Kultura

Erih Marija Remark, božanstvene misli genija

Erih Marija Remark je rođen u Osnabriku u radničkoj porodici katoličke vjeroispovjesti. Sa 18 godina odlazi na front u Prvom svjetskom ratu gdje je ubrzo i ranjen. Poslije rata mijenja prezime „Remark“ u „Remarque“ koje je bilo i prvobitno prezime njegove porodice sve dok ga nije promijenio Rermarkov djeda.

Da bi preživio, radio je mnoge poslove, uključujući i posao bibliotekara, učitelja, novinara i izdavača.

Godine 1929. Remark objavljuje roman „Na zapadu ništa novo“ (Im Westen nichts Neues) pod imenom Erih Marija Remark (srednje ime je promijenio u znak sjećanja na majku). U romanu se opisuje surovost rata posmatrana iz perspektive devetnaestogodišnjeg vojnika. Remarkova popularnost naglo počinje da raste, a on u svojim sljedećim djelima najčešće opisuje ratne i poratne godine.

Godine 1933. nacistički režim zabranjuje i spaljuje Remarkove knjige i pokreće propagandnu kampanju tvrdeći da Remark vuče porijeklo od francuskih Jevreja i da je prezime Remark u stvari „Kramer“ čitano unazad. Uprkos tome što nikad nije dokazana, ova informacija se pojavljuje i u nekim novijim Remarkovim biografijama. Remark se 1931. preselio u Švajcarsku, a 1939. emigrirao je u SAD sa svojom prvom ženom, Ilsom Žan Zambui da bi 1947. Remarkovi postali punopravni građani SAD. Par se vraća u Švajcarsku 1948. godine, potom se razvode, a Remark se 1958. ženi holivudskom glumicom Polet Godard.

Njegovi najpoznatiji citati

-“Ne! Samo ne to. Ostati prijatelji? Napraviti malu baštu na ohlađenoj lavi izumrlih osjećaja? Ne, ovo nije za mene i tebe. To se događa nakon malih intriga, a i to ispada poprilično neiskreno. Ljubav ne prljaj prijateljstvom. Kraj je – kraj.”

-“Niko ne može postati veći stranac od onog, koga si u prošlosti volio.”

-“Ljubav ne trpi objašnjenja, njoj su potrebna djela.”

-“Svaka ljubav želi da bude vječna. U tome i jeste njena vječita muka.”

-“Samo ako se konačno rastaneš sa čovjekom, počinješ da se, zapravo, interesuješ i za sve što ga zanima. To je jedan od paradoksa ljubavi.”

-“Samo nesrećnik zna šta je sreća. Srećnik osjeća radost života, ne više nego maneken: on samo pokazuje tu radost, ali ona mu nije data. Svijetlo ne svijetli kada je dan. Ono svijetli u tami.”

-“O sreći se može pričati 5 minuta, ne više. Tu se nema šta reći, osim toga da si srećan. A o nesreći, ljudi pričaju danima i noćima. U stvari, čovjek je srećan samo onda kada najmanje obraća pažnju na vrijeme, i kada ga ne juri strah. Ipak, ako te juri strah, možete se smijati. Šta drugo da radite?”

-“Sreća je najneophodnija i najskuplja stvar na svijetu.”

-“Dok se čovjek ne predaje, on je jači od svoje sudbine.”

-“Što je čovjek primitivniji, on ima više mišljenje o sebi.”

-“Ne postoji ništa dosadnije nego biti prisutan tome, kada čovjek demonstrira svoj um. Pogotovo, ako je um odsutan.”

-“Najlakši karakter je kod cinika, najnepodnošljiviji je kod idealista. Zar ne mislite da je to čudno?”

-“Ako želite da ljudi ništa ne primijete, nemojte biti oprezni.”

-“Zapamti jednu stvar, dečko: nikada, nikada i još jedno nikada, nećeš biti smiješan u očima žene, ako uradiš nešto zbog nje”.

-“Mislio sam da žena ne treba da govori muškarcu da ga voli. O tome neka govore njene srećne oči. One su rječitije od njenih riječi.”

-“Žene treba ili blagosiljati i obožavati, ili ostavljati. Sve ostalo je laž.”

-“Ako žena pripada drugome, ona je pet puta poželjnija, nego ona koju možete imati. Staro pravilo.”

-“Ženama ne treba nikad ništa objašnjavati, s njima uvijek treba djelovati.”

-“Žena – nije neki predmet, ona je cvijet. Njoj su potrebni sunčane, nježne riječi. Bolje joj svaki dan govoriti nešto lijepo, nego cio život sa ljutnjom i bijesom raditi za nju.”

-“Stajao sam pored nje, slušao sam je, smijao se, i mislio kako je strašno voljeti ženu i pritom biti siromašan.”

-“Ono, što ne možeš da imaš, uvijek izgleda ljepše, nego ono što imaš. U tome je suština romantike i idiotizma ljudskog života.”

-“Kajanje – najbeskorisnija stvar na svijetu. Ne možete vratiti. Ne možete popraviti. U suprotnom svi bismo bili sveci. Život nije planirao za nas da bude savršen. Onome ko je savršen, mjesto je u muzeju.”

-“Principe ponekad treba gaziti, inače nikakve radosti od njih.”

-“Bolje je umrijeti kada se živi, nego proživjeti do tog trenutka kada poželite umrijeti.”

-“I šta god se vama dogodi – ne uzimajte blisko srcu. Malo toga je na svijetu što dugo može biti važno.”

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Puz demon
Gost
Puz demon

Njemu se uvijek treba vracati.

Cetinjanka
Gost
Cetinjanka

Kad bih znala da pisem romane ,pisala bih kao Remark.

LKJ
Gost
LKJ

Veliki pisac. Kako je samo ismijavao hegemoniaticku njemacku politiku.

Sova
Gost
Sova

Pročitao sam sve njegove romane. Samo mi je Noć u Lisabonu bila teška. Mnoge druge sam pročitao više puta. Povratak, Crni obelisk, Doba života i doba smrti znam napamet, čini mi se. 😉

Lovcenski
Gost
Lovcenski

S uzivanjem sam citao svaki njegov roman.

Send this to a friend