Zašto su neki ljudi skloni teorijama zavjere?

Htvatski psiholog Igor Mikloušić napisao je tekst u kojem pokušava objasniti zašto su neki ljudi skloni teorijama zavjere.

Tekst je objavljen na portalu psiholoski-prostor.org, a Index ga uz dozvolu autora prenosi u cijelosti

Pitanje je kompleksno, razloga je puno

U naslovu ovog članka sadržano je kompleksno pitanje kojim se psiholozi bave već dugi niz godina, a u sve veći fokus to je pitanje došlo porastom popularnosti informisanja putem društvenih mreža, dolaskom Donalda Trampa na vlast i početkom pandemije.

Razloga ima puno: kognitivne pristranosti, osobine ličnosti i socioekonomska situacije. Na primjer, pokazalo se da osobe koje su sklonije intuitivnije, brzopletije i naprečac donose zaključke, bez da analitički pristupaju problemima, imaju veću sklonost vjerovanja u teorije zavjera.

Isto tako neki poremećaji ličnosti poput schizotipije ili sklonosti deluzijama dobro predviđaju vjerovanja u teorije zavjere. Dakle, radi se o ljudima koji uspijevaju vidjeti veze čak i kad one objektivno ne postoje. Uz to, podložnije su im osobe koje dolaze iz disprivilegovane društvene pozicije poput starijih ili slabije edukovanih osoba.

Ko je sve sklon teorijama zavjera?

Uz to, teorijama zavjera sklonije su osobe koje percipiraju kako nemaju nikakav društveni ili politički uticaj, osobe koji nemaju povjerenja u sistem, koji gledaju na svijet kao na opasno i neprijateljski nastrojeno okruženje takođe su sklonije teorijama zavjera. Uz teorije zavjera povezane su neke osobine ličnosti poput niske ugodnosti ili neuroticizma.

Tako osobe koje su manje emocionalno stabilne mogu kroz teorije zavjera pronaći neku vrstu utjehe i dobiti osjećaj kontrole jer “znaju” što se zaista događa u svijetu koji im se doima haotičnim. Uz to, i politička orijentacija čini se povezana sa sklonosti teorijama zavjera. Posebno u SAD-u gdje su konzervativci puno skloniji ovakvom načinu gledanja svijeta. Na kraju, postoji i komponenta želje da se osjećaju posebno.

Mentalitet teoretičara zavjera

Zamislite da baš vi, osoba s ograničenim iskustvom u rukovođenju i u najbolju ruku površnim znanjima ekonomije, medicine, psihologije, istorije i politike, nakon što ste proveli par sati na YouTubeu odjednom shvatite da ste pametniji i bolji od svih koji vas okružuju i da “kapirate” što se tu zapravo događa. Ovaj vas osjećaj može vrlo brzo ponijeti. Nažalost, gotovo sigurno ste u krivu, oko čega god vas je vaše YouTube sveučilište naučilo.

Ono što je zanimljivo međutim jeste i to da osobe koje vjeruju u jednu teoriju zavjera najčešće vjeruju i u niz drugih, pa čak i ako su međusobno kontradiktorne. Na primjer, vjeruju da je Princeza Dajana ubijena, a ujedno i da nije poginula u nesreći, nego je iskoristila kako bi pobjegla od uticaja kraljevske porodice. Ili ako želite recentan primjer, osobe mogu vjerovati da covid ne postoji i da je pandemija izmišljena, a ujedno vjerovati da je virus pušten na svijet kao forma biooružja. Zbog ovoga se u stručnoj literaturi počeo koristiti i termin “mentalitet teoretičara zavjera”.

Kakva teorija mora biti da bi bila uvjerljiva?

Teorije zavjera se najkraće mogu definisati kao tvrdnje koje pretpostavljaju tajnu i zlokobnu zavjeru dva ili više moćna pojedinca, a koja je u pozadini značajnih političkih ili društvenih događaja. To je zaista široka kategorija i nju se mogu svrstati sve od vjerovanja QANON-a o postojanju globalne pedofilske kabale koja upravlja svijetom do toga da je Paul McCartney poginuo 1966. i da ga je zamijenio dubler.

Da bi bila uspješna, teorija mora zagolicati našu maštu, govoriti nam stvari koje želimo čuti i u koje želimo vjerovati, otkrivati neku skrivenu tajnu koju drugi ne vide i odati utisak da sa znanjem te “činjenice” imamo neku vrstu prednosti u svijetu koji nas okružuje. Uz to, mora naizgled efikasno povezivati neke događaje iz stvarnog života. Ti događaji naravno mogu biti izvađeni iz konteksta ili u potpunosti fabrikovani.

Ono što je najzanimljivije jeste da se kreatori teorija zavjera ne moraju previše truditi da smisle sve detalje. Jednom kada ljudi odluče “zaigrati tu igru”, sami će tražiti veze, interpretirati fragmente informacija, praviti svoje scenarije i teorija zavjere će tada zaživjeti svojim životom nošena “kreativnom imaginacijom” protagonista koji u nju vjeruju i koji su željni podijeliti svoja opažanja sa svijetom.

Ovakva motivisana kognicija tjera nas da vidimo samo stvari koje se slažu s našim narativom. Ako neki komad informacije ne odgovara, slobodni smo ga ignorisati ili stvoriti alternativni svijet koji će i taj komad informacije integrisati. Najbolji primjer koji smo nedavno pratili s velikim zanimanjem je fenomen QANON-a.

Naime, u opskurnim stranicama interneta, na platformi 4han, osoba pod imenom Q, koja se identifikovala kao tajni vladin zvaničnik, počela je dijeliti informacije koje su razotkrivale pedofilsko-sotonističku zavjeru državnih poglavara, crkve i velikih korporacija. No, za razliku od ekstenzivnih WikiLeaksa, Q je davao misteriozne poruke koje su sadržale ponekad samo jednu riječ ili niz brojeva. Pratioci su na osnovu toga stvarali elaborirane scenarije što te poruke znače. Dajući im takvo “prazno platno”, stvorio je kompleksniju i primamljiviju teoriju zavjere od bilo čega što i najkreativniji SF pisac može izmisliti.

Zašto teorije zavjera uopšte postoji?

Pratioci su tako iščitali da krajem 2020. dolazi veliko otkrivenje i da će kabala pasti, a Donald Tramp će predvoditi taj prevrat i povesti civilizaciju u vrli novi svijet. Ništa od toga se naravno nije dogodilo osim što je hrpa QANON ekipe napala i provalila u američki Kongres pritom uzrokujući gubitke života i ogromnu štetu.

Kad govorimo o razlozima zbog čega teorije zavjera uopšte postoje ne možemo izdvojiti jedan razlog. Prvi je da zavjere kao takve – postoje. Mafija ili korupcionaška hobotnica čije raspetljavanje pratimo i danas u Hrvatskoj je upravo to. Zavjera. Svi koji su na to upućivali ili govorili o njoj bili su teoretičari zavjere. Ipak, i za našu korupcijsku zavjeru postojalo je bezbroj teorija o tome ko, kome, kako i zašto. Većina od njih naravno nije istinita. Drugi razlog se krije u nama samima. Jedna od naših karakteristika kao vrste je da povezujemo podražaje iz okoline u smisleni narativ, a kada imamo propozicije koje sam nabrojio ranije, počinjemo povezivati i nepovezivo i stvarati sliku svijeta u kojem postoji malevolentni čarobnjak iza zavjese koji vuče sve konce.

Kad govorimo o motivaciji da se teorije zavjere stvaraju, ne možemo zaobići i finansijsku korist i uticaj. Osobe koje su izloženi proponenti teorija zavjera nerijetko imaju stotine hiljada ili čak milione pratilaca, veliki društveni uticaj i status i zarađuju na svojim kanalima, knjigama i gostovanjima. Uz to, baš zbog toga što su uticajne, teorije zavjere i lažne vijesti danas se koriste kao forma političke propagande ili oružje cyber ratovanja.

U kojoj mjeri teorije zavjere mogu biti opasne?

Posljedice su nesagledive, zavisno od toga koliko smo duboko i u koju teoriju zavjera zaglibili. Izuzmemo li ona vjerovanja koja nemaju neki prevelik uicaj na naš život, osim toga da nas prijatelji ponekad čudno gledaju, osobe koje su podlegle vjerovanju u QANON narativu ili vjeruju nekom od niza zavjera vezanih uz covid rizikuju da izgube prijatelje, imovinu, slobodu pa čak i vlastiti život jer će zbog tih vjerovanja donijeti neke štetne, pa čak i po život opasne odluke poput napada na američki kongres ili odbijanja vakcinacije.

Preokupacija takvim sadržajima ipak pruža sve osim utjehe jer stvaraju jedan začarani i toksični krug nepovjerenja i osjećaja bespomoćnosti, gdje uz sve to dajemo svoje povjerenje osobama koje na sve načine u nama žele izazvati strah, bijes i ostale negativne emocije kako bismo i dalje konzumirali sadržaj koji serviraju. Tako se i vjerovanje u teorije zavjere pokazalo povezano s višim nivoima anksioznosti, ali i drugim negativnim društvenim posljedicama.

Na primjer, širom Evrope su početkom 2020. godine uništavane bazne stanice mobilnih mreža i fizički napadnuti tadnici koji su ih održavali zbog vjerovanja u teoriju urote kako je u pozadini pandemije 5G mreža. Takođe, niz zemalja prijavljuje napade, i verbalne i fizičke, na i tako preopterećene zdravstvene radnike od strane osoba koje su uvjerene u postojanje globalne urote vezane uz vakcinaciju.

U današnje vrijeme kada postoji ogromna količina informacija o covidu i koronavirusu, kako filtrirati te informacije?
Ovo je pitanje za milion dolara. Društvene mreže su se uključile u borbu protiv širenja lažnih vijesti, a razne forme “fact checking” notifikacija se mogu vidjeti ispod svih vijesti koje uključuju osjetljive teme. No, taj alat nije savršen i cenzura kao takva se ponovo može koristiti u neku formu manipulacije.

Uz to, vidjeli smo i u ovoj pandemiji izviranje niza stručnjaka za epidemiologiju koji sa strukom ili naukom nemaju nikakvih veza, a kredibilitet vuku iz manje ili više povezanih polja i drugih životnih postignuća koji ponovo gladnoj javnosti serviraju što želi čuti iskorištavajući svoju poziciju autoriteta.

Postupci vlada koje su se u tom istom periodu na niz načina kompromitovale, ne doprinose pozitivno ovom trendu. Kao što je i istraživanje koje smo sproveli u Hrvatskoj na početku pandemije pokazalo, osobe koje vjeruju u teorije zavjere manje su sklone pridržavati se mjera zaštite od zaraze, a ta povezanost je uslovljena i nepovjerenjem u štab.

Pod uticaj teorija zavjera padali i nobelovci

Ukratko, autoriteti imaju veliki utjecaj na to hoćemo li pasti kao žrtva teorija zavjera, od toga da oni koji su zaista odgovorni moraju zadržati svoj kredibilitet do toga da se u ovakvim trenucima pojavljuje niz likova koji s više ili manje kredibiliteta u području guraju svoju agendu.

Ne smijemo zaboraviti i da smo kroz istoriju imali i primjere nobelovaca koji su pali pod uticaj teorija zavjera, poput toga da naprimjer virus HIV-a ne izaziva AIDS, a nakon toga su nošeni svojim naučnim laureatima došli u pozicije da kroje državne politike vezane uz HIV uzrokujući stotine hiljada, ako ne i milione nepotrebnih smrti.

Ipak, postoji nekoliko trikova kako se zaštititi. Prvo, pronađite kredibilni izvor informacija, koji karakteriše objektivno novinarstvo i koji nije ideološki obojen. Ako je to potrebno i platiti u vidu mjesečne pretplate, preporučio bih vam to. Drugo, kad se sretnete s informacijama bilo u WhatsApp grupi s prijateljima, bilo preko oglasa na Facebooku ili sugestija na YouTubeu, pokušajte se igrati đavoljeg advokata i pronađite argumente koji govore suprotno.

I uvijek provjerite izvor tih informacija. Isto tako, dobar i jednostavan alat za “zaštititi” se od lažnih vijesti jest da kada pročitate vijest ili naslov, pokušate objektivno procijeniti od 0 do 100 odsto koliko vjerujete u ono što je napisano. Tako ćete mozak na prepad prebaciti iz intuitivnog u analitički mod i imate veću vjerovatnoću donijeti pravu odluku ili zaključak.

U kojoj mjeri teorije zavjera utiču na odluke naših građana?

Narušeno povjerenje u štab, proliferacija lažnih vijesti, šlampavo i senzacionalističko novinarstvo i niz samoprozvanih gurua, a sve uronjeno u strah i nepoznanice vezane uz ovaj virus, mnoge je naše građane natjeralo preko ruba i u mrežu teorija zavjera, a to je, gotovo univerzalno povezano s manjom spremnosti na vakcinaciju. Sami stoga možete zaključiti kakav učinak teorije zavjere imaju na živote naših građana.