Svaki nam je dan postao crni petak

Piše

Slavko Mandić, Skala radio

Umire se u Crnoj Giri svakoga dana od korone, a procentualno mnogo više nego u bilo kojoj zemlji okruženja. I to po nekoliko puta. Sa strahom se čeka svako novo oglašavanje Instituta za javno zdravlje, koje je samo još jedan od statističkih dokaza neodgovornog ponašanja Vlade, čije tvrdokorno politikanstvo naši građani plaćaju životima. Odbijajući od početka vladanja da prihvati dobra rješenja svojih prethodnika, uključujući i svoja, ako ih ima, današnja vlast želi da pokaže diskontinuitet po svaku cijenu sa onima koje su naslijedili, ne uvažavajući ni struku koja je jasno trasirala put borbe protiv ove opake bolesti. Tada smo, podsjetiću, bili free corona destinacija i svijetli primjer znanja i umijeća u suprostavljanju ovom planetarnom zlu.

Nasuprot tim rezultatima, nova Vlada je svojim nestručnim pristupom Crnu Goru dovela na sam vrh zaraženih na svjetskom nivou, što će reći na rub katastrofe od koje je oporavak dug i mukotrpan. No, i pored poražavajućih i neoborivih činjenica sa kojima se svakodnevno suočava, apela zdravstvenih radnika, ukupne struke i zdravorazumske politike da se uvedu stroge mjere i zatvore granice za nesmetan ulazak u Crnu Goru i zdravih i bolesnik i tako znatno smanji mogućnost prenošenja zaraze, Vlada istrajava u odluci da su važniji izbori u Nikšiću od ljudskih života i našeg ukupnog zdravlja. Apel predsjednika države, očigledno je, još ih je više učvrstio u tom naumu. Sve do 14. marta kada će se, na kraju izbornog dana, vjerovati je prognozama, donijeti nove mjere, oštrije i najoštrije i zatvoriti ulazak bez pi si ar testova, kao što je praksa u zemljama u susjedstvu. Prethodno će oni iz bratske Srbije i Republike Srpske moći nesmetano da zaokruže volju vladajućih političkih tvorevina i vrate se nešto bogatiji u svoje prekogranične domove. Ko preživi, pričaće, jer je sigurno da će zbog takvog ponašanja vlasti rasti i broj zaraženih ali i umrlih.

Teško je razumjeti da postoji ovakva svijest, a još teže da je baš njoj dopalo da vlada i odlučuje o ljudskim životima.

Dok se dešavanja, pretrpana neodgovornostima vlasti, nižu kao na proizvodnoj trasi, ministarki zdravlja se može odati priznanje na novoj garderobi prilikom svakog pojavljivanja u javnosti. Ona će u Sokratovoj, izuzetno mudroj, odbrani premijera i kolega iz njegovog kabineta navesti činjenicu da nije odgovorna za njihovo neodgovorno ponašnje. Čak će i uputiti kritike predsjedniku Krivokapiću i tobož ga upozoriti da ne krši sopstvene zdravstvene odluke i mjere koje treba da spriječe širenje korona virusa. Koliko je licemjetno i koliko je prvog ministra stalo što mu kaže ministrica, koja je, dok to nije postala, a i nakon toga, demonstrirala isto što i on, bilo je jasno prilikom sahrana crkvenih velikodostojnika. Valjda da bi dokazao veliku ljubav prema vjeri, najveću koja postoji, Krivokapić sve radnje koje rade drugi pored odra vrhovnika domaćeg svetosavlja, ponavlja bar tri puta. Tu pokazuje i dokazuje naš premijer zašto je zavrijedio nadimke poput rukoljuba, podoljuba, mrtvacoljuba, zlatne kašičice, i još po nekih. Tako je bilo i nedavno u Trebinju kada se Krivokapić opraštao od svog duhovnog mentora. Razumije se, poslije Amfilohija,, Irineja, Joanikija. Bio bi to njegov problem da on i njegova družina direktno ne ugrožavaju naše živote. Da li će i koliko će se građana Crne Gore zaraziti ako putujući cirkus unese koronu u našu zemlju, sam Bog zna.

Ovo više, nakon jučerašnjih poražavajućih cifara, nije samo političko pitanje. Ima tu prostora za djelovanje više institucija sistema.

Ali…