Stan je stan, a kuća je Crna Gora

Piše
Dubravka Jovanović

Kućica u cvijeću, trava oko nje. Ako je pošteno zarađena i sagrađena, brižno čuvana i dovoljna za dobrog domaćina i ukućane, onda i jeste za pjesmu i uživanje.

Neuporedivo je manje ovakvih kuća i kućica u odnosu na vile i hacijende sa bazenom oko njih, diljem naše Crne Gore, primorja posebno.

U carstvu stakla, betona i mermera, fontana i vodoskoka, eloksira i kovanija, spratova i potkrovlja, garaža zemnih i podzemnih, podruma i konoba, ponti i mandraća, glisera i brodova parajlija i bogatuna, neka čudna tišina vlada.
Uglavnom ona zatvorenih prozora i zaklavanih vrata.

U mnogima se caruje samo po dan, dva, jer se ne mogu obići destinacije na kojima ih novo carstvo čeka. Uvijek sam se pitala mogu li i znaju li vlasnici i njihovi ukućani uživati u suncu i moru Crnogorskog primorja, sa sunčanim zalascima i buđenjem dana koji na svjetkovinu liče? I kad stižu da u svakoj vili sa bazenom prespavaju i okupaju se?

A život kratak, prolazan. Nadživjeće i kuću i baštinu.

Ko su ti ljudi i na koji način su zaradili toliko bogatstvo a nijesu nasljednici kraljeva ni prinčeva? Nemaju nasljedstvo kao početni kapital.

Nijesu ni predsjednici država, ni senatori, ni akademici, vrhunski umjetnici, sportisti, itd.

Razumijem kada na obali mora, ili u rodnom gradu, časni i vrijedni pomorci, koji zarađuju kruh sa devet kora, a pramcem broda godinama sjeku valove nevere, bure i oluje, sagrade velelepnu kuću, ili od stare, novu podignu.
Kupe velike i udobne stanove.

Ili kada, kao u mojoj Boki, stari prađedovski palacun dobije novo ruhu, razumije se zadržavajući patinu, tradiciju i ljepotu kamenih fasada i svega što ide uz graditeljsko nasljeđe.

Koljenovića je bilo a skorojevića je na svakom koraku. I biće ih dok je svijeta i vijeka. Oni su isti ma kojoj partiji, vjeri ili naciji pripadali. Para vrti đe burgija neće.

Zanimljivo je kako se ovih dana samo na odabrane sručila lava oko porijekla stanova i njihovih kvadrata. Bez želje, daleko bilo, da opravdam ili odbranim i jednu stančinu sa šest kupatila, ili dva tri manja na istoj adresi.

Naprotiv. Svima istim aršinom i metrom po imovini koja je, i ako je, bespravno, da ne kažem lupeštinom stečena.
Svima, pa da mi je brat, što bi narod rekao.

Ko to ima prava na iživljavanje i luksuz do perverzije, u vremenu kada pošten svijet jedva kraj s krajem sastavlja a o svom stančiću do kraja života sanja iz podstanarskih budžaka.

Kada bi novi i kako premijer reče, najuspješniji u istoriji vladanja u Crnoj Gori, u ovaj posao krenuli tiho, bez pompe i petparačkih serija u nastavcima, uz peču papira kao dokaznim materijalom koji niko ne razumije, bilo bi za ozbiljno promišljanje. Bilo bi za kapu dolje. Da li je baš tako i da li je ovo samo jedna strana medalje. Jedna strana priče, bez želje da se čuje druga. Zašto nam čelnica Nacionalnog savjeta nije saopštila koliko je stanova podijeljeno za ovih nekoliko mjeseci i kome? Kakve kuće i stanove imaju čelnici sadašnje vlasti, a doskoro opozicioni prvaci? Odakle? Obje priče bile bi prava priča. Ovako, čini li se da je možda u pitanju pokrivanje stanja ili prebacivanje lopte u tuđe dvorište?

Još kada se ova revizuja Gogoljevog Revizora ne bi dešavala u vremenu kada nam ti isti kuću iz temelja potkopavaju.
A ponajprije u vremenu kada ti isti i grobove i bolove, kao prstom u oko bodu.

Kuću zvanu Crna Gora treba čuvati i sačuvati, prvenstveno od ovih koji dokazuju svakodnevno, javno bez stida i srama kakvu su joj sudbinu namijenili.

Śedite doma i preispitajte se.

Posvađajte se do kraja međusobno i kažite pošteno narodu ovom da ne možete i ne umijete dalje. Što će vam Beograd, Banja Luka, Trebinje, Sarajevo za priču protiv svoje države i svoje braće u njoj?

Ne dozivajte na ljetovanje one koji na sva zvona pozivaju svoje u Grčku, Tursku i Egipat.

Palma ima svoju palmu neđe tamo, pa mu ove naše i nijesu baš po guštu.

Zato javno svoj narod upućuje samo dalje od Crne Gore i njenog mora, dok njihovo ne postane. Onda će i on ući u jednu od vila i hacijendi opasanih debelim zidovima.

Možda baš na Carevićeve Platamune, Ploče ili Jaz, Bigovu i tuda neđe.

Ali pješčane dine i toplo more Egipta nijesu ni primać tirkizu crnogorske rivijere i smaragdu Boke Kotorske, deboto najpljepšeg zaliva svijeta.

O turizmu toliko.

I da ne zaboravim: brinite mnogo više ovih predsezonskih dana o vakcinaciji stanovništva koju uporno najavljujete i uporno sebe svakodnevno demantujete oko rokova i početka masovne imunizacije.

Nipošto ni jedna pa ni ova, nazovi vlast, ne treba i ne smije biti imuna na kradune i lopove one i ove, i svake vlasti koja dolazi, jer će se ta fela uvijek provlačiti.

Do prave i pravične kazne za sve koji su nezakonito sticali i smicali, najhitnije je učvrstiti poljuljane temelje naše jedine, zajedničke ali i evropske Crne Gore.

Stan je stan a kuća je naša Crna Gora, gospodo.