UNIMOD: Izdaja se, gospodo u Vladi, ne prašta

UNIMOD mreža crnogorskih udruzenja iz Njemačke, Turske, Kanade, Australije, BiH, Srbije i Novog Zelanda izrazila je svoju ogorčenost na sadržinu ali i tajming pokretanja pitanja potpisivanja ugovora sa Crkvom Srbije u ovim i ovakvim društveno-političkim, ekonomskim pa i geopolitičkim okolnostima. Poručuju Vladi Crne Gore da se izdaja ne prašta.

Reakciju članica UNIMOD-a prenosimo integralno:

“UNIMOD mreža crnogorskih udruzenja iz Njemačke, Turske, Kanade, Australije, BiH, Srbije i Novog Zelanda izražava svoju ogorčenost na sadržinu ali i tajming pokretanja pitanja potpisivanja ugovora sa Crkvom Srbije u ovim i ovakvim društveno-političkim, ekonomskim pa i geopolitičkim okolnostima.

Prosto je nevjerovatno da Vlada Crne Gore nema prečeg posla u situaciji kad je nova svjetska kriza sve izvjesnija, kada se već na jesen najavljuje nestašica hrane, energetska kriza, nestašica namirnica, inflacija…Od početka rata u Ukrajini ozbiljne zemlje koje predvode i ozbiljne Vlade, ubrzano rade na stvaranju robnih rezervi, rezervi energenata, nafte i naftnih derivata. Sa Crnom Gorom to nije slučaj, mi krizu dočekujemo bez robnih rezervi, jer naša Vlada ima priorotetnija pitanja u svojoj agendi. I poslije apostolske Vlade, nakon što smo odgledali dva mjeseca namirivanja po dubini i širini, manjinska Vlada zaigrala je ponovo na sigurnu kartu Otvorenog Balkana i “Temeljnog” ugovora.

Pitanja koja već duže vrijeme dijele Crnu Goru, potpiruju podjele, ugrožavaju njenu stabilnost i sprečavaju dalji razvoj, ponovo su aktuelna. Pitanja koja dižu tenzije, prikrivaju zakulisne radnje političkih elita, ali ne i njihove namjere.

Poslije više godina priprema i skoro dvije godine otvorene prijetnje tekstom ovog dokumenta koji ne bi trebalo da bude ništa drugo do istovjetna forma koja važi za sve države i sve vjerske zajednice, dočekasmo konačno da svijetlo dana ugleda nacrt “temeljnog” ugovora sa Crkvom Srbije. Na crveno slovo, Vidovdan ili najjednostavnije pred put predsjednika Vlade Crne Gore na kanabe Vučiću. Da kao i svaki podanik ponizno zamoli za hranu, za nesmetani prolazak predstavnika Skupštine Crne Gore preko granice sa ovom zemljom i pred njega iznese darove.

Al darovi nadaleko prevazilaze i mjeru i granicu tolerancije svakog onog kome je mila ova zemlja, bilo da je u njoj rodjen ili je osjeća kao svoju, onakvu kakva ona jeste slobodna, sekularna i gradjanska država u kojoj svi imamo jednaka prava pred zakonom.

Od preambule u kojoj se crkvi druge države priznaje kontinuitet mimo svake istorijske istine, preko člana 7 u kojoj se toj istoj crkvi predaju u svojinu crnogorski manastiri, hramovi i crkve i odobrava uknjižba onih koji to još uvijek nijesu, do stavljanja crkve iznad države zabranom državnim organima da u crkvenim objektima i prostorima mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa i davanja crkvi javno-pravnih ovlašćenja!

Nije na nama da tumačimo sve odredbe ugovora, vjerujemo da će se time pozabaviti struka, ali dozvolite da istaknemo da je nedopustivo ugovorom sa jednom vjerskom zajednicom u sekularnoj i pri tom multinacionalnoj i multikonfesionalnoj državi, propisuje mogućnost organizacije pravoslavne vjerske nastave u javnim obrazovnim ustanovama, a da vjerska nastava u javnim školskim ustanovama nije dozvoljena zakonom države u kojoj djeluje ista.

I nije dovoljno reći da se isti ugovor može potpisati i sa drugim vjerskim zajednicama. Obavezujuće je i ptihvatljivo jedino poštovanje Ustava Crne Gore za sve aktere.

Za onog ko se Ustava i zakona ne pridržava, i ne štiti interese sopstvene države, a plaćen je da to čini, postoje i sankcije. Najmanje je obaranje sa vlasti. Izdaja se gospodo u Vladi ne prašta, a za ovo što činite drugog naziva nema.

Necemo dozvoliti da nas uvodite u pravoslavnu dzamahiriju, neće to dozvoliti gradjani i gradjanke Crne Gore koji vole ovu zemlju i druge nemaju.

Ako je ulica način, neka ulica i bude”.