Kultura

Ne foliraj se, folirantu jedan: Foliranti Mome Kapora

Roman “Foliranti” prvi je roman Mome Kapora. Objavljen je sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka kao posljedica prekomjerne dokolice i nadomješćivanja urođene hercegovačke i mladalačke lijenosti.

“Foliranti” su zapravo vrsta opravdanja i piščev dokaz da radi nešto vrijedno sa svojim životom. Tako je predstavio publici svoju raskošnu jednostavnost, pa je ubrzo pukao tiraž i postao omiljen svim generacijama širom zemlje, a naročito omladincima.

Ko su Foliranti?

Ovo je svojevrstan spomenar prolaznih i dragih lica koji su prošetali Mominim životom. Omaž epizodistima, dernecima, mladosti. Zanesenost brucoša, provincijalca svijetlima velegrada i opijenost bulevarima koji vode u nezaborav. Sluđenost dokonog slikara koji luta kneževim korzom i uzaludno pokušava da zaledi vrijeme u čemu mu pomažu poznati junaci koje srijeće ispod fenjera sa cvijećem, a koji su glumili u različitim raspletima jedne životne drame. Dignu pozdrav pa zastanu kod Ruskog cara ili fontane da zajedno sklope kolaž jedne nepresušne inspiracije.

Stidljivi dečkić iz Sarajeva tako je od uspomena uspio da napravi unikatni zanat.

Ovaj roman pitko je i prijemčivo štivo za sve uzraste, nastalo iz pera čovjeka na ispitu zrelosti, sanjara i pisca debitanta. Specifična, naizgled krupna, a zapravo sitna epizoda životne predstave. Priča iz dnevnika i balada o prolaznosti i relativnosti.

Zapletom su prožeti i kvalitetno opričani međuljudski odnosi koji su isprepletani sa čežnjama nadobudne dječurlije krupnih očiju koja je mislila i htjela da ima svijet pod nogama. Uči nas da nešto što se činilo jako važnim možda i nije zapravo bilo tako iz perspektive iskustvom obogaćenog naratora. Da treba biti staloženiji i pragmatično rješavati životne izazove, a uspomene su svakako zlatne i ostaju do groba.

Pažljivije kušajte ovaj dar.

O snovima mladosti

U studentskom domu novobeogradskih paviljona iz bloka jedan upoznaje najboljeg prijatelja Aleksandra, koji je dobio ime jer je rođen iste godine kao ubijeni kralj u Marseju. To je bio Apolon tog internata, razvaljotka i momak za velika djela. Kapiten fudbalskog tima i zaštitnik sanjara. Jedini iskreni drug u tim burnim i početnim studentskim danima.

Kao i svaki jvetropir dvadesetogodišnji pripovjedač nije imao baš dodira sa realnošću. U jednom izlogu ugledao je oči u koje je nedugo zatim uronio i nije imao namjeru da izranja. Sa plakata tog izloga prodavnice namještaja, jedne noći je iznenada u Momin svijet sišla dražesna Mima Leševska – beogradska ljepotica i manekenka koja je bila san svih gradskih mangupa.

Momo ih upoznaje i tako nastaje trio koji je harao romantičnim Beogradom šezdesetih godina minulog vijeka – Moma, Mima i Ale. Beogradski studenti, došljaci, puni želja, nadanja i započetih snova o velikom svijetu i mjestu pod suncem. Imali su svoje štrafte, omiljene kafane, bifee. Jezdili su rijekama i redovno posjećivali žurke razuzdane studentarije.

Po povratku iz bijela svijeta, Ale je preko Mime upoznao Gosin Pavličeka, bitnu glavu u filmskoj industriji. Šapnula im je za kim lude Evropejci, pa je i ovdje počela pasija za kinotekama. Vidjeli su to kao šansu za proboj u slavu. Kao kasnija reakcija stigle su projekcije prerano odbjeglog mladog lava i šmekera Džejmsa Dina. Društvo je naslutilo da lijepi plavušan može da ga naslijedi.

Snovi su počeli da se ostvaruju. Dobio je ulogu koja se sastojala iz jedne riječi, trka i sedam sekundi rizičnog posla kaskadera. Ta jedina riječ ponovila se više puta, a glasila je “Vatra”. Zapalili su ga, a mladić je i bukvalno izgorio od prevelike želje. Zaustavljen u koraku i snu, baš kao i njegov filmski uzor.

Ništavilo i obrt

Na ispraćaju druga u sivilu sirotinjskog sela koje je bilo sušti konrast svijetu o kom su skupa maštali, i okružen ljudima koji su došli bez emocija, već isključivo iz ličnog sitnog interesa, mladunac Momo je spoznao apsurd.

Sve mu je izgubilo smisao, te se i sam prepustio ličnom interesu i predao strasti sa lijepom manekenkom. Platonska ljubav i bivša djevojka njegovog velikog prijatelja skinula mu je mrak u dječačkoj sobi prerano stradalog mladića.

Završetak romana nema apsolutno nikakve veze sa cijelim tokom priče i glavnim junacima. Trideset godina kasnije nalazi se sa ambasadorima i kraljicom neke daleke azijske zemlje, koja je zapravo naše gore list. Time je autor htio da naglasi kako je sve u životu prolazno i relativno.

Time pojačava apsurd i stavlja veliki upitnik na sve naizgled velike, trenutne brige.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Ano Minus
Gost
Ano Minus

Kad smo kod foliranja, sto se vi folirate? Doticni gospodin se zvao Momo, pa je spomenuti roman djelo Moma, a ne Mome Kapora. Provincijalci.

Send this to a friend