Prvi olimpijski krug

Piše,

Dubravka Jovanović

Lavice, pa ajkule u razmaku od nepune dvije ure, pobjedama načele olimpijski krug. I eto ti sreće od Tokija pa do Crne Gore, preko mora i planina, neba i zvijezda čiji sjaj želimo da dostignu.

Veliki sportski trijumfi za malenu Crnu Goru. A Crna Gora jest malena, al’ je časna i poštena, kako joj pjevaju patriote.

U njoj srca veća i tvrđa od Lovćena. Srca lavica i ajkula, rukometašica i vaterpolista, ali i jedro i korak atletski i disk i džudo i streljaštvo i plivanje.

Svi kao jedno, svi u crveno! I svima krvoskok bije do u nebo iznad olimpijskog sela.

Neđelja ova vrela, julska pored upaljenih TV prijemnika ranim jutrom. Ma kome se spava dok naši brane boje grba i zastave Crne Gore!

Da bodrimo i navijamo, da im djelić od svoje energije pošaljemo i palčeve stisnemo. Da se radujemo i da na kraju slavimo.
Prvo lavice, lavlje u utakmici sa Angolom, pa odmah potom ajkule zagrizle da progutaju Australiju.

Dlanovima, čelom i tjemenom, pa plećima, prsima i nogama, pjenušavo od mreže do mreže.

One u dvorani, oni u bazenu. Toliko u sebi imaju ogromne čelične volje, da su morali pobijediti. Tako sam pomislila gledajući i navijajući. A sport je vražja stvar.

Slobodu duha i slobodu misli imaju crnogorski olimpijci. Dokazali su to na mnogim megdanima.

Ova zemlja rađa takve, jer su krš i luča njeni simboli.

Viteška je ovo zemlja. Crna Gora je to. Sokolovi i orlovi visine ištu. Ajkule dubinu, lavice širinu.

Pravi kapetani brodova, neko je rekao, imaju svjetionik u svojoj glavi. I velike vojskovođe su spokojne dok traje borba.

Problem je što se od uspjeha i požrtvovanja, žara i pobjede sportske i ljudske, od raskoši njihove mladosti i iskrenosti u davanju na olimpijskim borilištima, kod nas mnogi žele omrsiti.

Da se bezobrazno ogrebu o njihov uspjeh i da ga pripišu sebi i svojoj politici. Pa čak i onoj šporkoj koja ne priznaje boje grba ni zvuke himne crnogorske. A oni su najglasniji.

Ostaće ipak zauvijek poraženi. I zauvijek podanici, koliko god im se čini kako su baš oni bogom dani i odabrani da navijaju u Tokiju i budu bliže svakom uspjehu naših olimpijaca.

Zapalo ih, pa niko kao oni. A doma kad dođu dijele i podvajaju. Svađaju i cijepaju, vraćaju u nevremena prošla, varaju, izdaju i prodaju državu i emociju.

Zato bar tamo, pod olimpijskim krugovima drugovi političari, pronađite mjeru ćutanja. Ćutite da čujemo kako tuku čista srca sportska.

Kako se i u pobjedi u i porazu biva dostojanstven. Ne grabite od njihove slave. Oni je znojem i poštenjem zavrijeđuju.

Olimpijska vatra je za najbolje. Plamti srcem sportskim u koje planeta staje i raste. Od nje se rasplamsavaju sazvežđa.

Zato oprezno svi vi koji ste nekim čudom pored nje a nijeste sportisti, olimpijci. Da vas ne opeče oganj patriotizma i ljubavi naših sportista za svoju Crnu Goru.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš pobjedu i poraz i da do srca vam zasađenih kao jagode, stigne ljubav svih koji vas istinski bodrimo.

Sa vama smo na svim borilištima, da za sve jednako bude sunca i mjesečine. Laki vam golovi i jedro, i korak, strijela i plivanje.

Sretan vam osjećaj pravednosti i obraza.