Piše,
Draško Đuranović
Nema dileme-obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, kojim se nalaže glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću da ne traži pritvor za Andriju Mandića i Milana Kneževića, zasnovano je na zakonu i spada u ingerencije prvog čovjeka tužilačke organizacije. Izvjesno je i da će se kratkotrajno smiriti uzavrele političke strasti. Valja očekivati da će srećni i zadovoljni što im vođe nijesu u pritvoru, a uvjereni da su iz ove bitke izašli kao politički pobjednici, junaci i junakinje iz Demokratskog fronta za neko vrijeme obustaviti šaketanja ustravljenih kolega poslanika iz protivničkog tabora.
Možda će, mada je u to teško vjerovati, ublažiti i dnevnu dozu prijetnji, uvreda i pljuvanja po neistomišljenicima. Zato se ne bi trebalo iznenaditi ako sada horski zapjevaju nevladini eksperti opšte prakse kako je, eto, odluka vrhovnog državnog tužioca mudra i, kako reče jedan advokat na Javnom servisu “doprinos obnavljanju dijaloga u Crnoj Gori”. Kada se, međutim, razgrne koprena prizemnog političarenja, odbace lični i partijski interesi i lobiranja, stvari izgledaju drugačije.
Drastično drugačije: jučerašnje Stankovićevo uputstvo iako jeste zakonito i na osnovu ingerencija koje ima vrhovni državni tužilac u stvari je politički motivisan potez, plod trulih kompromisa i dokaz vladavine politike nad pravom. I suštinski znači urušavanje kredibiliteta jedne državne institucije, ali i kredibiliteta samog Ivice Stankovića kao prvog čovjeka tužilačke organizacije.
Mnogo je, da koristimo tužilačku terminologiju, osnova sumnje za takvo zaključivanje pružio on lično.
Podsjetimo, Ivica Stanković od utorka je pružio punu podršku radu Milivoja Katnića, i ocijenio da “Tužilaštvo sve radi po zakonu koji je jednak za sve u Crnoj Gori” i upozorio da je nadležni sud “jedino mjesto na kojem se daje ocjena pravne valjanosti i kvaliteta dokaza i zakonitosti postupanja Tužilaštva“.
Ivica Stanković od srijede, međutim, naložio je Milivoju Katniću da i ne pomišlja o predlaganju pritvora za Mandića i Kneževića. Dakle: vrhovni državni tužilac, kojem je prekjuče sud jedino mjesto đe se utvrđuje istina, juče zabranjuje specijalnom tužiocu da sa zahtjevom o pritvoru ide na sud?!
Da je smatrao da treba upozoriti Katnića, da je bio ubijeđen da je namjera specijalnog tužioca da traži pritvor neosnovana ili nepotrebna mjera obezbjeđenja stranaka u postupku (za kojom naši tužioci tako rado posežu), vrhovni državni tužilac imao je vremena za odluku. Punih pet dana.
A imao je i ranije prilike da cijeni mjere predloženog pritvora. Čak i u istom ovom predmetu-kad je Katnić predložio, a sud odredio tridesetodnevni pritvor vozaču Fronta Mihailu Čađenoviću, Ivica Stanković se tada nije oglašavao. Sada jeste. Nakon skidanja imuniteta i orgijanja poslanika DF-a u parlamentu. I to obavezujućim nalogom da političari DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević budu građani prvog reda, budu “jednakiji“ u odnosu na vozača DF-a Mihaila Čađenovića.
Principijelno? Pa i ne baš. U jednom slučaju, istrazi protiv Mandića i Kneževića, vrhovni državni tužilac štiti “princip prezumpcije nevinosti i pretpostavku u korist slobode“, a u drugom slučaju u istom predmetu, protiv Čađenovića, saglašava se sa potezima specijalnog tužioca?!
Ako je zaista Ivica Stanković uvjerenja da je Milivoje Katnić prešao granicu objektivnosti, ili ako možda smatra da Katnić vodi slučaj u pravcu ličnog obračuna sa liderima DF-a tražeći neosnovano pritvor, zar nije bilo profesionalno, pa i moralno utemeljenije da je, shodno ingerencijama, vrhovni državni tužilac onda preuzeo i predmet pokušaja terorizma? Tako bi prvi čovjek preuzeo i odgovornost za dovođenje slučaja u sudnicu, a ne “iz publike“ post festum, javno”korigovao” svog prvog saradnika, čovjeka koji vodi možda najznačajniji slučaj u novijoj istoriji Crne Gore.
Ovako se ipak čini da je vrhovni državni tužilac, preko noći, pravnu dioptriju zamijenio političkom. I tako pružio ne osnove sumnje, već posredni dokaz da je dugogodišnji sudija, sada prvi čovjek Tužilaštva, reagovao pod političkim pritiskom.
Da li vrha vlasti ili vrha opozicije-u ovom slučaju manje je bitno. Kad politika nadvlada pravo, pravda i sudska istina nije spora, već djeluje teško dostižna.
A što smeta, pravosudni stručnjače, specijalnom državnom tužiocu i tužilaštvu da dalje vode tužilačku istragu protiv gospode Mandića i Kneževića, ako smatraju da su umiješani u “državni udar”, činjenica da oni nijesu u pritvoru ??? Nažalost, to je ono što si priželjkivao pa to ne umiješ da ni u tekstu da sakriješ ? I bez obzira na ne/ponuđene dokaze ?… Više »
Nigdje ko Draška ne vidim komentar spranja Miloša Marovića sa crnogorskim pravosuđem.
Drasko zahvaljujuci tebi Pobijeda je postala najbolja novina u crnoj gori,odlican tekst!!!
Ne basta mu ono sto bi trebalo da karakterise Crnogrca…
Previse price ni oko cega. I slijepcu je jasno da je odluka Stankovica politicki motivisana, kao i da je istu donio na “savjet” nekoga mocnijega. Ne boji se rezim ova dva zgubidana, vec procjenjuje sto je sad pred ove izbore koristnije.
Svaka cast na tekstu
Kakvo uvlacenje
Sluga režima napada državnu instituciju, VDT. Svašta.
Kad su hapsili “teroriste” Radjenovica, Kuljacu, Marovića …. specijalci sa dugim cijevima….. a sad treba priznat da ne smiju da uhapse ove “patriote” .. E kukala nam majka… nek nama crnogorcima bar Pluzine daju, nema nas vise pa nam vise i ne treba, ovi ostali su crnogorci po ugovoru, da svo idemo tamo a ovima patriotima da damo ostalo pa… Više »
Draško,zašto ovako jednostrano viđenje slučaja “državni udar”?A mozda ne bi bilo loše da je Katnić izdao i nalog da se uhapsi Milo i Beba Popović.Zašto to kazem?Pa jednostavno…nije pronađen glavni dokaz…oružje.Stoga postoji osnova sunnje da je sve to Milo zakuvao.
Tako je to kad je od početka sve petljavina sa jasnim ciljem. A što se tiče Katnjića, ne samo da mu se desio Ivica, nego može da mu se dogodi i Marica koju drugima tako strasno priželjkuje!
Svaka ti je na mjesto