Komemoracija povodom smrti Milene Dravić održana je na sceni “Danilo Bata Stojković” u Zvezdara teatru. Scena “Bata Stojković” mala je da primi sve one koji žele da upute posljednje zbogom divi srpskog i jugoslovenskog filma.
Među okupljenim kolegama su bili Radoš Bajić, Vojin Ćetković, reditelj Šotra, Rade Šerbedžija, Petar Božović, kuma Seka Sablić, Anica Dobra…
Prije početak komemoracije čuje se tihi žamor kolega koji pričaju među sobom:
“Bila je najveća, samo da je poživjela još” i “Nije mogla bez svog Gage, sad su zajedno”…
“Ako ste se rodili sa velikim darom za glumu i velikom ljepotom ime vam je Milena Dravić. Ona je na ovoj sceni bila nagrađena Dobričinim prstenom. Tada je rekla da joj Zvezdara teatar srce i duša. To ćemo zauvijek pamtiti i uklesaćemo u naše pozorište te riječi. Nije bilo ljepšeg i dostojanstvenijeg para od nje i Dragana. Danas dvije i po godine od njihovog rastanka sastaće se ponovo na mjestu koje postoji za najveće ljubavi kakva je bila njihova. Život je bol i mi se privikavamo na bol, al boli. Tako je bilo i kad je Milena otišla. Zato danas imamo snage samo za dvije riječi: Zbogom, Milena”, rekao je Dušan Kovačević.
“Ostaje nam samo da se ponosimo što je bila naša. Što je prešla granicu ali nije otišla. Što je bila lijepa, iskrena i draga. Lijepa i hrabra do posljednjeg daha. Hrabra jer se borila sa strašnim bitkama za Draganovim životom, pa onda za svojim. Obje bitke je izgubila. Sigurna sam da njena duša ide ka nekom svitanju. Bila je dobar prijatelj, iskrena, draga, lijepa. Sa mnogo ljubavi i poštovanja i tuge ja samo mogu sada da kažem Zbogom Milena, za sad”, rekla je Milena kuma Seka Sablić jedva suzdržavši suze.
“Umjetnički opus Milene Dravić je istorija kinematografije. Publika ju je obožavala. Imala je harizmu. Uvijek je bila najbolja i više od toga. Bila je uzor kako treba voljeti svoje uloge. Nije moguće odabrati njene najbolje uloge. Zato što je od debija 1959. do sad ostvarila 118 uloga. Pokazala je da umije da bude svoja i nenadmašna u svakoj ulozi. U svakoj je pokušavala da dokaže da ima nade. I ona i Gaga su govorili ono što je sve nas tištilo. Njihov glas se čuo daleko. Sada kada se opraštamo od Milene osjećamo da se slivaju sve uloge u jedan film o kinematografiji koji ostaje zaostavština generacijama koje treba da budu ponosni što je postojala istinska diva filma kakva je bila Milena.
Draga Milena vrata koja si ostavila otvorena kada si došla u kinematografiju ostaju otvorena za ljubav i poštovanje zauvijek. Zbogom, draga naša Milena”, rekao je Radoslav Zelenović.
“Ovaj svijet neće biti isti, biće manje živ, manje radostan bez Milene. Bila je prepuna ljepote, one za koju je Dostojevski rekao da će spasti svijet. Bila je Beograd, bila je Jugoslavija, bila je svijet. Bila je svjetlost. Gasi se jedna epoha kada su velikani bila veliki ljudi, gospoda. Njena svjetlost se ne gasi nikad. S njom smo bili porodica. Branila je nas, branila je čovječnost. Ide sada kod svog Dragana. Tužan je Beograd, tužne su ulice, Čubura, scene. Nije lako biti Dragan i Milena, čestiti i daroviti, čovječni iznad svega, prijatelji, komšije. Sve je to podvig doveden do čistote poezije. Hvala vam, Milena, za sve”, rekao je tužno reditelj Jagoš Marković.
“Koliki slika i priča vezanih za tebe. Kada sam ja počinjala, ti si već bila istinska glumica. Kada sam te prvi put upoznala, bila si nježna, draga. Bila si mi tako važna. Sjećam se naših razgovora u jedan noću. Pričale smo o tome kako čovjek biti, o tebi, meni, o danu, o tvom televizoru koji te je nervirao jer se mijenjao kanal sam, a u stvari to je bio Gaga iz druge sobe. Htjela si da mi daš fotografije na kojima smo zajedno. Nisam htjela pa gdje bi ti otišla neka budu kod tebe. Ali sve se desilo za tren. I sada stojim ovdje odakle ne mogu da te zovem da ti kažem da sam ipak uzela te fotografije i da ne brineš. Milena, svašta imam još da ti kažem a nisam stigla. Već si otputovala. Ali htjela sam da ti kažem: Volim te Milena, jedna, jedina Milena”, jedva je dovršila govor i posljednjim riječima Anica Dobra rasplakala sve u sali.
Na video bimu se nižu njene najveće uloge, a i sada, u ovom tužnom trenutku, Milena svojom maetralnom ulogom i specifičnim humorom uspijeva da kroz suze izmami osmijehe publike.
“Pirot 2002. godine. Dan pred početak snimanja filma. Ugledam Milenu Dravić. Pitam je stidljivo da popijem kafu. Kaže, dolazi za pola sata. Pitam na recepciji šta se događa. Kažu Milena se useljava. Kupila je za Gagin i njen apartman stoljnjake, lampe, tepihe… Dolazi, sjedamo. Kaže kupujem sve to jer je to sad moj dom. Zato što ču tu u hotelu sad živjeti mjesec dana. Moram da se dobro osjećam ne bi bilo u redu za film da nije tako. Milena se uselila. Milena se uselila u naše živote, njen osmijeh, dobrotu, plave oči. Zauvijek”, rekao je Vojin Ćetković.
“Draga moja Milena. Dolazim ti u posjetu. Zagrljaj. Pričaj mi šta ima kod tebe. Pričamo o televizoru, filmovima. Toliko je lijepo kod tebe bilo, život, slike, boje, fotografije… Pričamo o Paliću, Brijunima… Ti si junak mog trećeg doba. Znam da si voljela simbole, i baš dan kada si odlazila vidim kesicu sa sjemenjem biljke bogorodičine suze. Hiljada će ih biti zasađeno ovih dana. Imam osjećaj da si nas obasula zvjezdanom prašinom. Za tobom odlazi epoha. Bila si kraljica igre, čistota djevojčice…O na ovoj sceni koliko si nam donijela radosti. Koliko te je voljela publika. Niko ne umije da opsuje tako sočno kao Milena, govorili smo. Bila je maestralna u svemu! Najlepša scena i film bio je onaj u kom su bili Milena i Dragan. Milena, tvoja barka, odvela te je u zemlju koja se zove legenda Milena Dravić”, rekla je Branka Petrić.
“Nerijetko razmišljao sam o fenomenu Milene Dravić. Znao sam je od mladosti a nikad je nisam poznavao. Teško je poznavati nešto što se riječima ne može objasniti. Znate u današnjem svijetu kad ti neko učini nešto dobro ti se zapanjiš. Dobra je malo na ovom svijetu. A njena dobrota je isijavala i publika je to znala i voljela ju je zvog toga. Dobrotu ne može nositi neko ko nema ljubavi. Milena je voljela sve što je život i od svega toga pomoću ljubavi pravila je čaroliju. Zato ona od nas odlazi kao dobra vila. Bila je na početku Zvončica, zatim Meri Popins a na kraju stara dobra vila iz bajki. Ona nas je zadužila sve. Nikada nisam mogao da shvatim ono što se zove dobrota i ljubav. Time nas je zadužila”, rekao je Mijač.
Komemoracija je završena pjesmom Arsena Dedića “Milena”, a u publici je svima teško da zadrže jake emocije i suze. Publika je ustala i uputila posljednji aplauz najvećoj Mileni Dravić.
Među prvima su na komemoraciju stigli Dejan Lutkić, Miodrag Krivokapić, Tamara Dragičević sa bratom Miodragom. Stigli su i Petar Benčina i Dejan Mijač. Stigla je i Milenina kuma Seka Sablić.
Milena Dravić preminula je 14. oktobra u 79. godini nakon teške bolesti.
Milena Dravić je u Zvezdara teatru igrala 28 godina tokom kojih je ostvarila uloge u predstavama “Ptic i Ptica” (1987), “Urnebesna tragedija” (1991), “Kako potamaniti gamad” (1994), “Lari Tompson, tragedija jedne mladosti” (1996), “Moj otac u borbi protiv nitkova iz svemira” (1998).
Predstava u kojoj je najduže igrala je “Lari Tompson, tragedija jedne mladosti” koju je tokom 18 godina odigrala 314 puta.
Diva, legenda, neponovljiva, prekrasna, prelijepa, pretalentovana, a tako skromna i dobrodušna! Vječna slava Mileni Dravić!
Koja cijela nacija ? Srpska, crnogorska, hrvatska, albanska, bosnjacka, makedonska, slovenacka…..?
Kako nemaš nimalo poštovanja?