Krađa slika Vlaha Bukovca početkom 1997. godine uzdrmala je temelje Narodnog muzeja Crne Gore. Pokazalo se da “vrhunska” institucija kulture leži na gomili proizvoljnosti, neregularnosti i propusta, što su godinu kasnije posebno apostrofirali izvještaji službe obezbjeđenja i nekolicine radnika, upućenih upravi, MUP-u i Ministarstvu kulture. Po svemu sudeći, trebalo je da se dogodi pohara kulturnih dobara 1997. godine, ali i još jedna pljačka 1998, da bi se uprava i rukovodioci muzejskih jedinica konačno trgnuli iz dugogodišnjeg “zimskog sna”.
Dokumentacija iz tog perioda, u koju je Pobjeda ekskluzivno imala uvid, pokazuje i ulogu muzejskog tehničara Aleksandra Berkuljana, koji je u novembru prošle godine podnio krivičnu prijavu zbog nestanka velikog broja muzealija i brojnih neregularnosti u Narodnom muzeju.
Uprošćeni popis
Tokom 1997. godine prvo se morala odraditi revizija Umjetničkog muzeja, iz kojeg su, bez tragova obijanja na vratima depoa, nestale Bukovčeve slike. Ubrzo se ispostavilo da je reviziju nemoguće odraditi zbog nepotpune i konfuzne dokumentacije, pa je cijeli proces, prema pouzdanim saznanjima Pobjede, sveden na prosti popis zatečenog stanja.
Naime, na prvom sastanku komisije za reviziju i reinventarizaciju, čiji predsjednik je bio Aleksandar Berkuljan (tada angažovan kao fotograf u Službi dokumentacije), konstatovano je da revizija nikad nije rađena u Umjetničkom muzeju. Prema navodima iz zapisnika sa sastanka, od 11. marta 1997. godine, zabilježena su dva pokušaja revizije, oba prekinuta nakon kratkog vremena.
Pored predsjednika komisije Berkuljana, sastanku su prisustvovali i članovi Ljiljana Zeković (direktorica Umjetničkog muzeja), Biserka Jovetić, Ksenija Sekulić i Tomica Jovanović, zatim supervizor Anđe Kapičić (direktorica memorijala “Dvor), kao i kustosi Umjetničkog muzeja Lidija Jablan, Žana Ivović i Nevenka ĐurićKarailo. Sastanku nije prisustvovao član Vlado Ivanović, dok se supervizor Branislav Borozan pojavio nakon 45 minuta zakašnjenja.
Utvrđeno je da je jedna od glavnih neregularnosti, zbog kojih je osnovana komisija, konfuzija u dokumentacionim izvorima i djelimično nepostojanje evidencije o predmetima. Članovi komisije zaključili su da postoji više starih inventarskih knjiga vođenih na razne načine, dok glavna, tzv. operativna inventarska knjiga, sadrži podatke o 1.141 jedinici, od više hiljada koliko ih je po procjenama zaduženih kustosa pohranjeno u depoima.
Takođe, nikada nije dovršen proces dokumentacione obrade, tako da nije poznat konačan broj jedinica Umjetničkog muzeja. Tokom 47 godina od osnivanja Muzeja, proces inventarizacije je otpočinjan više puta, a što se tiče tadašnje najnovije knjige, posljedni put je neka jedinica u njoj obrađena oko 1981. godine. Ovu konstataciju je, prema navodima iz zapisnika, iznijela Ljiljana Zeković. Komisija je, takođe, utvrdila da nije praktikovana primopredaja zbirki prilikom smjene rukovodilaca, a fotodokumentacija je rađena parcijalno i bez numeracije na samim negativima. Takođe, konstatovana je i fizička neobezbijeđenost predmeta, nesigurnost i neadekvatnost depoa.
Supervizor i šef Muzejske dokumentacije i Matične muzejske službe Branislav Borozan, prema navodima u zapisniku, čim je došao na sastanak iznio je niz negativnih konstatacija povodom načina rada komisije, njenog sastava i slično. Ustvrdio je da su svi prisutni, izuzev njega, kao nepoznavaoci dokumentacije krajnje nekompetentni i nesposobni za posao koji predstoji. Zahtijevao je zatim od direktora Umjetničkog muzeja i službenika Matične dokumentacije da vrate nazad inventarske i druge knjige donesene na uvid zbog izrade zapisnika.
Tome se suprotstavio Berkuljan i konstataciju o nekompetentnosti ocijenio besmislenom, s obzirom na to da je upućena ne samo operativi već i ljudima po rangu iznad šefa dokumentacije, dakle, onima čije poznavanje muzejske dokumentacione doktrine jeste osnov profesionalng angažovanja. Takođe je predložio da se u slučaju nemogućnosti normalnog rada komisije zahtijeva od generalnog direktora da je raspusti i od nadležnih državnih organa zatraži da formira ekipu stručnjaka koji bi završili ono što Muzej godinama nije uspio. Borozan je zatim optužio Berkuljana i Anđu Kapičić da su najveći krivci za postojeće stanje u dokumentaciji i napustio sastanak. Komisija je potom analizirala postojeće inventarske knjige, u kojima su utvrđeni brojni propusti i neregularnosti.
Dva dana kasnije, 13. marta, Berkuljan je obavijestio tadašnjeg direktora Petra Ćukovića da komisija do daljnjeg ne može da nastavi rad, zbog brojnih opstrukcija i nepoštovanja rokova u pripremi pravno-tehničkih uslova za reviziju. Sljedeći sastanak komisije održan je 19. marta, ali takođe nije urodio plodom, budući da je između Branislava Borozana i ostalih članova došlo do razmimoilaženja u stavovima o postupku revizije. Sljedećeg dana, 20. marta, trebalo je još jedanput da prodiskutuju o prethodno iznesenim mišljenjima, ali su se na sastanku pojavili samo Berkuljan, Borozan, Kapičić i Jovetić. Pošto većina nije bila prisutna, sastanak nije održan.
U zapisniku sa ova dva sastanka, 20. marta 1997, Berkuljan je obavijestio direktora Petra Ćukovića o dotadašnjem učinku komisije i konstatovao da su tokom dvije nedjelje rada jedino evidentirane inventarske knjige. Takođe je dodao da komisija nikad nije radila u punom sastavu, te da se veliko vrijeme izgubilo u raspravama i naknadnim korigovanjima ličnih stavova i postupaka u radu. Berkuljan je, takođe, obavijestio Ćukovića da rad komisije nije moguće nastaviti i zatražio od direktora da ga razriješi funkcije predsjednika. Nakon raspada zvanične komisije, u Umjetničkom muzeju nastavljen je prostpopis zatečenih muzealija, ali bez učešća Berkuljana.
Između 7. i 20. marta 1997, tj. tokom dvonedjeljnograda komisije zareviziju, Branislav Borozan poslao j e dopis Petru Ćukoviću u kojem iznosi određene primjedbe i “svoje viđenje problematike” u vezi sa revizijom Umjetničkog muzeja. U izvještaju, čije detalje je Pobjeda već objavila u prethodnom serijalu tekstova o nestanku muzealija u crnogorskim muzejima, Borozan navodi detalje ranijih pokušaja revizije fonda Umjetničkog muzeja. Ističe da je “odluka da se započne sa revizijom donesena na osnovu prividne činjenice da je stanje sređenosti muzejskog materijala (u smislu dokumentacijske obrade) na najvišem nivou upravo u ovoj muzejskoj jedinici.” Istakao je da je komisija naišla na “izvjestan broj muzejskih predmeta čiji se identitet nije mogao potvrditi ni u jednoj od postojećih inventarskih knjiga (na osnovu nijednog podatka).”
Nije ni čudo što je dokumentacija bez numeracija s obzirom da je Saša ” obavljao ” u isto vrijeme po pet i više poslova, tako da je jasno da ni jedan od tih poslova nije mogao raditi u cjelosti. Sve u svemu dobro mu je išlo od mjesta vodiča, fotografa, predjednika komisije, spasioca stećaka, šefa turističke, zatim mag za računare… Više »
“a fotodokumentacija je rađena parcijalno i bez numeracije na samim negativima” … to je zaključila komisija na čijem čelu je fotograf iz dokumentacije gosn Berkuljan. Znači li ovo da Berkuljan nije radio svoj posao?
… odlično istraživanje novinara Pobjede koji je raskrinkao ovog manipulatora
Vi stvarno mislite da smo mi malo vesla sisali i da ne vidimo da ekskluzivnu dokumentaciju vama dotura Berkuljan, a vas novinar nema ni trunke kritike ka tome.
Kako je nakon svega ovoga Berkuljan 20 godina bio desna ruka Petru i Pavlu a sad odjednom sve ovo izlazi?
Da vam mozda dokumentacija selektivno ne dolazi?
Nije bitno odakle dolazi dokumentacija, ko su izvori i slično. Bitno je da li su istiniti navodi dokumentacije? Očigledno da jesu. Čitjte pažljivo. Tekstove treba čitati u Pobjedi. Portali objavljuju nekad sve, nekad dio, kao što je slučaj sa ovim tekstom.