Deset do Osam – Kraj Otvorenog Balkana

Dobro jutro! Rogozin je juče prijetio Crnoj Gori raketama, Lavrov zakucao posljednji ekser u kovčeg Otvorenog Balkana, Abazović hoće da preusmjerava turiste na sjever.

Učlanite se u našu Viber grupu klikom ovdje. U grupi vas iz časa u čas obavještavamo o aktuelnostima i direktno komuniciramo sa vama.

Kraj Otvorenog Balkana

Prije šest mjeseci, kada je počela cijela priča oko potencijalnog ulaska Crne Gore u Otvoreni Balkan, predložio sam da se uključimo u dijalog i da, ako se već mora, zauzmemo mjesto za stolom i vidimo možemo li od svega napraviti nešto dobro za sebe.

Vrlo brzo se vidjelo da tu dijaloga nema, i da se radi o diktatu koji se mora ispuniti. Diktatu koji se čitao u Beogradu i Tirani.

Glavni i osnovni problem Otvorenog Balkana je povjerenje. Kada su Kolina Pauela pitali što je najvažnije za uspješno liderstvo – rekao je da je to povjerenje, i da je tokom prvih vojnih obuka u Fort Beningu to naučio od narednika koji ga je drilovao, koji mu je jednom prilikom rekao da će znati da je uspješan vođa kada ga vojnici budu pratili u najopasnije zadatke – iz čiste radoznalosti.

Ko će Srbiju pratiti bilo gdje sa ovakvim vođstvom? Problem sadašnje srpske vlasti je u tome što ne zna gdje će, da li na Istok ili na Zapad. Za razliku od njih, Crna Gora je sebi odavno trasirala put.

Ovdje se problemi sa povjerenjem ne zaustavljaju. Crna Gora, Kosovo i Bosna i Hercegovina još uvijek svježe pamte konflikte i miješanja Srbije u njihove  unutrašnje političke prilike, i zbog toga i nije čudo što oklijevaju. Sjeverna Makedonija i Albanija nemaju iskustvo suživota i ratovanja sa Srbijom, pa ih je i donekle moguće razumjeti što su u olako prihvatili članstvo u inicijativi.

Unutar Crne Gore postoji druga dimenzije nepovjerenja – ona unutrašnja, koja se tiče toga ko su promoteri ove inicijative. Prvo su to Dritan Abazović i ministar-tajkun Goran Đurović, koji koriste ovu temu da dodatno antagonizuju svoje političke protivnike – tako što kritike Otvorenog Balkana nazivaju iracionalnim i neubjedljivim, bez da su ikad ušli u smisleni dijalog sa kritičarima. Umjesto da sa mjesta premijera i ranije vicepremijera osigura inkluzivnost u raspravama o ovoj inicijativi do koje mu je navodno stalo, Abazović je činio sve da ljude dodatno otjera od nje. Tako je u promociji Otvorenog Balkana u zemlji ostao usamljen sa Vučićevim crnogorskim lojalistima – proruskim DF-om i SNP-om. Ovakav tim promotera u Crnoj Gori ne bi mogao da proda ni koka-kolu, a ne kontroverznu inicijativu kao što je Otvoreni Balkan. Ovaj manir ponižavanja protivnika i nesposobnost pravljenja širokih koalicija je limitirajući faktor za Abazovića, koji ne može prebaciti 6-7% podrške, i sa kojim se nikakva ozbiljna priča na u Crnoj Gori i na Balkanu ne može promovisati.

Sergej Lavrov nije uspio da dođe u Srbiju svojim avionom, i umjesto da traži da Srbija  po njega pošalje avion i da se posjeta ipak dogodi, odlučio je da od svega napravi performans. Prvo je Rogozin prijetio raketama, a onda je Lavrov poslao raketu u Otvoreni Balkan. Tako što ga je podržao dan pred Samit u Ohridu. Time je dao oružje svim skepticima da dodatno izgube povjerenje u to da Otvoreni Balkan može išta dobro donijeti Crnoj Gori i regionu.

Da li je Lavrov ovim htio da naškodi Srbiji ili Americi, ili oboma, ostaje da se vidi. Ovih dana se čuju svakakve konstrukcije oko Otvorenog Balkana i oko namjera koje stoje iza regionalne saradnje. Da je to srpsko-ruska ujdurma, da je to način da Amerikanci oslabe Evropu i slično.

Ipak, uslovnu podršku Amerikanaca Otvorenom Balkanu treba tumačiti kao nešto najprirodnije što se od SAD moglo očekivati. Američka životna filozofija je usmjerena na rješavanje problema. Sa integracijama imamo jasan problem i to niko od nas neće da konstatuje. EU nas hoće, ali nas ključne zemlje članice EU neće, i to nam otvoreno govore i Makron i Šolc i drugi: EU se neće širiti dok se sama ne reformiše iznutra. Zato su Amerikanci u Otvorenom Balkanu vidjeli racionalan način da se problem premosti dok se EU sama sa sobom ne dogovori što hoće. Problem je što su SAD zaboravile da racionalni ljekovi na iracionalnom Balkanu imaju ograničeno dejstvo. Tu iracionalnost, međutim, ne treba tražiti onamo gdje ju je detektovao ministar-tajkun Đurović – u strahovima Crnogoraca, Kosovara i Bosanaca i Hercegovaca. Iracionalnost se nalazi u namjerama Srbije, koju njena vlast svaki dan iznova potvrđuje.

Treba vjerovati EU zvaničnicima da žele da se prošire, ali ne vjerujem da to podržavaju šefovi država članica, u prvoj liniji Makron. Crna Gora može pokušati da uhvati posljednji voz i istrguje sa EU da je se prihvati kao članicu, kao najjeftiniji način da se rok trajanja sna o proširenju produži. Ako bi CG na primjer ušla u EU ispunjavajući minimum kriterijuma u narednih par godina, onda bi to dalo prostor EU za manevar da sačeka još jedno deset godina da počne da prima ostale iz regiona. A to ih ne bi skupo koštalo – jer šta je 600.000 ljudi u moru od 450 miliona – ništa.

Lavrov misli da je svojom raketom napravio problem na Balkanu, da je pojačao razlike i stvorio potencijal za haos, ali iskreno mislim da nam je pomogao da raščistimo maglu, i da pogledamo što su alternative i kako možemo ubrzati put ka EU. Najprimamljivije zvuči ona koju je prije neki dan predstavio Gerald Knaus iz Evropske inicijative za stabilnost, u kojoj je predložio da se liberalizuje ulazak regiona u zajedničko tržište, za koje bi eventualno bilo potrebno ispuniti minimalan broj uslova, sa posebnim akcentom na domen vladavine prava. Ukoliko sam dobro razumio, paralelno sa tim, ovim bi se bez ometanja nastavio put zemalja u punopravno članstvo. Tako bi se jednim udarcem ubile dvije muve, prvo bi prestala potreba za regionalnim umrežavanjem i eksperimentima, i drugo značajno bi se ubrzale integracije.

Inicijativa još nije testirana među EU članicama, ali po izjavama lidera zemalja članica, čini mi se da je Knaus na tragu nečeg što može biti put ka razrješenju balkanskog čvora.

Toliko za danas. Čitamo se sjutra u isto vrijeme na istom mjestu.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar CdM-a

P.S. Ovo za Dritana i preusmjeravanje turista na sjever – još jedna budalaština i dokaz da smo izabrali nezrelog dječaka da nam vodi državu.