Završeno je snimanje četrdesetominutnog dokumentarnog filma o djelu i životu crnogorskog pjesnika Blaža Šćepanovića. Film je rađen po scenariju novinara i publiste Radomira Perišića. Režiju potpisuje dr Mirko Jakovljević. Producent je „Lider mont media” iz Kolašina.
Pedesetih godina prošlog vijeka, iz posustalih htjenja, iz bespuća i nejasnoća vinuo se pjesnik Blažo Šćepanović (1934-1966), da ponese zemljom ugrabljenu vatru koja je mnogo puta bezumno zagrijavala ljude, da ostanu vječno na mrtvoj straži, čekajući odbjegli duh dobrote i ljubavi. Htio je da ljudi ne ubijaju jedni druge, da ne bude ratova, logora, siromaštva… Htio je da ljudskošću i plemenitošću spoji jednu i drugu stranu istorije. Poručivao da se „moramo braniti od crnih vulkana uma“, jer „ jedan krvavi zub i dalje svijetom putuje…”
Rođeni pjesnik
O pjesniku koji se snagom pjesničke riječi, stilom ispunjenim umnošću i srcem, upisao na stranice crnogorske književnosti i svojom poezijom obogatio pjesništvo slovenskih naroda, ovih dana o njemu i njegovom stvaralaštvu u filmu govore njegovi savremenici i oni koji su o njemu čuli od svojih rođaka: dr Ratko Božović, dr Novak Kilibarda, akademik Janko Vujisić, profesori Milan Bulatović i Radoman Čečović, školski drug Vukoman Kovačević, publicista Predrag T. Šćepanović, predstavnici bjelopoljske Mjesne zajednice Livadice, gdje je Šćepanović rođen, Stojan Janković i Radovan Slović. Akademik Janko Vujisić kazuje da sa stvaralaštvom Blaža Šćepanovića ima dosta dodirnih tačaka.
Rođaci smo, i možda nas zbog toga vezuje mnogo toga. Možda te lobanje, kod njega u stihovima, a kod mene u skulpturama. Teško je bilo opstati šezdesetih godina kao pjesnik. U to vrijeme diktature i straha sve je bilo protiv pjesnika. Recimo, kad je Gojko Đogo objavio knjigu „Vunena vremena” na čitavom eks jugoslovenskom prostoru pjesnici su imali posljedica. Bio je Blažo misaoni pjesnik, osobeni pjesnik koji se, nažalost, zbog prerane tragične smrti nije do kraja izrazio punim sjajem, kazao je Vujisić.
Zvijezda padalica
Profesor Ratko Božović poznavao je Blaža Šćepanovića iz studentskih dana i smatra da je prava šteta što se jedan pjesnik u usponu ugasio poput onog pjesnika koji je napisao „Smrt pjesnika”. Ubijeđen je da je Šćepanovića majka rodila baš kao pjesnika. Isto misli i profesor Novak Kilibarda. On smatra da se pjesnik postaje rođenjem, a da kasnije škola samo nadogradi pametnoga čovjeka.
Scenarista Radomir Perišić podsjeća da je Šćepanović bljesnuo na pjesničkom nebu svjetlošću meteora i prerano doživio sudbinu zvijezde padalice.
U poetskim previranjima i talasanjima, u rečenosti i nedorečenosti, Šćepanović je ostavio pečat koji ljepota njegove poezije ne da ukloniti u izmaglicu zaborava. Njegova riječ je tu i podsjeća na vrline pjesničke istine koju savremena ludila „uzaludno pismenih ljudi“ nastoje da zaklone tehničkim novatorijama. Ovaj film je „iznudila” njegova poezija i vjerujemo da će i on doprinijeti novom čitanju i iščitavanju stvaralaštva Blaža Šćepanovića, naglašava Perišić.
Dokumentarni film o Blažu Šćepanoviću sufinansiran je sredstvima Ministarstva kulture Crne Gore u okviru Podrške razvoju kulture sjevera za 2017. godinu. Promocija filma „Smrću protiv smrti Blažo Šćepanović” biće na ovogodišnjem Mojkovačkom filmskom festivalu.
Fatalno jezero
Blažo Šćepanović se utopio u Ohridskom jezeru, 26. avgusta 1966. godine, u trideset drugoj godini života, tokom održavanja „Struških večeri poezije“.
Njegovo pjesničko stvaralaštvo objavljeno je u šest knjiga: Lobanja u travi, Ivicom zemlje zmija, Smrt pjesnikova, Zlatna šuma, Ljubavlju izmjereno vrijeme.
On i Branko Miljković objavili su, 1959. godine, zajedničku zbirku pjesama Smrću protiv smrti. Šćepanović je završio filosofski fakultet u Beogradu. Radio je u Kulturno-prosvjetnom vijeću ondašnje SFRJ.
