Crno bijela duga Nebojše Radovića

U Nikšiću je u Lounge baru Hotela Onogošt otvorena izložba fotografija Nebojše Radovića “Crno bijela duga”. Postavku čine crno bijele fotografije fotomodela i dizajnera sa kojima je Radović sarađivao.

Nebojša ne fotografiše “samo stapa crnu sa bijelom tragajući za sivom u boji”.

“U svijet fotografije ušao sam još u ranom djetinjstvu posmatrajući ujaka kako “stvara magiju” u mračnoj komori razvijajući filmove i eksponirajući foto papir. Sjećam se slabe svjetlosti crvene lampe i fotografija okačenih kao veš na žici. Ljubav prema fotografiji se razvila u prošlom vijeku kada sam sve pare dobijene za deseti rođendan dao jednoj gospođi na trafici pored Markove i uzeo Smenu 8, i dan danas je imam”, kaže Nebojša u razgovoru za CdM.

Kako dodaje, najviše ga inspirišu scene iz filmova. I svaku osobu prije nego što fotografiše prepozna u nekom filmu ili sceni.

“Najdragocjenija stvar koju sam naučio tokom karijere jeste da nema dobre fotografije bez iskrene emocije, a emocija se ne dobija bez povjerenja u fotografa, a povjerenje se opet zaslužuje iskrenošću, neposrednošću i ljubaznošću”, smatra Radović.

Vječita polemika se vodi oko pitanja da li je za dobru fotografiju potrebna samo dobra oprema, ili  je važno imati dara, i “dobro oko”.

“Odavno sam odbacio predrasude da je skupa oprema svemoguća. Hajde da je uporedimo sa gitarom. Ni najskuplja gitara u rukama nekog ko ne zna da svira neće značiti ništa. Dok recimo u rukama dobrog svirača i prosječna gitara zvuči moćno”, kaže Nebojša.

“Ne postoji savršen model. Ustvari, ja i težim toj ljudskoj savršenoj nesavršenosti. I možda za kraj jedna rečenica jednog poznatog fotografa koja kaže: Moje fotografije više govore o meni nego o onima koje fotografišem”.

M.Drašković