Trud i inteligencija ipak ne garantuju uspjeh

Pretposljedni dan Međunarodnog podgoričkog sajmu knjiga i obrazovanja obilježila su predstavljanja romana Aleksandra Bečanovića i Vladimira Tabaševića. Bečanovićev roman „Arceil“ najavljen je kao knjiga koja će tek da doživi prava čitanja.

“Postoje knjige koje toliko referencijski i ontološki nadilaze sredinu u kojoj se dese da je potrebno vrijeme za njihovu pravu recepciju. U ovom romanu vrhuni Bečanovićevo bavljenje ‘božanskim markizom’, Markizom de Sadom i njegovim idejama, liberterskim, erotskim, filozofskim i svakim drugim. Od Bataja nadalje, svi su imali potrebu da se odrede prema Markizu de Sadu. Bečanović je napravio savršenu konstrukciju: uzeo je jedan događaj koji se dešava u Arkeju, mjestu pored Pariza u kome De Sad ima kuću i u tu kuću je doveo Izvjesnu prosjakinju. I tu se dešavaju razne stvari”, kazao je Balša Brković.

On vjeruje da se Bečanović nije trudio da šokira čitaoca.

“To je prilično konvencionalna perverzija, no ta se konvencionalna perverzija ubrzo pretvara u jedno rašomonsko čitanje samog događaja, prije svega kroz medijski tretman samog događaja u romanu. Ono što je suština je to što je Bečanović pokušao da dokuči prirodu fantazijskog kao takvog. Ključna riječ je teatralizacija. Bečanovićev De Sad je nevjerovatan u svojim pokušajima da teatralizira, da organizuje stvarnost”, poručio je Brković.

Bečanović je kazao da od Drugog svjetskog rata nadalje, vjerovatno nema zanimljivije figure za filozofe od De Sada.

“Njime su se bavili Bataj, Sartr, Lakan, Simon de Bovoar, Bart… Ovo me uvijek vrati na tezu da su žene napisale neke od najboljih knjiga o Markizu de Sadu, iako se on uzima kao mizoginijski autor jer se pornografija uzima po difoltu kao nešto mizoginijsko. Pornografija je proza koja ne može računati na neku dublju sliku. Kod De Sada, imate taj preokret da pornografija kao jezik denotacije sadrži neke od najdiskurzivnijih stranica u istoriji civilizacije. Kod De Sada imate deset strana seksa, deset strana filozofiranja. Ne zna se gdje je veći intenzitet: ili u filozofskoj deskripciji ili u seksu”, istakao je Bečanović.

On je fasciniran činjenicom da u De Sadovim djelima postoji nevjerovatno precizan prosede inscenacije.

“Već kod De Sada imate to da pornografija nije realistički žanr. Pornografija je par exellence fantazijski žanr. Lakanova izreka kaže da istina ima strukturu fikcije. Jedino je tome suprotna pornografija jer je tu fikcija strukturirana kao istina. Ne nekom realističkom nivou to se stvarno događa, ta tijela su u akciji, ali na konotativnom nivou to je fantazija”, kazao je Bečanović.

Vladimir Tabašević predstavio je svoj roman „Pa kao“. Sa njim je razgovarala prof, dr Slavica Perović.

“Pred sobom imamo plodnog pisca i pjesnika. Tabašević je neko ko je već zadobio pažnju čitalaca i kritike i koje već nezvanično postao mladi klasik “,kazala je Perović.

Na opasku dr Perović da roman govori o „tranzicijskoj pohari“, Tabašević je rekao da je njegovo djelo zaista posvećeno generaciji stasaloj u doba tranzicije, svim gubitnicima tranzicije, u koje i sebe, na neki način, svrstava. Junak njegovog romana živi merltokratski mit.

“Merltokratski mit u kojem živi junak može se svesti na formulu ‘trud plus inteligencija garantuju nekakav uspjeh’. To predstavlja najoperativniji mit današnjice. Svako danas ima neku vrstu spontanog uvjerenja da je to nešto neuputno. Kao što je slučaj svakog mitskog uvjerenja, nema, zapravo, nikakve garancije da će naš trud i inteligencija biti dovoljni da mi uspijemo. Želio sam da razobličim taj mit pokazujući da bez obzira na talenat koji pojedinac ima i na trud koji ulaže to sve može biti nedovoljno. Danas postoji taj pritisak da se bude uspješan po svaku cijenu”, naglasio je Tabašević.