Tik-tak za paf-paf politiku

Piše: Dušan Pajović, kolumnista CdM-a

Śećate li se one rečenice koja je dugo kružila po kafićima, ulicama, društvenim mrežama, pa i protestima neđe oko 2020. godine, koja je glasila otprilike ovako: Ma samo da maknemo ove, pa ćemo i druge lako micat ako nam se ne budu sviđeli.

I eto, došao je taj famozni trideseti avgust i makli smo “te”. I oni su vlast predali mirno, odmah nakon priznavanja rezultata izbora. Nijesam ni fan DPS-a, ni pobornik takozvane parlamentarne demokratije, ali im se mora priznati da su uradili ono što bi u normalnim okolnostima trebalo smatrati osnovnim minimumom preko kojeg se ne prelazi – mirno predali vlast.

Za ove četiri godine smo se više puta , kao društvo, jasno saglasili da nam se ni ovi ne sviđaju i da ih treba mijenjati. I, što je to donijelo?

Eventualno se može napraviti preraspodjela mjesta u okviru same “osvježivačke” većine. I to u najboljem slučaju. U gorem: pogledajte Šavnik, Budvu i Podgoricu. Ili dovode batinaše, ili sprječavaju održavanje izbora i sjednice, ili se vode prijetnjama dok ne postignu to što žele.

Pored svega toga, najgori slučaj je onaj najrecentniji – vezivanje Demokrata za sopstvene fotelje. Nakon masakra ne žele ni pod razno da napuste svoja mjesta i podnesu odgovornost. Toliko su dugo vezani za te fotelje, da se već zbog nedostatka sna, vode i dnevne svjetlosti pojavljuju halucinacije – vide DPS i kriminalce tamo đe ih ni nema. Tipa u studentima od 20 godina.

Nakon što su studenti viđeli da je fotelja odnijela šalu i da Šaranović i Bečić na igru muzičkih stolica ne žele da ustanu kad krene rekvijem, odlučili su da se obrate razrednom – Milojku Spajiću. Dali su mu rok do kad treba da Bečiću i Šaranoviću uruči otkaze, inače kreće period građanske neposlušnosti. A premijer je odlučio da se pravi mrtav. Kao da je stvarno u pitanju prethodno pomenuta igrica, a ne događaj koji je sa sobom ponio 13 žrtava. Za koji niko nije odgovarao.

Zbog toga je dobar dio građanstva Crne Gore ustalo uz studente iz grupe Kamo śutra. I svi gledamo da li će isteći rok kojem je datum baš danas.

Svojim činjenjem i nečinjenjem pretvorili ste nas u ono, što je Frojd nazvao neurotičnim domaćicama. Domaćička neuroza je stanje za koje je vjerovao da pogađa žene koje su prinuđene da ograniče svoje životne horizonte na spremanje za drugima, zbog koje se kasnije javila fanatična opsjednutost higijenom kao vidom osvete.

Ne možemo da se bavimo drugim stvarima koje se direktno ne tiču dnevne politike. Fanatično smo opsjednuti higijenom društvenog prostora, koji je toliko zagađen od političara i vladajuće klase, da je svaki građanin postao aktivista po sebi. Zbog toga ne sumnjam da ćemo rado počistiti stvari kroz radikalnije vidove blokada – ako za to bude potrebe.

A potrebe, izgleda,  itekako ima. Iako nas Spajić ubjeđuje da se sve što se treba uraditi, može za sekund: povećanja plata i penzija bez dodatnog oporezivanja bogatih – “paf paf i gotovo”, zaduženje od 2,3 milijardi “paf paf i gotovo”, gradnja 500 kilometara autoputeva “paf paf i gotovo”… Samo kad treba da uruči dva papira onda baš i nije tako brz.

A vrijeme ističe… Danas je posljedni dan. Tik-tak za paf-paf.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)