Brisel se pretvara da želi proširenje

Ljubeta Labović

Odnosi Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve će sasvim sigurno narušiti ionako loše odnose Crne Gore i Srbije. I tu se ogleda nedostatak pameti i spremnosti na dijalog i zajednička razmatranja hladne glave i bez vatrenih pokliča. Probudiće se sve velikosrpske pretenzije prema državi koju Srbija inače u punom opsegu bilateralno priznaje, kaže za Pobjedu dramski pisac, profesor FDU u Beogradu Nenad Prokić, jedan od osnivača i bivši član predsjedništva Liberalno-demokratske partije i narodni poslanik u Skupštini Srbije.

Takođe, bio je kandidat za gradonačelnika Beograda kao potpredsjednik stranke “Dr Muamer Zukorlić Stranka pravde i pomirenja” Jedan je od osnivača Beogradskog kruga i Foruma pisaca, bio je direktor BITEF-a u dva mandata. Objavio je drame “Metastabilni Graal”, “Dom Bergmanovih” i dr. Autor je romana “Alfa Foxstrot”, bio je dramaturg u JDP-u i Mariboru, režirao je za BITEF teatar, JDP i dr.

POBJEDA: Kako komentarišete aktuelnu politiku Evropske unije, odnosno rezerve prema proširenju na Zapadni Balkan, s posebnim akcentom na Crnu Goru, koja je prepoznata kao prvi kandidat za članstvo?

PROKIĆ: EU se pretvara da želi proširenje, a kandidati Balkana glume kao da se za to pripremaju. Evropska perspektiva je tačno ono kako se i naziva: perspektiva. Naši pristupi idu brzinom puža. Evropa daje obećanja koja ne može ili ne želi da ispuni, a to stvara dodatnu frustraciju u ionako frustriranim državicama. Evropski administrativci to rado čine kako bi opravdali visoke plate, ali zbog svojih birača zaborave na obećanja čim slete u Brisel. Takođe, takva dispropocija se još više vidi u izjavama balkanskih političara u odnosu na izjave za Brisel i izjave za domaću upotrebu. I to obje strane jedna drugoj tolerišu, jer im tako najviše odgovara.

POBJEDA: Kako u tom kontekstu vidite činjenicu da je EU ponovo odložila pokretanje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom?

PROKIĆ: Da stvar može da bude i gora, vidimo na primjeru Makedonije. Kada je došao trenutak prije samo nekoliko mjeseci da Makedonija naplati svoj trud, Francuzi i Holanđani su bili protiv početka pregovora. To se slobodno može nazvati kršenjem date riječi. S druge strane nezavisno pravosuđe, efikasna uprava, sloboda medija i efikasna borba protiv korupcije nijesu u interesu balkanskih političkih elita. Možda je vrijeme da zemlje Balkana razmisle o drugim modelima integracije, prije svega među sobom. Tako bi postali važniji partner svakom, ali autoritarni režimi na Balkanu žive i dalje od mržnje prema susjedima, kad već ne mogu od dobre politike i ekonomije, pa je ta šansa čak i dalja od evropske. Zaostajanje balkanskih državica će se tako nastaviti, a to traje od nesretnog raspada Jugoslavije. Uglavnom zbog herojske nespremnosti na suštinske društvene promjene. I na radost lokalnih elita.

POBJEDA: Što usporava politiku proširenja, šta se može očekivati kao dalji korak EU prema ovoj temi i kako vidite politiku Crne Gore u ovom kontekstu?

PROKIĆ: Kad je riječ o usporavanju proširenja, to je jedno od rijetkih polja na kojem se obje strane slažu, na riječima.

I Mogerini i svi balkanski lideri izjavljuju da to brine. Ali, ona se brine kao odlazeća s funkcije EU diplomatije, a većina balkanskih lidera bi da se ubrza proces proširenja tako što oni ne bi ubrzali proces reformi. Pravljenje evropskog društva na Balkanu je naravno važnije od samog pridruživanja. U Crnoj Gori je jedan čovjek na vlasti više od trideset godina. To ipak govori o kapacitetima crnogorske demokratije prilično jasno. Pa, eto šta upravo najviše koči ili usporava EU integracije: sam demokratski potencijal i kapacitet, kao i načini na koje se sprovode. Slično je i u susjedstvu. Mi zapravo ne želimo evropski uređenu državu.

POBJEDA: Zašto je, po Vašem mišljenju, crnogorski prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori izazvao toliku lavinu negativnih reakcija prema Crnoj Gori, posebno od strane SPC , ali i iz državnog vrha Srbije?

PROKIĆ: Meni se čini da u Beogradu ne mogu da prihvate postojanje nezavisne crnogorske države. I onda iz toga proizilaze mnogi problemi i rasprave. Venecijanska komisija je pozitivno ocijenila Predlog zakona, kaže zvanična Podgorica, Džomić kaže da nije. Ne postoji savjetodavna komisija koja će Crnogorcima i Srbima nešto da savjetuje, a da oni to zajednički prihvate. Uostalom, sama komisija tvrdi da nije njen zadatak da utvrđuje istorijske činjenice i sukcesivne pravne režime. Moraće da se čeka da neko važniji podvikne. Tako je to kad ste nevažni u svijetu.

POBJEDA: Zašto SPC i srpski državni krugovi tako teško podnose pravedno rješavanje crkvenog pitanja u Crnoj Gori? Do koje mjere to može zaoštriti odnose Crne Gore i Srbije?

PROKIĆ: Pitanje odnosa Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve će sasvim sigurno narušiti ionako loše odnose Crne Gore i Srbije. I tu se ogleda nedostatak pameti i spremnosti na dijalog i zajednička razmatranja hladne glave i bez vatrenih pokliča. Probudiće se sve velikosprske pretenzije prema državi koju Srbija inače u punom opsegu bilateralno priznaje. U Srbiji se većinska crkva miješa u državu, a u Crnoj Gori se država miješa u crkvu. Tako se problemi ne rješavaju, već umnožavaju.

POBJEDA: Imate li viziju kako će se riješiti pitanje Kosova? Skup na Jahorini i otkazivanje susreta Beograda i Prištine u Parizu pokazali su da su obje strane veoma udaljene kad i je u pitanju konačno rješenje?

PROKIĆ: Pitanje Kosova se neće riješiti jer to ne odgovara vlastima ni u Beogradu, ni u Prištini. Svaki dogovor im smanjuje političke i finansijske profite. Evropi to dobro dođe kao razlog da nas ne integriše, domaćim političkim elitama svaka dalja svađa obezbjeđuje buduće mandate. Kosovski mit je nastao negdje u drugoj polovini devetnaestog vijeka u Srbiji, ili krajem, ne zna se tačno, kao što se ništa ne zna tačno u Srbiji. Do tada ga niko nije pominjao. I onda od 1912. godine kada je Kosovo ušlo u sastav Srbije nijedan dan nije prošao bez vanrednog stanja. Srbija nema kapacitet da inkorporira Kosovo. Zato se sve svodi na politički marifetluk u kojem neko profitira a cijela zemlja stagnira. Kažu da ako Srbija izgubi Kosovo, da će izgubiti budućnost a je mislim da je Srbija zbog Kosova već izgubila budućnost.

POBJEDA: Kako ocjenjujete dosadašnju vladavinu SNS i predsjednika Vučića i šta su pokazali u kontekstu vlasti i opozicije posljednji protesti? Što je potrebno da bi došlo do sistemskih promjena u Srbiji?

PROKIĆ: Sa Vučićem je u Srbiji zavladala despotska anarhija. Vlast u Srbiji vlada neznanjem, to je moćno oružje. On je ipak, nažalost, sposobniji političar od svih u opoziciji. Srpska opozicija nacionalističkim populizmom želi da pobijedi Vučića. Bilo bi, međutim, važno da Srbija iskoristi sasvim rijetku priliku da ima lidera koji može da potpiše papir za Kosovo i da ostane na vlasti, što je za balkanske političare jedino presudno pitanje. Sljedeću takvu priliku ćemo čekati decenijama.

POBJEDA: Kao jednog od osnivača Beogradskog kruga, pitao bih Vas zašto narod umjesto Srbije Radomira Konstantinovića, Filipa Davida, Vojina Dimitrijevića, uvijek bira Srbiju Šešelja, Ćosića, Miloševića…?

PROKIĆ: Citiraću Orwella:”Narod koji izabere korumpirane prevarante, lopove i izdajnike, nije žrtva već saučesnik”.

POBJEDA: Crna Gora je proslavila Trinaesti jul,Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma. Vežu vas lijepe uspomene i prijateljstvo za narodnog heroja Jova Kapičića. Koliko se danas u regionu njeguje ta vrsta tradicije i kakvu ona za Vas ima simboliku?

PROKIĆ: Nema stvari u istoriji južnoslovenskih naroda kojom možemo da se ponosimo kao našim antifašizmom i našim partizanima. Tito je imao daleko više boraca od Francuskog pokreta otpora. Njihov moral, njihova hrabrost, angažman i nesebičnost kojom su polagali svoje živote u borbi protiv fašističkog okupatora nije ostala ni u tragovima u našim današnjim društvima. Jedva da ih se sjetimo za neki praznik. Jovo Kapičić je čovjek čija se hrabrost nije imala s kim i s čim uporediti. On je bio naš Džon Vejn u okolnostima koje su bile sve samo ne holivudski film. Jer je bio takav morao je da plati cijenu, hulje su ga blatile i vrijeđale, ali, eto, mi više nikad nećemo imati prosperitet, važnost i međunarodni ugled države i društva za koje se on borio.

POBJEDA: Bili ste potpredsjednik Stranke pravde i pomirenja (SPP) Muamera Zukorlića. Međutim, ispostavilo se da glasači u Srbiji nemaju baš sluha za jednu takvu manjinsku političku opciju?

PROKIĆ: Sa Muamerom Zukorlićem, kojeg veoma cijenim i uvažavam, sam se rastao bratski i sa zagrljajem. U SPP sam došao na njegov poziv poslije pisanja političkog programa te stranke zajedno s njim. Poziv nijesam mogao da odbijem: Bošnjaci su bili najlojalniji građani Jugoslavije, najmanje su problema pravili, a najgore su prošli. Oni su ujedno i posljednja prilika Srbima da pokažu da s nekim ko je različit uopšte mogu da žive. I jedini su koji nisu otišli kad su svi odlazili od Srbije i njenog samoubilačkog višedecenijskog marša kroz retrogradnu politiku. Razlog za odlazak iz SPP je taj što praktično ta stranka van Sandžaka ne postoji. Planirali smo da stranka pokriva cijelu teritoriju Srbije i sve manjine i većine, ali očigledno da smo bili preveliki optimisti.