Abazović vjeruje da mu je život ugrožen

Lider Građanskog pokreta URA i bivši premijer Crne Gore, Dritan Abazović, rekao je u intervjuu za Nova.rs da je svjestan da mu je život ugrožen zbog toga što se, dok je bio dio izvršne vlasti, obračunavao sa organizovanim kriminalom i da je u državnom zatvoru u Spužu njegovo ime najčešće targetirano kao najveći problem kriminalaca. U razgovoru za portal Nova.rs, Abazović rekao da su u pitanju ljudi koji imaju više novca nego što je u ovom trenutku u državnom trezoru Crne Gore, te da je uvjeren kako će oni će željeti neku vrstu revanšizma, ali da to kod njega ne izaziva neki poseban strah.

Za Dritana Abazovića šira javnost u Srbiji čula je prvi put nakon izborne pobjede 2020. godine, odnosno prvog poraza Demokratske pratije socijalista Mila Đukanovića na nekim izborima posle 30 godina suverene vladavine. Oči čitavog regiona bile su tada uprte u jednog mladog čovjeka i grupe od četiri poslanika za koju se sumnjalo da bi možda mogla da poklekne, izda pobjedu i time produži vladavinu tadašnjeg gospodara Crne Gore.

To se, međutim, nije dogodilo. Đukanović je srušen, ali će priče o izdaji istorijske pobjede, „oživljavanju“ DPS-a, kao i optužbe s druge strane da je „albanski četnik koji sarađuje sa Demokratskim frontom“ i neko ko je dozvolio Srpskoj pravoslavnoj crkvi da upravlja Crnom Gorom postati svakodnevica.

„Ja sam Albanac ekumen i ponosam sam na to, a isti ti ljudi u gradu u kom živim (Ulcinj prim. aut) dolaze, pružaju mi ruke i govore da je sve što sam pričao prije dvije godine istina i da ovi ljudi koji se predstavljaju albanski lideri su samo lideri za svoju funkciju“, objašnjava Abazović.

Je li vam bilo teško da napustite mjesto premijera? Vaši kritičari su govorili da će morati mehanizacija da se uključi da bi vas odvojili od fotelje?

Za mene je bilo lako. Mi smo je napustili uz pjesmu i kako dolikuje. Mislim da smo postavili nove standarde, a mehanizacija je trebala kako bi došla nova Vlada koja se sastavila u posljednjoj nedjelji pred istek roka i koja je ponovo manjinska, iako su govorili da će parlamentarni izbori da označe neku novu dinamiku i vrijednost. Vidjećemo šta će biti, ali u svakom slučaju – kao što sam vrlo lako prihvatio izazov tako i sa zadovoljstvom prihvatam da se vratim u opoziciju.

A kako doživljavate to što su za vas nazivali premijerom turistom/avanturistom?

Svašta sam čuo o sebi. Ja sam došao da svoj posao odradim veoma korektno i časno i zadovoljan sam svojim rezultatima. Ne dotiču me komentari, čak ni ozbiljni komentari me ne dotiču. Da su me doticali komentari, vjerovatno bih davno bio u situaciji da odustanem od ovog posla. I sam sam nekad iznenađen sa koliko rezistencije sam spreman da prihvatim te stvari.

Je li bilo momenata gdje ste sebi rekli: “Što je ovo meni trebalo?”

Bilo ih je i to veoma često. Zašto? Zato što ljudi nerijetko nijesu uspijevali da isprate vaš tempo i nerijetko se osjećate usamljeno kad idete u neki reformski proces donošenja teških odluka. To su situacije kad shvatite da ulažete ogromnu energiju i trud, želite da pokažete ljudima da je dva plus dva jednako četiri, a to se teško prihvata. Tad dođe do situacije gdje se zapitate da li je uopšte vrijedno boriti se za takve stvari. Naravno, imate situacije kad neke stvari promijenite iz korena i onda se stvara suprotan utisak od tog i tad kažete sebi je je nešto ipak vrijedjelo žrtve.

Šta biste izdvojili kao najteži momenat?

Bilo ih je nekoliko. Mi smo imali jednu situaciju, kad sam bio potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost, a ticala se ustoličenja mitropolita Joanikija. Tad smo imali veoma složenu situaciju i vrlo lako je moglo da dođe do sukoba širih razmjera iz kojih se Crna Gora ne bi mogla oporaviti. I mislim da je to bila važna prekretnica.

Najteži momenti su svakako bili kad smo morali da se obračunamo sa organizovanim kriminalom. To su najsloženije operacije i neki slučajevi, koji će se aktivirati u narednom periodu, će isto pokazati obim i veličinu tog kontaminiranog i uprljanog državnog sistema. Ljudi su vam tu za lijepe teme, lijepe stvari, kad se otvaraju putevi, autoputevi, kad se otvaraju hoteli ili stavlja kamen temeljac za neku školu ili kliniku… Kad su složene stvari, koje nose određene bezbjednosne rizike i zamjeranja, pogotovo u Crnoj Gori koja je mala i gdje svako svakog poznaje i gdje je čak veliki broj ljudi u nekim vezama, bilo rođačkim, familijarnim, prijateljskim – tu onda ostajete prilično usamljeni.

Vaša bezbjednost bila je ozbiljno ugrožena, naročito nakon hapšenja Slobodana Kašćelana. Jeste imali u podsvijesti to da vam je život ugrožen?

U tim trenucima ja sam više razmišljao o drugim ljudima, o svojoj porodici i svojim prijateljima. Ljudima koji realno nemaju nikakve veze sa ovim, a možda su žrtve zato što se neki njihov bavi nekim poslom. Meni je to bilo opterećenje i tu vrstu psihičkog opterećenja sam imao uvijek. Imam ga i sada. Što se mene lično tiče, ja sam to shvatio kao dužnost i ne mogu ljude da ostavim na cjedilu. Niko nije na mene vršio pritisak da se opredijelim na takvu vrstu borbe. Ja sam se dobrovoljno toga prihvatio u momentu kad su bili ti istorijski izbori 30. avgusta 2020. godine, a glavni zadatak je bio da Crnom Gorom više ne upravlja mafija. Tačno je da je taj zadatak bio specifičan i tačno je da se tada pogoršala bezbjednosna slika vezano za ljude koji učestvuju u tom procesu. Reći ću vam da u našem državnom zatvoru u Spužu ne postoji nijedno ime koje kriminalci koje tretiraju i targetiraju za svoje problem osim mog. Možda je neko drugi pomenut, ali niko nije u kontinuitetu tako targetiran. To je malo teško da shvatite. Niti sebe smatram “Supermenom”, niti mislim da imam neke posebne natpriordne moći da bih mogao sve to da nosim na svojim ramenima, međutim, kad preuzmete neku dužnost vi morate do kraja da ostanete u tome. Mi moramo da se oslobađamo stega organizovanog kriminala zbog budućnosti naše države. Mislim da sam bio prvi vojnik na frontu u tome, iako sam kamandno negdje nazad, jer mi je ideja bila da preuzmem pritisak na sebe. Mogu da vam napravim parlalelu sa sportom, pošto sam navijač Intera: Žoze Mourinjo je imao tu taktiku da uvijek preuzima sav pritisak i teret na sebe kako bi rasterio ekipu. I ja sam se trudio da sav pritisak ide na mene, a da služba i svi u sistemu osjećaju manji pritisak kako bi bili efikasniji..

Imate li utisak da vam je sad ugrožen život? Mere zaštite koje imate nijesu iste kao dok ste bili premijer.

To je tačno, i sad imam određene mjere zaštite. Mislim da je infiltriranje u nove političke strukture od strane organizovanog kriminala postoji i da se ti ljudi sigurno neće predati. Oni imaju mnogo više novca nego što mi u ovom trenutku imamo u državnom trezoru Crne Gore. Ti ljudi će definitivno želeti neku vrstu revanšizma i povratak svojih pozicija. Mnogo će zavisiti od novih vlasti i njihove odlučnosti da ih spriječe. Mislim da imaju solidno postavljenu infrastrukturu da ih dalje desetkuju u tome uspijeju, ali to će zavisiti od političke volje.

Dakle, vi osjećate da vam je u ovom trenutku život ugrožen?

Ja moram da kažem da mislim da jeste, ali da to kod mene ne izaziva neki posebni strah. Eto, tako ću da odgovorim čisto da bih zaštitio državne institucije Crne Gore.

Kad ste stupili na poziciju premijera optuživali su vas da ste izdali pobjedu iz 2020. godine. Šta vi kažete na to?

Ja ne mislim tako, zato što je vrlo jasno šta se desilo. Ja sam penzionisao Mila Đukanovića, potpuno sam urušio njihovu politiku koja je bila krajnje desničarska i prijeteća u tom trenutku, a sad više nije. U potpunosti sam eliminisao one stubove na kojima je počivala njihova vlast. To je vrijeme pokazalo. Manjinska vlada je morala da se napravi iz nekoliko razloga… Tadašnja vlast nije imala podršku parlamenta, nije mogla da uvede sankcije koje su od nas tražili međunarodni partneri nakon početka ruske agresije na Ukrajinu…. Mislim da je to bilo dobro rješenje u tom trenutku. Isto tako važan je bio i taj socijalni amortizer koji smo mi dva puta proizveli, jednom kroz ekspertsku Vladu, drugi put kroz manjinsku vladu, i to se manifestovalo time da u 2023. godini u Crnoj Gori, nakon tri izborna ciklusa, dva kruga predsjedničkih izbora i parlamentarni izbori proteknu u atmosferi kao da se održavaju u Estoniji. Mislim da su to političke vizije. Dok nije bilo manjinske Vlade mi smo imali DPS koji ima 40 odsto, sad ima oko 20 procenata, a imali smo i Mila Đukanovića kao predsjednika države. Mi sad imamo njega koji nema državnu funkciju i koji je imenovao nekog drugog za v.d. predsjednika stranke. Imamo novog predsjednika države koji je građanski orijentisan, novu Vladu, novu konfiguraciju državnog parlamenta koji bi trebao da pokaže kakve je orijentacije. U svakom slučaju, imamo novu vrijednost na političkoj sceni i sve se to dogodilo za godinu dana i to bez podrške parlamenta. URA je taj “X faktor” koji je sve procese preokrenuo u pravcu u koji mi želimo da idemo kao država, a da to nije izazvalo velike potrese.

Kako biste vi objasnili istorijsku ulogu Đukanovića? Slušali smo priče tri godine kako će on biti uhapšen, da će odgovarati, a mi što možemo da vidimo jeste da on uživa u svojim “penzionerskim danima”.

Da sam ga ja savjetovao, on bi se politički penzionisao 2006. godine kad je Crna Gora stekla nezavisnost. Propuštanjem te prilike možda je on mislio da je sebi napravio neku uslugu, ali lično mislim da je nakon toga samo bio taj rastući pritisak o sprezi državene vlasti, koju kontroliše jedan čovjek, i organizovanog kriminala. Bez obzira što je Crna Gora u međuvremenu ostvarila još jedan značajan cilj sticanjem statusa punopravne članice NATO, 2017. godine. Tačno je, on je sad u političkoj penziji, iako se to na Balkanu nikako ne može do kraja manifestovati. Možda on sutra opet odluči da nešto radi, zaista ne znam. Što se tiče procesuiranja onih radnji koji se mogu dovesti u vezu sa njim – ljudi bliski njemu su počeli da se procesuiraju i to je dobra stvar zbog pravde. Što se njega lično tiče, postoje predmeti vezani i za njega i to nije sada pitanje za bivšu izvršnu vlast, već za instituciju Specijalnog državnog tužioca. Oni sada imaju jedan predmet koji se tiče tog famoznog “prvog miliona” koji je on uzeo u Pireus banci u Londonu i onda su se iz tog jednog miliona stvorili mnogi drugi milioni. Da li će to sada dobiti neki epilog ili ne? U ovom trenutku ne bih da spekulišem, ali moram reći da ne postoji funkcioner za kog je postojala neka osnova, a da nije “napadnut” makar u dijelu koji se tiče otvaranja nekog procesa. Mi bi trebalo da priznamo da je ta “duboka država” prisutna i u Crnoj Gori i da je ta tzv. ‘promafija’ zaista rasprostranjena.

I vi vjerujete da oni “drže leđa” Đukanoviću?

Postoje ljudi koji njemu drže leđa i ljudima oko njega. Ono što je definitivno tačno, to je da se obruč dobro stegao oko ljudi koji su bili veoma bliski s njim – pomenuću Vesnu Medenicu, Veselina Veljovića, dugogodišnjeg direktora policije i target oko Zorana Lazovića koji je posebna priča i posebni njegov intimus u mnogim stvarima. Ja ne kažem sad da su oni radili zajedno, ali to su ljudi koji dolaze iz njegovog prvog intimnog kruga i sa kojima je imao baš tijesnu saradnju.

A jeste razmišljali da bi za vas bilo politički isplativo da uhapsite Đukanovića? Imamo primjer iz Srbije gdje je Vučić po dolasku na vlast izvršio medijsku pripremu i politički uticao na hapšenje biznismena Miroslava Miškovića što mu je bukvalno dupliralo rejting.

Nijesam za politička hapšenja, odmah da se izjasnim. Da li oni mogu da podignu rejting, vjerovatno mogu, ali ja se borim za to da ruka pravde zaista bude ruka pravde, a ne produžena ruka političkih stranaka. A to ako hoće da praktikuju neki drugi – evo im sad prilike.

Mislite li da hoće?

Mislim da oni nemaju hrabrosti za to i da će se riješiti samo oni slučajevi koji su već riješeni. Mi nemamo sistem da premijer države naređuje ko će da se hapsi i meni je to sasvim u redu. Kad je riječ o političkim poenima, ne znam kako je u Srbiji, ali u Crnoj Gori je nešto drugačije. Ovdje ljudi iz političke sfere su nesrećni kad se rade dobre stvari za državu. Imate stranke koje su iz sve snage tražile da dođe do popisa, a sad hoće da se odloži. Imate stranke koje su na najveću moguću agendu stavile Temeljni ugovor sa SPC, pa im je bilo krivo što je to potpisao Dritan Abazović.

A što im je bilo žao? Je li ima to veze sa vašim porijeklom?

Odakle znam.. Vezano za porijeklo, to je najljepša stvar. Ja jesam ekumen Albanac. Postoji ta velika sebičnost, ljudima smeta kad neko ostvaruje rezultate. Evo, sad je počela sa radom nova Vlada Crne Gore, a sve ideje koje promoviše su ideje koje je promovisala 43. Vlada. Još nisam čuo niti jedan novitet. Meni to ne smeta.

Pa, što onda nijeste sa njima ako je sve isto kao i kad ste vi bili?

Meni to ne smeta, neka oni samo nastave tako. Mi treba da igramo ulogu ledolomca i političke opcije koja otvara nove vidike i to ne samo za Crnu Goru. Mislim da URA već ima regionalni uticaj. To nije uticaj u glasovima, ali jeste u onome što bi trebalo da predstavlja viziju pomirenog regiona. To bi trebalo da radimo i ubuduće.

Da možete da vratite vrijeme unazad, da li biste obarali Vladu Zdravka Krivokapića zbog koje su i počeli da vas opisuju kao izdajnika?

Naravno, naravno… Svakakve etikete su lijepili, a onda su opet došli na moje.

Da li biste opet isto uradili?

Za svaku stvar, samo prođe određeni vremenski period i oni dođu na moje. Isto je Milojko Spajić sa DPS. Potpuno identična stvar. Prvo vas napadaju, a onda kažu da je sve to politički i da je njima sve u redu. Pogledajte ljude koji su oko Spajića, zar nijesu DPS?

Zdravko Krivokapić vam nikad nije oprostio što ste na kraju praktično vi oborili tu 42. Vladu?

On je tek posebna priča. On nije imao nikakvu podršku ljudi na čijoj listi je bio. Svi ljudi su bili protiv njega. Jedini čovjek koji je prihvatio da on bude premijer sam ja. I šta sad reći za njega? Šta normalan čovjek da kaže za Zdravka Krivokapića? Njemu je Andrija Mandić rekao da je objekat u cijeloj priči i da ga je neko doveo da bude objekat, a ne subjekat.

Govorite o tom famoznom sastanku na Ostrogu?

Ne samo o tom sastanku. Inače mu je to rekao – da je doveden i postavljen samo za tu ulogu. I jedini čovjek koji ga je podržao sam bio ja. Zamislite šta sad priča Zdravko Krivokapić? Ali ne priča Zdravko Krivokapić to bez razloga, kao što nije bez razloga najglasniji u odbrani Milojka Spajića. Vrijeme će sve pokazati, kao što je za sve do sada pokazalo. Ja se samo nadam da ćemo vi i ja imati priliku tad da pričamo, iz ove ili iz one pozicije. Niti on (Zdravko Krivokapić prim. aut) njega brani bez nekog velikog interesa, niti je ovaj (Milojko Spajić) njega tamo doveo bez nekog velikog interesa. Prva odluka te 42. Vlade Crne Gore u kojoj smo bili sva trojica bila i koju smo mi podržali je bila da se zadužimo 750 miliona eura. Istu stvar Spajić će da uradi do 1. januara ili odmah poslije 1. januara. I zato je nervoza kod Milojka Spajića, zato što Dritan Abazović nije onaj od 30. avgusta.

Možete li da uporedite Jakova Milatovića i Milojka Spajića?

Sa gospodinom Jakovom Milatovićem sam imao veoma dobru saradnju dok smo institucionalno morali da sarađujemo i naravno da i sad možemo da je nastavimo. Mislim da je on ulogu predsjednika do sada obavljao na jedan veoma kvalitetan način i veoma je dobro da se na ovakav način predstavlja Crna Gora nakon Mila Đukanovića. Za to mu zaista pružam moralnu i političku podršku. S druge strane oni, koliko sam mogao da primijetim, imaju neke unutrašnje trzavice. Možda je to netačno… Radi se o dva različita tipa čovjeka, neko je malo liberalniji, neko malo konzervativniji, neko je malo brži, a neko malo sporiji. Ne bih ulazio u neku detaljniju analizu, imam mišljenje, ali to je zaista nepotrebno. U svakom slučaju i jednom i drugom želim mnogo uspjeha na novim pozicijama.

Tokom izborne kampanje pojavila se priča o vezama Spajića i uhapšenog južnokorejskog kralja kriptovaluta Do Kvona. Šta kažete na optužbe da ste vi direktno spakovali Spajiću tu aferu pred izbore?

To su budalaštine i gluposti. Što se mene tiče, ja sam tu i nikakve veze sa Južnokorejancem nisam imao. Ja sam zadovoljan što je država Crna Gora, za razliku od brojnih drugi država koje ga traže, smogla snage da ga uhpasi u momentu kad je saznala da je on njenoj teritoriji. Advokat je uputio jedno pismo, zanimljivo da je to pismo došlo sa advokatskog imena kancelarije, od kojih je jedno od ta dva imena poslanik pokreta „Evropa sad“ što oni neće da kažu. A šta čovjek može da uradi? Znači, samo bude sumnje sami u sebe. Inače, gospodin Spajić ima ideju da od Crne Gore pravi neki “kripto raj”, vidjećemo da li je odustao od te ideje ili će ostati dosljedan njoj. Volio bih da se situacija oko Do Kvona razriješi, moram da naglasim da je moja uloga je bila krajnje profesionalna, kao što je bila u milion drugih slučajeva, a vjerujem da bi isto tako postupio i Spajić. Ako vam dođe neko pismo od neke osobe za koju postoji velika međunarodna pažnja različitih istražnih organa, na vama je da to pismo samo proslijedite Specijalnom državnom tužilaštvu na dalje postupanje. Šta će oni s tim dalje da rade, više nije naša nadležnost. To je sve što sam ja u tom trenutku uradio.

Ali bio je neobičan tajming kad se to pismo pojavilo. Usred izborne kampanje.

A nije bio neobičan tajming da Do Kvon dolazi dva mjeseca pred izbore u Crnoj Gori? Nije bilo neobično da Do Kvon zna koji su ljudi finansirali Milojka Spajića? To nije bilo neobično? A neobično je bilo da pismo, koje dođe kod premijera u kancelariju, proslijedite Specijalnom državnom tužilaštvu. Razumijete li vi o čemu mi pričamo? Sve je to vrlo obično i u redu? Šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić? Ja to nisam želio da radim, niti mi je padalo na pamet, ali bih volio da stvari izađu na vidjelo. Na kraju, Milojko Spajić je dva dana pred izbore potvrdio sve navode koje je Do Kvon naveo u tom pismu – kad ga je upoznao, gdje se sastajao s njim u Beogradu, koje godine je to bilo, koji mjesec…Sad mi treba da se osjećamo loše zbog toga? Stvarno ne mogu da razumijem. Isto tako, ako nije imao ništa s njim, što je moguće, što nije da pozvao državne organe da rade svoj posao i kraj priče.

Kakva je bila sudbina one torte koju ste mu poklonili na primopredaji dužnosti?

Nije mu baš bilo milo zbog te torte. Nije htio da se slika sa tortom. Bila je svježa i dobra i nadam se da su je pojeli zajedno sa službenicima.

Šta vam je rekao na primopredaji dužnosti?

Bilo je sasvim korektno. Pričali smo oko nekih tehničkih stvari koje su vezani za organizaciju vlade i generalnog sekretarijata. Mi mu stojimo i sad na usluzi oko tih nekih tehničkih stvari pošto nije prošlo ni desetak dana od kada je stupio na dužnost. Mi se ponašamo krajnje profesionalno i mislim da je način primopredaje dužnosti, ne samo između nas dvojice, pokazao jedan izuztan nivo političke kulture.