Na današnji dan rođen Jovan Dučić

Na današnji dan, 17. februara 1871. godine, rođen je jedan od najznačajnijih pjesnika srpskog modernizma, diplomata i filozof, Jovan Dučić.

Rođen je u Trebinju, u siromašnoj seljačkoj porodici. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, nakon čega se seli u Mostar gdje upisuje srednju trgovačku školu.

Svoju prvu pjesmu je objavio u Somborskom listu “Golub” 1886. godine, nakon čega je objavljivao pjesme u novosadskom “Nevenu” i časopisima “Bosanska vila” i “Nova Zeta”.

U Sarajevu upisuje učiteljsku školu, koju je završio u Somboru, kada se zainteresovao i za izučavanje maternjeg jezika, istorije i književnosti.

Svoju prvu pjesničku zbirku “Pjesme” objavio je 1901. godine u Mostaru, kada se predstavio kao specifičan liričar i vanredna pojava u srpskoj književnosti.

Među njegovim najpoznatijim i najznačajnijim djelima nalaze se pjesme “Otadžbina”, “Oj Bosno”, kao i prozna djela “Jutra sa Leotara”, “Blago cara Radovana” i drugo.

“Ženevska afera”

Zbog tzv. “Ženevske afere”, Dučić je 1927. godine penzionisan. Razlog tome bilo je navođenje gospođe Vogel da je Dučić okaljao ugled njene porodice. Naime, Dučić je bio gost porodice Vogel, gdje je bio omiljen i postao je, navodno, kao član porodice. Poslije pet mjeseci, kada se ćerka gospođe Vogel porodila, gospodin Žan Dučić, kako je ona rekla, pobjegao je. Nakon toga, porodica je prijetila da će povesti sudski postupak kako bi se dokazalo da je Dučić otac djeteta i kako bi ga natjerali da ga prizna. Ovaj skandal je odjeknuo cijelim svijetom, pa se o tome pisalo u novinama širom planete. Međutim, ovo je sve bila namještaljka, jer je Dučić samo pet mjeseci bio u kući porodice Vogel, a Antoaneta Vogel se za to vrijeme već porodila, čime je bilo dokazano da to ne može biti njegovo dijete. Uskoro je Dučić uspio da dokaže da je Antoaneta ipak bila “lakog morala”.

Bez obzira na sve, ostao je bez posla, a kasnije i bez redovne službe.

Umro je 7. aprila 1943. godine od španske groznice i upale pluća, dok je bio u Geriju. Dučićevi posmrtni ostaci su prenešeni u portu srpskog manastira Svetog Save u Libertivilu u Sjedinjenim Američkim Državama. Dučićeva posljednja želja, da bude sahranjen u Trebinju, ostvarena je tek 22. oktobra 2000. godine.

Djela

Prva zbirka pjesama Jovana Dučića izašla je 1901. godine u Mostaru u izdanju novina “Zora”. Nakon toga je 1908. godine, u izdanju Srpske književne zadruge, objavio drugu zbirku pjesama, a dvije knjige, stihove i pjesme u prozi “Plave legende” i “Pjesme” objavio je u sopstvenom izdanju.

Od njegovih proznih djela – eseji, studije, putopisi, izdvajaju se: “Blago cara Radovana” i pjesnička pisma iz Švajcarske, Grčke, Španije itd.

U srpsku poeziju unio je duh francuskog parnasizma i simbolizma. Najpoznatiji pjesnički ciklusi su “Carski soneti”, “Dubrovačke pjesme”, “Jadranski soneti”, “Sjenke po vodi”, “Duša i noć”, “Jutarnje pjesme”, “Sunčane pjesme”, “Večernje pjesme”, “Pjesme ljubavi i smrti“.

Ugledao se na francuske pjesnike iz redova parnasista, postao je jedan od najvećih zagovornika larpurlartizma , prema kom pjesma mora da postoji radi pjesme, da bude čista i uzvišena, ne da postoji kako bi nečemu koristila već radi ljepote. Dva osnovna motiva njegove poezije su priroda i ljubav – puno melanholije, javlja se misao o rastanku, prolaznosti; sumorna raspoloženja, uzdasi, tugovanja, jesenji pejzaži. Posljednja knjiga „Lirika” izašla je mjesec dana nakon njegove smrti.

Privatni život

Jovan Dučić je na jesen 1893. godine upoznao Magdalenu Nikolić, koja je tada tek završila trgovačku školu. Ubrzo, 5. novembra iste godine, tajno su se vjerili. Kada je Dučić morao da ode u Mostar, gdje je bio učitelj od 1895. do 1899. godine, nastavio je da se dopisuje sa Magdalenom. Dio njihove prepiske je sačuvan, a među sačuvanom prepiskom nalazi se i pismo koje je Aleksa Šantić poslao Magdaleni 6. aprila 1901. godine u kom je moli da pomogne u prikupljanju pretplate za svoje “Pjesme”.

Sačuvanu prepisku između Dučića i Magdalene posjeduje Ljiljana Lukić, profesor u penziji. Ona navodi da je Dučić kratak period proveo živeći u kući Magdalene Nikolić, u kojoj je ona stanovala sa svojom sestrom. Nakon što je raskinula sa Dučićem, Magdalena se zarekla da nikad više neće napustiti svoju kuću.

“Kao kakva romaneskna heroina, živjela je od uspomena i jedine srećne trenutke nalazila je u čitanju pisama i pjesama čovjeka koga je voljela“, zaključila je profesor Lukić.

Magdalena je željela da se nakon njene smrti na njen spomenik uklešu riječi – “Maga Nikolić-Živanović, 1874-1957, sama pjesnik i pjesnika Jova Dučića prvo nadahnuće“.

Ove riječi i danas stoje na spomeniku na bijeljinskom groblju.

Jovan Dučić je bio u vezi sa Jovankom Jovanović, sa kojom je imao i vanbračnog sina Jovicu koji se u mladosti ubio.