Slučaj Morinj: Trinaestojulski ustanici nisu imali papire

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Prije svega… Naravno, i to je svima jasno, da je postojao pravni osnov za postavljanje spomen-ploče u Morinju. Za tu ploču postoji, što je daleko važnije, etički osnov. Zapravo, etička obaveza. Na to ćemo se vratiti nešto kasnije. Naravno, i to je svima jasno, da ploču ne namjeravaju ukloniti zato što „nema papira“, nego zato što natpis na njoj osuđuje velikosrpski nacionalizam.

Da vas pitam nešto… Da država Hrvatska odluči da sruši spomenik u Jasenovcu jer se ispostavilo da fali nekakav papir, da li biste povjerovali u takvo objašnjenje? Pa zašto onda lažete da je pravna nepravilnost razlog za uklanjanje spomen-ploče u Morinju?

Naravno, i to je svima jasno, da je igrokaz „đe su papiri za ploču“ tek još jedna manifestacija cinizma puzajućeg fašizma u Crnoj Gori. Jer… Kada vam ne smeta limena crkva na vrhu Rumije bez papira… Kada vam ne smeta bespapirno spomen-obilježje fašističkim saradnicima u porti manastrira Podlastva, koje je uredno obišao tadašnji premijer Zdravko Krivokapić…

Kada vam ne smetaju spomen obilježja u kasarnama u Maslinama i Danilovgradu, podignuta na isti način kao spomen-ploča u Morinju, dakle odlukama Vojske Crne Gore i Ministarstva odbrane, jer ta su podignuta u spomen naših žrtava, a i krst je tu… Nego vam smeta jedino posveta onima koji su stradali u našem logoru. Kada vam nije smetao logor, ali vam smeta pomen na taj logor; onda da – to je cinizam fašizma.

Drugo vam hoću reći.

Pitanje „đe su papiri za spomen-ploču u Morinju“ je savršeno irelevantno.

Roza Parks. Čuli ste za nju? Žena je odbila da posluša vozača autobusa i sjedne u dio za „obojene“. Za tu odluku nije imala papire. Naprotiv: sve potrebne papire za svoj rasistički zahtjev imao je vozač autobusa. Roza Parks je prekršila zakon, zapravo više zakona o segregaciji koji su bili na snazi u Alabami. Vidite; u to vrijeme u Alabami rasizam je imao zaštitu pravnog sistema i države, baš kao što tu zaštitu danas, još uvijek, u Crnoj Gori ima velikosrpski nacionalizam.

Atentatori na Hitlera, da nisu oni imali kakve papire? Nisu li oni prekršili manje-više svaki zakon nacističke Njemačke? Sa stanovišta nacističkog „pozitivnog zakonodavstva“, oni su bili zavjerenička, veleizdajnička grupa. Za razliku od njih, nacisti su za svoje zločine imali sve potrebne papire. Imali su Nirnberške zakone i puno „pravno utemeljenje“. Sljedeći primjer rado navodim.

Nacistička Njemačka je bila pravna država. Ti su se baš držali zakona. Oni su čak i Holokaust pravno i ustavno uobličili. Nisam provjeravao, ali nema razloga sumnjati: za svaki konc-logor koji su podigli imali su sve potrebne papire. Da je neko podnio žalbu njemačkom Ustavnom sudu (možda i jeste?) tvrdeći da je istrebljenje Jevreja neustavno, žalba bi bila odbijena uz perfektno pravno obrazloženje.

Nacisti su smatrali kako se pravna preciznost ne može precijeniti: zato su, napokon, angažovali jednog od najvećih pravnika tog vremena, Karla Šmita.

Sa druge strane, mi smo živjeli u Jugoslaviji čiji je Maršal jednom prilikom rekao kako se ne moramo baš uvijek držati zakona, „kao pijan plota“. U kojoj biste državi radije živjeli: pravnoj državi nacističkoj Njemačkoj ili zaobilaženju zakona sklonoj Titovoj Jugoslaviji?

Napokon: Trinaestojulski ustanici nisu imali papire. Fašistički „poštovaoci prava“ zvali su ih „partizanskim banditima“.

Šta je zajedničko Rozi Parks i Trinaestojulskim ustanicima? To što su smatrali da, onda kada zakon i pravni poredak gaze ljudsko dostojanstvo i pravo na slobodu, a štite represiju i okupaciju, čovjekova dužnost nije da takav zakon poštuje, nego da protiv takvog zakona ustane.

„Slučaj Morinj“ je jednostavniji. Postoji odluka Ministarstva odbrane i to je sve što je potrebno.

Ključno pitanje je ovo: šta je zajedničko nacistima, američkim rasistima u Alabami i ekipi koja stoji iza „pravne države“ koja će ukloniti spomen-ploču u Morinju?

Odlučnost da zakon upregnu u službu zla kojem služe.