Dva su svjetska pisca iz Crne Gore-Njegoš i Pekić

Dvodnevni naučni skup “Borislav Pekić devedeset godina od rođenja (1930-2020)” počeo je juče u prostorijama Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici.

Značenje i simbolika imena Borislava Pekića, kako je na početku skupa istakao akademik Nenad Vuković, bila je neka vrsta putokaza u iščitavanju životopisa i stvaralaštva ovog književnog genija.

U pitanju je prastaro slovensko ime od dva pojma borba i slava, i ta simbolika imena se provlači kroz njegov život i njegovo cjelokupno djelo.

“Bio je mladalačko-demokratskog opredjeljenja. Sa 18 godina osuđen je na 15 godina teške robije i prisilnog rada, da bi poslije pet godina bio pomilovan. I njemu, kao i Dostojevskom i Solženjicinu, dumovanje u zatvorskoj ćeliji pomoglo je da stvori temeljne ideje za buduća velika književna djela. Ovaj naučni skup posvećen je Pekiću, koji je prema mišljenju mnogih bio pisac svjetskog kalibra, i njegovoj literaturi. U svjetske pisce ubrajaju se dva pisca iz Crne Gore Njegoš i Pekić”, istakao je Vuković.

Predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Dragan K. Vukčević u pozdravnoj riječi podsjetio je prisutne da je stvaralaštvo najljudskija čovjekova odbrana od prolaznosti. I da je, kao sve ljudsko, privremena i sama prolazna.

“U tom stvaralaštvu polje kulture je oaza u vremenu u kojem se ono humano jasnije i dublje ostvaruje. Među kulturnim tvorevinama, tri mi se čine značajnijim od drugih. Jedna je mapa kojom čovjek pokušava da odredi granice i zasnuje puteve po zemlji i na nebu, bez nade da sazna gdje su granice prostora. Druga je kalendar kojim pokušavamo da uvedemo red u vrijeme, a pred vremenom stojimo kao pred najvećom tajnom. I treća tvorevina je knjiga, koja je svojevrsna objava duha koji se projavljuje više po svojoj volji nego po našoj namjeri”, kazao je Vukčević.

On je uz to Pekića nazvao “poslenikom sa velikog polja književnosti, čiji je život bio služba knjizi”.

“Prije 90 godina u ovom gradu rođen je Borislav Pekić. Već odavno se ispisao iz knjige živih i sada stoluje u svojim i nekim drugim knjigama. Sa urođenim gospodstvom nosio je brojne darove, među kojima su se u njemu uravnotažavali dar pjevanja i dar mišljenja. Njegova riječ je bila sjenka misli, misao sjenka ideje, a ideju je obasjavala svjetlost koja nije od ovoga svijeta. Zato ga je privlačio mit, kao najdublja, najobuhvatnija i možda i najljudskija priča o čovjeku i njegovom udesu”, rekao je predsjednik CANU.

LJUDSKI ROD ZAROBLJEN MITOM

Pekić je shvatio je da je ljudski rod zarobljen tim mitom, pa je svoju misiju pisca vidio u razaranju tog mita. Mita o stvarnosti, o napretku, književnosti, o piscu, čitaocu…

“U ironiji života, čitavo njegovo djelo biće jedna veličanstvena priča sa tragovima mita. Uostalom, priča se ne može razgraditi, osim sa drugom pričom. O tom njegovom zamahu svjedoči opus pred kojim stojimo zadivljeni. Čini mi se da ga narušava samo jedna neravnoteža, između velikog dara umjetnika i malog jezika na kome se ostvario”, rekao je on.

NJEGOVANJE KULTURE SJEĆANJA

Vukčević je uz to podsjetio na Pekićev govor sa dodjele Njegoševe nagrade, 1987. godine.

“Tada je Pekić postavio pitanje: ‘Šta nas čeka?’ Više od tri decenije kasnije svi mi stojimo pred tim pitanjem, a to pitanje postavlja i današnja Crna Gora. Ovi naučni skupovi njeguju kulturu sjećanja, a u toj kulturi, razgovor o piscu i čitanje njegovih knjiga su način na koji brinemo o njima. Prisutnima i učesnicima ovog skupa bih zahvalio sa nadom da vaša misao i riječe liče na onoga koji nas je danas okupio”, zaključio je predsjednik Akademije.

Podsjećanja radi, ovo je peti dvodnevni naučni skup, a isti su do sada bili posvećeni Njegošu, Mihailu Laliću, Danilu Kišu i Stefanu Mitrovu Ljubiši.

A kako su najavili iz organizacionog odbora, u toku su pripreme za naredni skup posvećen Marku Miljanovu.

Rezultat svakog dosadašnjeg skupa objavljen je kao zbornik, sa najvišim književno-naučnim i estetskim kriterijumima.

Naučni skup Pekiću u čast ulazi u okvire velikog jubileja CANU, povodom 50 godina od osnivanja.