građanina Mićovića u mitropolita Crkve Srbije na Cetinju sa desničarskim akcijama za sprječavanje Parade ponosa.

Ta analogija je podla i, kako već biva, glupa – što će reći, kriva. Nazvaćemo je: podlost prva. Podlaci rado koriste glupost i principijelno računaju na nju: kako glupost onih koje su naumili zavesti i prevariti, tako i stupidnost ideja koje im, da bi ih prevarili, nude.

Desničarski protest protiv Pridea je napad sa pozicije dominantne grupe (heteroseksualni muškarci). To je napad na manjinu čija su prava osporena, manjinu koja pritom trpi uvrede. Protest protiv promocije građanina Mićovića je, pak, protest manjine na koju su adresirane uvrede. Protest je to onih bez moći, protiv lidera grupe koja drži svu društvenu moć; protest koji dolazi sa pozicije osporene grupe, čija prava Mićović i njegova grupa moćnika nastoje suspendovati, pritom negirajući njihovo pravo na postojanje. Sažeto: “Crnogorci ne postoje”. Ako podlac insistira na rečenoj analogiji, ona radi protiv njega. Jer je on odabrao da bude na poziciji pripadnika represivne većine koja neprihvatljivom smatra samu mogućnost da pripadnici osporene manjine javno protestvuju. Ovo ako podlac ustrajava na premisi da su vjernici Crkve Srbije, kao nedvojbenog cenra moći, najmoćnije moći u današnjoj Crnoj Gori, “ubjedljiva većina”.

Ako pak insistira da su vjernici Crkve Srbije manjina pa su njihova prava protestom na Cetinju ugrožena, važi ovo: protest je legitiman jer je to protest većine nad kojom manjina, koristeći mehanizme državne moći, sprovodi segregaciju i aparthejd, a ne obratno; što znači da onda funkcioniše analogija današnja Crna Gora – negdašnja Južna Afrika. Dakle ono: “crnci i Crnogorci”. Tim prije što se protestom na Cetinju ne osporava pravo Crkve Srbije da promoviše građanina Mićovića, nego izbor mjesta na kojem to želi učiniti. Ako bismo se držali podle analogije kojom je zloupotrijebljena muka LGBTQ populacije, moralo bi uslijediti pitanje: ako bi grupa koja osporava LGBTQ prava insistirala da svoj skup održi u prostoru koji je od najvećeg simboličkog značaja za tu manjinu, recimo Sigurnoj kući u koju su se sklanjali od represije podivljalog patrijarhata , ko bi pri zdravoj pameti i trunkom etičnosti LGBTQ protest protiv takvog skupa na tom mjestu okarakterisao kao ugrožavanje prava homofoba na okupljanje?

A sad: podlost druga.

Vlast koja je

a) organizacijom litija tokom 2020. neprekidno usložnjavala epidemiološku situaciju;

b) organizacijom masovnog okupljanja na sahrani građanina Radovića izazvala super-pogoršanje korona-krize u Crnoj Gori;

c) načinom na koji je organizovala turističku sezonu barem desetine svojih građana poslala u grob, jer ih je, zahvaljujući nedostatku zdravstvenih mjera i ekonomskoj/turističkoj politici koja je, umjesto na slobodnom kretanju ljudi, roba i kapitala bazirana na slobodnom kretanju zaraženih ljudi, virusa i smrti, sahranio korona-virus,

d) najnovijim mjerama obezbijedila uslove da se virus nastavi efikasno širiti odlučila je da zabrani okupljanje više od 50 ljudi na otvorenom.

Ova podlost je posve transparentna. Mjera je donešena da bi bio onemogućen protest na Cetinju. Ako mi dokažete da će sutra na Mogrenu i Jazu, kao i na ulcinjskoj Maloj i Velikoj plaži biti po 50 kupača, kao i da će na Sea Dance festivalu pristutno biti 49 gledalaca, istoga ću časa uputiti izvinjenje vladajućima. No kako će sutradan na tim plažama biti na hiljade turista, insistiram na tome da podlost nazovem podlošću.

Moć se ovdje, osim kao podla, ukazuje i kao bjelodano cinična. Riječ cinizam izvedena je iz grčke riječi κύων, kion, što znači – pas. Na um pada lijepi turcizam: pasjaluk.

Pasjaluk moći u Crnoj Gori ni pas s maslom ne bi progutao.