Zaslužila je bulevar, a ne uzani sokak

Ulica na Zabjelu koja se prostire od Ulice Ilije Plamenca do Ulice Vojislavljevića dobila je ime Ksenije Cicvarić na sjednici Skupštine glavnog grada 27. novembra 2008. godine. Uzani, na više mjesta zakrpljeni asfalt, sa gvozdenim i ponegdje betonskim ogradama podignutih oko lijepih, uglavnom dvospratnih kuća i uređenih dvorišta proteže se na više od 700 metara.

Mještane ovog kraja Pobjeda je pitala šta znaju o ovoj legendi narodne muzike i oličenju duha stare Podgorice, čije ime ulica nosi.

Kod rođenog Podgoričanina, četredeset osmogodišnjeg Novaka Koljenšića, koji se iz Maslina ovdje preselio prije 20 godina, pitanje: “Ko je Ksenija Cicvarić” izmamilo je osmijeh.

“Kad bi ova ulica, koja nosi njeno ime, izgledala onako kako je ona pjevala, bila bi bulevar sa četiri trake, a ne uzani sokak. Ksenija zaslužuje makar toliko, jer je legenda narodne muzike i ovoga grada”, kazao je Koljenšić.

On je naglasio da voli kad se u društvu zapjeva neka od Ksenijinih pjesama, ali žali zbog toga što se, naročito među mlađima, to sve rjeđe dešava.

Beša Šabotića, čija je kuća na raskrsnici ulica Ksenije Cicvarić i Stane Tomašević Arnesen, prekinuli smo u orezivanju kivija. Šezdeset petogodišnji domaćin sišao je sa merdevina, odložio metalne makaze, pa reče: “U šali sa komšijama umijem da kažem da mi je milija Stana od Ksenije”.

Ksenija je bila izvanredna pjevačica, čije pjesme veoma cijenim i volim da čujem kazao je Šabotić. Međutim, u Nikšiću, odakle je 2004. godine doselio u Podgoricu, i u njegovim rod nim Beranama malo ljudi je čulo za Kseniju Cicvarić.

“Dosta ih je čulo te pjesme, ali ne znaju ko ih pjeva. Da vam pravo kažem, ni ja ranije nijesam znao. Za Kseniju sam saznao putem muzičkih emisija”, iskren je bio Bešo i istakao da su njegovoj generaciji od novokomponovane muzike, srcu mnogo bliže sevdalinke i one kakve su se nekad pjevale.

Kada je ekipa Pobjede pokucala na vrata u prizemlju kuće, preko puta Šabotića, na kojoj je okačena tabla sa natpisom “Ulica Ksenije Cicvarić”, sa djetetom na rukama, otvorila je Dijana Ratković. Rođena je u Rožajama, a već dvije godine je, od kad se udala u glavnom gradu. Ni njoj nije bilo poznato ime i prezime ove legende narodne muzike, koje je okačeno na tabli kuće u kojoj je čuvala sestrinu djecu. Pošto nije znala ko je Ksenija, Pobjeda je pitala da li je ikad čula pjesme “Oj, vesela veselice”, ,,Sejdefu majka buđaše”, ,,Milica jedna u majka”.. Rekla je da su joj dobro poznate.

Pedeset devetogodišnji Zvonko Kalezić iz Danilovgrada se prije četiri godine doselio u Ulicu Ksenije Cicvarić, gdje drži i sportski centar.

“Paradoksalno je da veliki broj Podgoričana zna gdje je Sportski centar “Kalezić”, ali ne znaju da je u Ulici Ksenije Cicvarić”, kazao je Zvonko.

Devetogodišnji Stefan Pavićević, koji se iz škole kući vraća ovom ulicom, vjerovatno je dosta puta bacio pogled na tablu na kojoj piše “Ulica Ksenije Cicvarić”. Međutim, nije mu bilo poznato ime čije ova ulica nosi, kao ni njene pjesme čije smo refrene otpjevali na kaldrmi pored asfalta.

Priorodno je da je starijim generacijama, stasalim uz ,,Milicu” i ,,Sejdefu”, mnogo bolje poznat opus poznate pjevačice, ali je na starijima da na mališane prenesu priču o vrijednostima naše velike umjetnice.