Muzej porodičnih sjećanja: “Ko si ti da se sama šišaš”

Bili su praznici kad sam pošla s tetkom kod frizera. Imala sam skoro sedam godina i dugu plavu kosu.

Kad sam vidjela kako se tetka ošišala, tražila sam fizerki da i mene ošiša. Frizerka me pitala imam li ja dozvolu za to od majke i ja sam rekla da imam. Kad smo stigli kod babe nakon frizera majka se veoma naljutila: “Ko si ti da se sama šišaš? Tako lijepu kosu si nagrdila! Sad ću te ja do glave ošišti kad već to hoćeš!” Ja sam briznula u plač i uhvatila trk oko kuće. Majka me krenula juriti s makazama. Tada baba kaže majci: “Ćuti tu, što si ti uradila kad si bila cura. Sjećaš se kako si se nagrdila sama u wc-u!” Moja majka je tada dobila batine i morala je da ide u školu sa tako nagrđenom frizurom. Tek sljedećeg dana baba je odvela frizeru da popravi ono što je ona sama radila.

Ovo je jedna od mnogih nesvakidašnjih izložbi nastalih od porodičnih sjećanja, koju su građani proteklih dana imali prilike da vide u Tehnopolisu.

Lični predmeti pričaju priče o različitim porodičnim iskustvima djece, roditelja, baki i djedova, podsjećajući na važnost porodice u životu svake osobe, bila ona dijete ili odrasli čovjek.

Ispred svake priče nalazi se neki predmet, koji govori o sreći, bolu ili povredama s kojima saosjećamo.