Pomirio se Jakov sa Milojkom

Dobro jutro! Predsjednik je rekao da vjeruje mandataru. Nakon što mu je minirao pregovore, i nakon što se nekoliko puta trupačke iskakao po svojoj partiji. Da li je ovaj gest Milatovića, ako je iskren uopšte, ipak došao prekasno?

Priključite se našoj viber grupi, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Pomirio se Jakov sa Milojkom

Kaže juče Milatović da ima puno povjerenje u Spajića. Za šta? Da sastavi vladu sa DF-om? Svaki put kada Milatović nekoga od najbližih saradnika i saveznika prekori, ne kapira da time što radi i sebe ukopava sa njima. Tako je bilo i sada kada je pokušao da se izvuče oko putovanja u Njujork. Mada je taj šamar Dritanu možda poslužio da se obnovi iskra između njega i Spajića, ko će to znat.

Kažu da je tokom vladavine cara Nikolaja II Romanova, najmoćniji čovjek u Rusiji bio onaj koji upravo izađe iz njegovog kabineta. Sve dok sljedeći ne uđe i izađe. Tako se naglašavala neodlučnost cara i podložnost uticajima koja će na kraju dovesti do totalnog haosa i sloma imperije. Predsjednik Milatović pokazuje sličnu neodlučnost i podložnost naglim promjenama raspoloženja. To je u politici i na odgovornim funkcijama jako rizično. Milatović pred parlamentarne izbore minira kampanju PES-a, a onda pola sata pred zatvaranje birališta objavi selfi sa Spajićem i Đokovićem. Milatović je morao da tri puta podrži reprezentaciju Srbije na društvenim mrežama, jer sa prve dvije poruke srpska javnost nije bila zadovoljna.

Ovo sve mogu biti početničke greške koje se mogu ispraviti. Javnost je surova, posebno sa onima koji je previše slušaju. Osluškivati, pa prilagođavati komuniciranje svoje političke agende je poželjno. Slijepo slušanje mnjenja je put u pakao. Posebno zato što su mnjenja nestalna i prijevarna. To vam je kao jahanje divljeg konja, u kom se vi ne pitate đe vas konj nosi, nego idete onamo đe je on naumio. To vam je ono “igranje za raju” na koje upozorava Zabranjeno pušenje. Ekstremistička javnost je posebno opasna. Njenu žeđ za komandovanjem je nemoguće utoliti. To je Milatović mogao dobro da osjeti kod pomenutih čestitki srpskoj reprezentaciji.

Od posipanja pepelom zbog Spajićevog pasoša, od kada je Milatović počeo sa udovoljavanjem masi, mnogo je štete nanio svojoj partiji. A masa je, posebno ona glasna i bučna, najefektivnije sredstvo pritiska koje Srbija i agenti njenog uticaja u Crnoj Gori koriste da bi uticali na formiranje crnogorske vlade. Bilo je veoma poučno oko ovoga slušati poslanicu Jelenu Nedović i to što ona i njena familija proživljavaju. Od postavljanja fotografije na komšijskoj tarabi pa dalje. Psihički teror kojim rukovodi grupa nasilnika koja je napravila viber grupu, nešto je sa čime se poslanici i političari nove većine ovih dana sigurno susreću.

Cilj kampanje je da ih omalovaže, prepadnu, isprovociraju i izguraju na marginu. Milatović i Spajić mogu da se izbore sa tim, i zadaju snažan udarac Vulinovim dijaboličnim strukturama, i steknu poštovanje u Crnoj Gori i van nje. To će ih sigurno koštati. Ali moraju stisnuti petlju. Razvod od Srbije je bolan, to je najbolje na svojoj koži i koži svoje porodice osjetio premijer Krivokapić i prije njega mitropolit Amfilohije, koga su Vučićevi jastrebovi vrijeđali više nego ijedan Crnogorac i komita ikad.

Ova dva momka imaju nevjerovatnu šansu da kao Srbi na čelu države pokažu Crnogorcima, Albancima, Bošnjacima, Hrvatima, Muslimanima i ostalima – da Srbin na čelu Crne Gore nije prijetnja koje treba da se plaše – i da tako daju ozbiljan zalog trajnom zakopavanju etnički inspirisanih tenzija u Crnoj Gori.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)