Ako nema proširenja EU, biće vatre na Balkanu

Nadolazeći talas desnice veliko je iskušenje za jedinstvo u Evropi. Ako Evropska unija ne reformiše samu sebe, nade su tanke i ne treba onda očekivati ništa dobro ni na Balkanu, jer će narastati raspoloženje da se zaustavi proširenje. Ako proširenja nema, imaćemo vatre na Balkanu, ocijenio je u intervjuu za Pobjedu jugoslovenski diplomata i nekadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević.

“Moram da izrazim razočaranje ponašanjem Evropske unije. U kom smislu? Tamo u Briselu vlada atmosfera da bježe od pravih pitanja, da ne tragaju za odgovorima, da na sve probleme reaguju čekajući dogovor država unutar EU, a kojeg dogovora nikada nema… Evropska unija izbjegava, bježi da na odlučan način razriješi odnose unutar pojedinih država članica, da redefiniše odnose unutar unije. Ponekad sam imao utisak da se EU ponaša kao neka dobra tetka koja želi da se ništa ne talasa u sopstvenoj kući. Današnje stanje unutar Evropske unije, u vremenu kada planetom, od Trampa pa do srca Evrope, narasta desnica i ekstremistički pokreti, vjerovatno će doći do punog izraza nakon izbora za Evropski parlament sljedeće godine. Jačaće uloga Evropskog parlamenta na štetu Evropske komisije”, kazao je on.

Dizdarević smatra da u Evropi trenutno nema državnika sa vizijom, i dodaje da je u Evropi zavladalo jedno stanje, da na kormilo država dolaze neki prosječni birokratizirani političari.

“Znate, kao ministar spoljnih poslova Jugoslavije razgovarao sam sa mnogim političarima, javnim djelatnicima svijeta… U mnogim tadašnjim državnicima imali smo prave partnere za prave razgovore, za postavljanje pravih pitanja. Jugoslavija je zahvaljujući antifašističkoj borbi, kasnije i borbi protiv staljinizma, imalajedan poseban položaj u međunarodnim odnosima koji je po svemu bio iznad onoga što je veličina i materijalna moć značila. Zbog toga smo bili cijenjeni, a imali smo priliku da budemo aktivni sudionici u međunarodnim odnosima. Moram da Vam kažem, danas vidim jedno veliko bljedilo. Kada gledate Evropu, najistaknutiji državnik, rekao bih i jedini evropski, je njemačka kancelarka Merkel, koja je opet sapeta unutrašnje političkim problemima”, mišljenja je on.

Osvrnuo se i na nedavno održane izbore u Bosni i Hercegovini i istakao da je država najveći gubitnik nedavno održanih izbora i da će predstavnici nacionalističkih stranaka u Predsjedništvu BiH jačati dezintegracione procese.

“Bosna i Hercegovina je na putu za nigdje! Slomljene su predizborne nade i želje da će doći do nekog pomaka. Izbori u BiH su konzervirali, zabetonirali jedno stanje stagnacije. Zadnje četiri godine smo u Bosni i Hercegovini i bukvalno stagnirali, a stagnacija je nazadak”, kaže Dizdarević.

Ocjenjuje da će, ulaskom Dodika u Predsjedništvo BiH, biti dodatno pojačan direktni uticaj Rusije.

“Rusi su se umiješali u izbore u Bosni i Hercegovini. Ne samo zato što je pred izbore došao ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u Sarajevo i Banjaluku, već zbog političkih poruka koje su tada odaslate. Čitavi tok i program posjete suštinski je posvećen jačanju dominacije Rusije u Republici Srpskoj, kroz jačanje veza pravoslavljem, crkvom; kroz uspostavljanje neke vrste pravoslavne transverzale kao navodnog spašavanja Republike Srpske i Srba u Bosni i Hercegovini. Postavljanjem kamena temeljca budućeg Doma pravoslavlja, Moskva je simbolički, ali i stvarno, stavila šapu na dio teritorije i pokazala da može uticati na destabilizaciju države. I to jeste primarni interes Moskve, obezbjeđivanje uticaja na stanje na Balkanu, borba za sfere uticaja”, kaže iskusni političar i diplomata nekadašnje Jugoslavije.

Kako naglašava, primarni interes Moskve je obezbjeđivanje uticaja na stanje na Balkanu.

“U tom cilju potežu se i pravoslavlje i crkva, i priča o povezivanju isključivo pravoslavne braće. A to su samo sredstva za ostvarivanje interesa Moskve na ovom području. I svi su sekularisti, ali ispada da su pravoslavni sekularisti”, naglašava Dizdarević.

Značaj jugoslovenskog NE Staljinu važan je i za budućnost

Na pitanje da li današnje elite na prostoru bivše Jugoslavije imaju kapaciteta da ikome od velikih koji imaju aspiracije na Balkanu mogu reći ne Dizardević je odgovorio da ne mogu.

“I ne radi se samo o mogućnostima, kapacitetu ličnosti koje vladaju, već i stanju u mnogim državama na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Pisao sam knjigu povodom sedamdesetogodišnjice jugoslovenskog NE Staljinu. Pisao sam je, uvjek vjerujući a bio sam i neposredni akter tih događaja da je to bio istorijski podvig. Reći NE iz malene Jugoslavije jednom gigantu kao što je bio Staljinov SSSR, to je bio put u nebo! Značaj tog istorijskog događaja stalno se potiskuje, prešutkuje i krivo prikazuje. Zašto? Pa svako oživljavanje značaja tog događaja, te istorijske odluke, može po mnoge režime u našim državicama proizvesti nepovoljna podsjećanja na to da se i u najtežim okolnostima, dešavanjima, može napraviti jedan takav politički podvig”, istakao je on.

Prema njegovim riječima pišući to svjedočenje, imao je na umu i aktuelno stanje prodora iz Rusije na osvajanje sfera uticaja na Balkanu, i to u vremenu kada imate nedovoljan ili usamljeni otpor.

“Mi u Bosni imamo evidentan uticaj i kontrolu Rusije na Dodikov klan. I sve je povezano. Dodik i njegova grupa uvijek imaju podršku Beograda, koji opet ima potporu Rusije, da narušavaju integritet Bosne i Hercegovine. Imao sam, dakle, na umu i sadašnje stanje, želju da se taj mladi svijet koji dolazi upozna kako je izgledalo sticanje ugleda Jugoslavije i njenog dostojanstvenog postojanja, sve do časa kada se mi, unutar zemlje, nijesmo urušili. Dodik se u velikoj mjeri identiflkovao sa ratnim zločincima, on hvali Radovana Karadžića, Ratka Mladića, vjerovatno najveće zlikovce u Evropi poslije Drugog svjetskog rata! Kad čovjek ode tako daleko u mržnji prema zemlji u kojoj živi i jede hljeb od politike, onda se Dodik ne može, niti će se služiti ikakvim demokratskim sredstvima”, smatra Dizdarević.

Sve ono što smo postigli poslije Drugog svjetskog rata, navodi Dizdarević, a postignuto je zaista mnogo u razvoju društva, ekonomije, kulture, zasnovano je na antifašizmu kao svjetskoj antifašističkoj platformi, koja je u sebi sadržavala borbu za slobodu čovjeka i borbu protiv ugnjetavanja.

“U jednom razgovoru kojeg je nekoliko nas imalo sa Titom u Bosni i Hercegovini, par mjeseci prije njegovog posljednjeg putovanja u Ljubljanu na liječenje, izvlačim jedan detalj. “Stalno mi nešto prigovaraju što ja toliko govorim o bratstvu i jedinstvu, a bez njega nema slobodne Jugoslavije”, zabrinuto nam je govorio Tito. Bio je duboko u pravu, svjestan što je značila borba za oslobađanje čovjeka i naroda. I moram da kažem, mada će to možda nekima mlađima da zazvuči kao fraza, da je upravo bratstvo i jedinstvo, nastalo iz antifašističke borbe, bilo osnov slobode građana i naroda Jugoslavije. Kad smo zaboravili prošlost, dešavalo se to što se desilo, gomilanje mržnje i krvavi raspad zemlje.

Evropa je davno usvojila vrijednosti antifašizma.

“Dan Evrope, 9. maj, je simbol pobjede nad fašizmom. A mi na ovim prostorima bježimo od toga, kao da želimo da zaboravimo te vrijednosti. Eto, kod nas u Bosni i Hercegovini, u Ustavu nemamo ugrađeno antifašističko opredjeljenje, kod nas legalno djeluju profašističke organizacije. Već dugo, uzaludno, postavljamo zahtjev da se zabrani djelovanje profašističkih i neofašističkih organizacija koje su pokretači društvene destrukcije. Danas na Tjentištu, pored spomenika antifašistima, palim borcima, Srpska pravoslavna crkva gradi novu crkvu. Uprkos protestima, uprkos apelima, naočigled države. To je takva neofašistička bezobzirnost! Sa takvom sviješću nema naprijed”, rekao je Dizdarević.