Pričešćivanje kašičicom vlasti

Piše

Darko Šuković

O nadrealnom Zdravku Krivokapiću i formiranju njegove vlade prikladnije bi bilo pisati za “Treće oko”, nego za ozbiljno političko glasilo. Mandatar je u jednom intervjuu, sredinom prošle sedmice, nakon izvinjenja što nije nosio masku na sahrani mitropolita Amfilohija, a potvrđujući da ono najbitnije dolazi nakon “ali”, dodao da se istinski vjernik ne može zaraziti pričešćem istom kašičicom, te da je čvrstom vjerom kao polugom moguće pomjeriti planine i da za to postoje – “konkretni primjeri”!!!???

Ostalo je do neke naredne prilike da visi u vazduhu – koje su planine pod uticajem vjere izgubile status nepokretnosti?!

U zoni sumraka i dalje je relacija između mandatara Krivokapića i koalicije koju je predvodio na izborima. To što lideri Demokratskog fronta neđeljama izgovaraju na račun čovjeka kojega su lansirali u političku orbitu ekvivalent je razapinjanju Isusa, s kojim se vođa vlade “apostola” poredi taman kao što je, na zdravlje Zdravku, Amfilohije sravnjivao sebe sa, oprosti mu Bože, Svetim Petrom Cetinjskim!

Medojević, Knežević i Mandić opisuju mandatara kao kradljivca izborne volje, slugu medijskih tajkuna i političkog krila SPC, zaštitnika vrhuške DPS… Pitanje je dana kada će mu zalijepiti neku iz repertoara QANON-ovih optužbi, poglavlje – grozomorni stimulansi dječjeg porijekla.

Krivokapić ih je, zato pište, kao i ostale profesionalne političare iz nove parlamentarne većine, odlučio od ministarskih fotelja, braneći koncept ekspertske vlade. No, zanemarimo li sitnicu da malo ko među mandatarovih dvanaest “apostola” liči na eksperta za bilo šta, ostaje krupna dilema: što su lideri DF toliko frustrirani zbog zalupljenih vrata kabineta koji se Sporazumom obavezao da vodi politiku zbog koje bi ih njihovi birači proglasili za Judu Brankovića.

Podsjetimo, sve što su čelnici tri liste potpisali kao stratešku političku agendu, odmah nakon izbora, u dramatičnom je nezboru sa programom Demokratskog fronta i teško da je iko njihov za to glasao. E, sad bi trio MKM da realizuje politiku zbog koje je u posljednjih pola decenije više vremena proveo na ulici i u pritvoru, nego doma!?

Izuzetak koji potvrđuje pravila (kojih, zapravo, nema) u budućoj vladi je Dritan Abazović. Biće jedini političar i Krivokapićev zamjenik… a, možda i ministar odbrane? Njegova URA podržala je predloženu mandatarovu strukturu “manastirstava” i kandidata, sve sa profesoricom Vesnom Bratić, koja treba da pokrije četiri resora (obrazovanje, nauka, kultura i sport), ali je već postala sinonim za osobu koja čim otvori usta, iz njih pokulja dovoljno velikosrpstva za rad solidne mini-hidroelektarne.

Cinici bi tu vidjeli biznis šansu nove vlade, jer je zaštita okoliša dopala u ruke projektanta nekoliko takvih objekata, koji su spakovali crnogorske rijeke u cijevi. No, Ratko Mitrović je i arhitekta hrama u Podgorici, postao je freska na zidu i, sljedstveno, zaslužio oprost za ekološke grjehove. Pred tom činjenicom i Dritanova je stranka, inače članica porodice “zelenih” u Evropskom parlamentu, stavila svoje organe na “mute”!

U ovome grdnom besporetku na koji podsjeća ne samo politička scena Crne Gore, ima signala koji sugerišu da “zaumni bruj” u glavi mandatara nije jedini zamajac dinamike procesa. Tzv. međunarodna zajednica, navodno, počinje polako da se hvata za glavu pred stvarnošću etnički čiste vlade, civilizacijskog sunovrata u teokratiju i antisekularizam, pa stupidne izjave “oduševljenja što će sarađivati” sa Krivokapićevim kabinetom, ustupaju mjesto aktivnom spašavanju onoga što se spasiti može.

Tako je kontroverzni Andrija Jovićević, navodno, eliminisan iz kombinacije za (povratak na) mjesto ministra unutrašnjih poslova? No, da popravke mandatarovih ideja ne idu lako, svjedoči odstupanje Nikole Terzića, zvaničnog kandidata za tu funkciju, nakon serije prozivki sa adresa koje bi trebalo da ga izglasaju u Skupštini. Elem, tako smo dobili još jedno čudo – vladu koja je rekonstruisana prije nego je izabrana.

No, ako je detekcija nijansi u Krivokapićevim nastupima ikakav pouzdan trag, moglo bi se prognozirati da je na pomolu odstrijel mnooogo krupnije zvjerke, nego što je Jovićević, pogotovo Terzić.

Način na koji je mandatar govorio o svom poznanstvu sa Miodragom Dakom Davidovićem, tokom studentskih dana, miriše na zauzdavanje političkih ambicija nikšićkog biznismena i izdašnog ktitora SPC! Da je Daka (za prijatelje iz ovdašnjih, a srpskih medija – Tetka) nepoželjan za DF – zna svako, da su mu putevi ka Bogradu zatvoreni zbog sukoba s Vučićima – javna je tajna, a, izgleda, da je i ambasadama zapadnih zemalja dopuzalo do mozga da se muvanje oko vlasti osobe sa lošim poslovno-političkim pedigreom i dobrim vezama sa Rusijom, teško može blagotvorno odraziti na ispunjavanje obaveza iz Poglavlja 23 i 24 i na prozapadni kurs Vlade?

Navedeni primjeri, a pogotovo ranije izjave čelnika “trojnog pakta”, svjedoče da inostrani centri moći imaju efektivan uticaj na strukture koje sastavljaju vladu i kreiraju njen program. Precizno – ko i koliko (?) pitanja su pred kojima, još uvijek, zapire poznanje potpisnika ovih redova. Važnijim se, međutim, čini odgovor na pitanje: ima li nekoga na zapadnim adresama s kapacitetom da shvati kako će Crna Gora pod ovakvom upravom brzo postati zemlja koja neće valjati nikome – ni nama, ni njima.

Istina je, u Crnoj Gori ne pretiče vrhunski kadar, sve da se spoje vlast i opozicija. Ama, od ovoga što je odabrao mandatar moglo se bolje izabrati i žmurke, samo da je mandatar prekoračio plot crkvenog i porodičnog dvorišta.

U momentu završetka ovoga teksta (poneđeljak veče) stižu aberi da je Krivokapić odustao od nauma da ministri biraju ekipu sa kojom će raditi, pa će i stranke imati priliku da udomljavaju. Da li će mjesta “po dubini” u državnoj upravi biti dovoljna da zasite gladna usta dojučerašnje opozicije i dovoljno velik smokvin list da pokrije golotinju postizborne nemoći lidera DF-a? Najvjerovatnije – da.

Tako, čini se, računa i DPS, koji je svoj kongres zakazao za 23. januar, a ne, kako se očekivalo, za kraj decembra. Đukanović, izgleda, ne žuri i zato što ima puno “povjerenje” u domete Krivokapićeve “ekspertske” vlade.