Reagovanje Muzeja kralja Nikole na tekst CdM-a

Povodom intervjua sa prvom i za sad jedinom doktorkom fotografije u Crnoj Gori Majom Đurić, koji je CdM objavio 11. marta 2017. godine, reagovala je direktorka Muzeja kralja Nikole, Tatjana Jović. Ona se našem portalu obratila povodom nekoliko konstatacija u tekstu „Minienciklopedija na CdM-u o Crnogorcima i objektivu: Od ‘obraza okiđenog’ do ‘opali jednu sliku’“, i njeno reagovanje prenosimo u cjelosti. Upravi muzeja kralja Nikole sporno je, između ostalog, to što je Đurić okazala da “ne zna što sve ima u zbirkama i depoima naših muzeja jer nemamo pristup svim zbirkama”, kao i da se “neki muzeji i njihovi radnici  ponašaju  kao da su kolekcije njihovo privatno vlasništvo pa mnoge napisane istorije ostaju bez pojedinih istorijskih cjelina”.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„Ne ulazeći u nesumnjivi profesionalni doprinos gospođe Đurić, i bez želje da konkurišemo njenoj tituli, moramo se osvrnuti na nekoliko kategoričkih konstatacija sa kojima se nikako ne možemo složiti:

1. Kao prvo, nije tačno da je dagerotipija «Djevojčice», koja se čuva u Narodnom muzeju, „prva fotografija nastala u Crnoj Gor“i. Pomenuti predmet potiče najvjerovatnije iz zaostavštine knjeginje Darinke, kao i niz najstarijih foto-albuma koji su sada u depou Dvora ili u izložbi Biljarde. Dagerotipija o kojoj je riječ je import, dakle nastala je u inostranstvu i prvi put  je o njoj pisano u dvobroju muzejskog Glasnika za 2005-2006 (Aleksandar Berkuljan, Raritetne fotografske tehnike u fondu Muzeja kralja Nikole na Cetinju). Autor teksta je identifikovao predmet, za koji se dugo mislilo da je «ogledalce».
2. Po našem saznanju, prve fotografije u tadašnjoj Crnoj Gori uradio je italijanski fotograf Pietro Marubi (panorame Cetinja), za što imamo materijalne dokaze. Sve ostalo, pa i priča o Medakoviću je na nivou pretpostavki. Primorje je u to vrijeme bilo teritorija Austrougarske.
3. Takođe nije tačno da su muzejski fondovi zatvoreni za korisnike i da se muzejski radnici ponašaju kao da su zbirke «njihovo vlasništvo». Svako može pristupiti zbirkama uz odgovarajuće odobrenje Uprave. Za to imamo dosta svjedoka, a i gospođa Đurić je više puta bila dragi gost. Druga je stvar što podaci o zbirkama takođe imaju «autore», koji imaju pravo nešto od toga da objave, gdje kao primjer možemo uzeti sjajnu monografiju koleginice Maje Roganović «Fotografi na crnogorskom dvoru», objavljenu prošle godine.
4. Nije tačna ni tvrdnja da se «ne zna šta sve ima u muzejskim fondovima». Kompletna zbirka fotografija u Muzeju kralja Nikole obrađena je, kao i sve ostale, po osnovu pedesetak parametara, a u toku su zadnji unosi u digitalnu bazu podataka. Nakon revizije sadržaja sve će se to najvjerovatnije naći na internetu, u «javnom domenu», tako da «misterija» više neće biti.
5. Takođe bismo skrenuli pažnju novinaru koji je sročio tekst da fraze «skidanje obraza» i «obraz okiđeni» nemaju nikakve veze. Riječ «obraz» imala je u Njegoševo vrijeme dvostruko značenje – 1. bukvalno i 2. u varijanti «skidanja» ima smisao «slika» ili «prikaz».

Tatjana Jović, direktorka Muzeja kralja Nikole i kustos zbirke fotografija MKN, i Aleksandar Berkuljan, tehničar u Informacionom centru NMCG“.

Profesorka Đurić neće komentarisati stavoove MKN, niti će portal CdM polemisati sa upravom Muzeja kralja Nikole o semantici određenih riječi crnogorskog jezika.