Ove jeseni stiže dokumentarac o osnivaču i vlasniku Amanciju Ortegi, u kom će biti otkriveni razni detalji o brendu i čovjeku koji ga je osnovao, a za koje do sada nismo znali.
U filmu “Zara: The Story of the World’s Richest Man” vidjećemo snimke skrivene kamere, svjedočanstva zaposlenika, ali i novinara koji su prerušeni u zaposlene ulazili u Zarine odaje. Do izlaska ovog željno očekivanog filma dijeli nas još nekoliko mjeseci, ali je ekipa iz Refinery29 dobila rani uvid u neke djelove filma i otkrila 10 stvari koje nismo znali o Zari, a o kojima će se pričati u filmu.
Zara je dobila ime po Zadru
Prvu trgovinu Ortega je otvorio 1975. godine u Galiciji, a nazvao je Zara prema hrvatskom gradu Zadru gdje je proveo medeni mjesec sa svojom tadašnjom suprugom Rosalijom Merom.
Stvorena na reinterpretaciji dizajnerskih komada
Nakon što je napustio školu i radio kao pomoćni radnik o trgovini s majicama, Ortega se zaposlio u trgovini La Maja gdje je naučio da kroji i šije. Tamo je, između ostalog, shvatio i da nema smisla da izmišlja nove odjevne predmete kako je to bila praksa u sličnim brendovima tada, kada jednostavno možete uzeti ono što se kupcu sviđa i izraditi to u razumnom kvalitetu po nižoj cijeni. To je, dakako, moto koji Zara ima i danas.
Ortega u industriju ušao proizvodeći kućne ogrtače
Filozofiju koju je usvojio radeći za La Maju Ortega je odmah primijenio tako što je pokrenuo vlastiti brend i kopirao skupe kućne ogrtače iz La Maje i prodavao ih po nižim cijenama. Učinio je to sa Rosalijom Merom, prodavačicom iz La Maje s kojom se kasnije i oženio, a prodavali su ih noseći ih od vrata do vrata u nadi da će neko biti zainteresova.
Pozajmica od svega 30 eura
Kako bi pokrenuo brend, Ortega je od banke zatražio pozajmicu od 2.000 tadašnjih katalonskih pezeta ili oko 30 eura. Dobio ih je i počeo da proizvodi ogrtače ne znajući u kojem će smjeru krenuti njegova karijera.
Kompjuterizovao je proizvodnju 20 godina prije drugih
Za ovaj njegov potez zaslužan je Hose Marija Kastelano koji je radio u IBM-u i savjetovao Ortegu da kompjuterizuje proizvodnju kako bi se makao od ogrtača da bi radio odjeću za sve prilike.
Ortega je izumio brzu modu
Da bi spazili trend na modnim pistama, iskopirali ga i proizveli, Zari danas treba svega 15 dana. Dok modnim kućama unutar industrije treba oko 40 dana da bi nešto pustili u prodaju, Zara to čini u svega dvije sedmice.
Proizvodi su s razlogom uvijek rasprodani
Proizvođači obožavaju kad u internetskoj trgovini pored proizvoda stoji natpis “Out of stock” jer, osim što su sve prodali, privlače kupce da se vrate i stvaraju još veću potražnju. Ta činjenica da je nešto nedostupno stvara još veću želju za kupovinom.
Za šivenje košulje potrebno 38 minuta
Jedna Zarina krojačka radnja u Tunisu dnevno proizvede 1.200 komada odjeće odnosno 150 na sat. Svakom zaposlenom mjeri se vrijeme (kraj njih stoji žena sa štopericom!) kako bi bili sigurni da će košulja biti gotova za 38 minuta. Minuta duže i radnja gubi novac. Ista ta košulja prodaće se za 29 eura odnosno tri puta više nego što je koštala u proizvodnji, a zaposleni će na kraju godine dobiti bonus od 45 eura ako ostanu u zadanim vremenskim okvirima.
Inditex je doslovno prepun odjeće
Ta ogromna radnja godišnje proizvede oko milijardu komada odjeće, a svake sedmice se oko pet miliona komada šalje u Zarine trgovine širom svijeta.
Zarini dizajneri inspiraciju pronalaze baš svugdje
Ako do sada niste shvatili, cilj ovog brenda je da budu najbrži. Zato njihovi dizajneri putuju s kamerama i priborom za crtanje kako bi u svakom trenutku mogli da zabilježw što ljudi nose i što je popularno.
Nijesam znao.