Piše
Aleksandar Radović
novinar RTCG
“Ja sam veliki filozof, to Saša dobro zna i kad hoću mogu savršeno da pričam ekavski, a i veliki sam gospodin obaram ruke za pare, tu sam nenadmašan. E gledajte, ovo ne govorim da bih se hvalio, ja sam stari majstor, to meni nije potrebno, nego vidim da muški dio ovog društva voli p…u.
Priđem ja na plaži jednoj ribi, ona mlada, tvrdu sisu, sve… i kažem joj onako grubo, jer ja sam seljak i nemam vremena: Ajde da se ti i ja spanđamo! A ona veli: Viđi starkuljino, ako se dignem sve ću ti zube izbit! Uuuu, izvini, nisam znao da si iz Nikšića!”
To su priče kojima nas je Uroš zasmijavao do kasno u noć. Proveli smo četiri mjeseca zajedno na Virpazaru, pod istim krovom i to mi je najljepše ljeto u životu. Mogu reći da smo se dobro upoznali i zauvijek ostali vezani, jer njegov magnetizam je nevjerovatan. Pričati o njemu kao umjetniku je suvišno. Na ovom malom prostoru želim da podvučem dvije crte njegova karaktera. Prva je nevjerovatan duh i sposobnost da nasmije čovjeka. Znao je najgori dan da nam pretvori u festival radosti kroz najmanje svakodnevne sitnice.
Prolazimo pored stranca koji s fotoaparata skida objektiv i stavlja mnogo veći, maltene od po metra. Čujem Uroša koji hoda iza mene i komentariše: “God damn, sixty thousand dollars!”
Drugi put sretnemo se poslije dugo vremena i, maltene banemo jedan na drugoga, a on i bez pozdrava krene s pričom kao da smo se razdvojili prije minut: Dobro je što si naišao, ima Boga. Imam kompletnu knjigu u glavi, ti imaš izdavače, samo da ti izdiktiram i to je to.
Možemo li uzet po euro od knjige? Ja kažem možemo. Odlično, onda smo za mjesec milioneri. Počinjem da se smijem, ne mogu da izdržim. On glumi kako se uvrijedio pa čupa one duge obrve i počinje da viče na mene:
– Saša, majku mu! Kako možeš da mi ne vjeruješ? Urazumi se! Pa kad je Njegoš s onim sranjem uspio, možeš mislit što ćemo mi radit!
Jedne prilike sretne ga moj prijatelj Sem gdje kupuje erotski časopis i objašnjava gospođi na trafici da to nije za njega, nego da nosi nekom čobaninu na Pelev brijeg. Sem mu se javlja: Zdravo Uroše, gledaš li Sašu Radovića? A Uroš mu kao iz topa odgovara: Ma pusti ga, to je paćenik bre i odlazi s Playboyem pod rukom.
Poslije sam ga pitao zašto to kupuje, a on mi kaže: Mali, znaš da volim da crtam aktove, ali šta ću, skoro sam zaboravio gdje je piša.
O Uroševim forama mogao bih još dugo, dugo.
Druga crta karaktera je njegova dobrodušnost do koje moralo dugo da se kopa i koja je morala da se zasluži. Imao je tako divne gestove da bi mi izvukao najdublje emocije. Ovo govorim (a ne želim sada i ovdje potkepljivati primjerima) iz razloga što j e važio za teškog čovjeka, hejtera i egocentrika. To stoji, ali svaka od ovih osobina imala je i svoju izuzetno jaku, ali skrivenu, drugu stranu.
Teško je opisati koliko sam ponosan i srećan što sam se družio sa njim i proveo nezaboravne trenutke.
Nedostajaće mi dok sam živ.




Radoviću,bravo svaka čast.Jasam imao privilegiju da ga upoznam i u par navrata da se družimo u Konobi “More”
Zasto ne smijem da napisem da je tekst glup?
Sjecam ga se sa gradske plaze u Baru. Napravio je kao neko skloniste, kucaru, sto li od granja, lisca i zemlje i tu bi go golcat boravio po vas dugi dan po onom zaropeku. Niko ga od gradskih vlasti nije dirao, ni lokalni mangupi, ni gradjani Bara iako prizor nije bio nimalo lijep – goli, mrsavi, kosmati i bradati covjek… Više »
Ne budite dosadni. Sad ga kao svi volite kad je umro a za leb nije imao dok je ziv bio
Aj ne mlati, ima je milion od svojih radova, nego je cojek tako izabra da zivi…Niko ga ne voli nego postujemo njegova dostignuca…Ipak jedan od najvecih na svijetu a nas !
kako ti ga rece ,a
Definicija iskrenog novinara!
Slava mu.
Po naslovu sam mislio da si mu sin.
Ovo su pravi umjetnici bili, skoncentrisani samo na svoj rad , pare im nista nisu znacile, Legendo zivis zauvijek !
Odlican intervju ste napravili
Sjajan tekst!
Dovoljno je reci samo Uros Toskovic! Mada kao da neko cita ovakve clanke, jer ipak Uros nije bio ni clan DPS a ni partija iz opozicije, pa nisu placeni ovo da citaju i da komentarisu!
Zbilja nevjerovatan umjetnik,lik..poseban u svemu..slava mu💔
Kakve prizemnosti se danas objavljuju. Ovaj radovic ista blesa ko i toskovic. Zato su se i nasli.
Ne mogu da vjerujem da ti kad nešto pročitaš ne razmisliš u koju svrhu je to napisano.
Bravo,Aco.Pun pogodak.Velikan,gakvog C.Gora vise nece ima.Nevjerovatna intelegencija,obrazovanje i mudros.
Neka mu je vjecna slava.