Bravo za sudiju Dabanovića

Radujem se svakom uspjehu crnogorskog fudbala, ali nažalost imam malo prilika da se radujem uspjehu naših klubova.

Ne računam sitne radosti koje donosi ligaško takmičenje jer treba da se desi nešto na evropskom nivoui pa da osjetim posebno zadovoljstvo i pravu radost. Upravo se to desilo prethodnih dana. Crnogorski fudbalski sudija, iskusni internacionalac Dabanović zajedno sa svojim timom iz Crne Gore, uspješno je sudio na utakmici grupne faze Lige Evrope Bate Borisov – Čelzi, dok je novopečeni internacionalac Milačić sudio utakmicu Lige šampiona za mlade Lion Hofenhajm.

Prije Dabanovića, nijedan crnogorski sudija u nezavisnoj Crnoj Gori nije sudio utakmicu grupne faze Lige Evrope.

Sasvim sam siguran da dvojica crnogorskih sudija nikada u jednom kolu nijesu sudila važne utakmice evropskih takmičenja i to je izvanredan uspjeh.

Ako se delegiranje Milačiča od sudijske komisije UEFA može posmatrati kao prvi korak ka njegovoj eventualnoj uspješnoj internacionalnoj karijeri, delegiranje Dabanovića za ovu utakmicu je potvrda njegovog dobrog kotiranja kod čelnika te evropske asocijacije.

To je ujedno naznaka da je dobio šansu, koju mu niko nije poklonio već ju je zaslužio, da napravi ozbiljnu internacionalnu karijeru možda je bolje reći da je on već zakoračio ka njoj. Da li ovaj uspjeh predstavlja iznenađenje? Nikako. Mnogo puta sam u kolumnama pohvalio suđenje na crnogorskim fudbalskim terenima. Konstatovao sam da je ono iznad svega pošteno, a iz takvog miljea mora isplivati kvalitet.

Želim da podsjetim kako je došlo do toga da u crnogorskim fudbalskim ligama imamo najpoštenije suđenje u regionu. Formiranjem FS Crne Gore, kao krovne fudbalske institucije u državi, rukovodstvo se uhvatilo u koštac sa mnogo naslijeđenih problema, a poseban problem je bilo tendenciozno suđenje.

Svjesno toga, rukovodstvo je izvršilo smjenu generacija sudijskog kadra, a na čelu Sudijske komisije FSCG postavilo Radojicu Kruščića. Sudijama su stvoreni dobri uslovi za suđenje, ali i zavedene rigorozne kazne za greške. Pritom, radilo se ni po babu ni po stričevima, već po pravdi i zaslugama.

Najbolji dokaz dokle se na taj način stiglo je povjerenje koje Uefa ukazuje našim sudijama. Zato čestitke FSCG i sudijskoj komisiji. Neka ovaj način rada bude primjer i drugima koji žele da postignu uspjeh.

Prethodne neđelje je njemački list ,,Spiegel” objavio da su Bajern, Real, PSŽ i Juventus napravili dogovor o pokretanju evropske Superlige, đe bi pored njih trebalo da igraju i ostali najjači klubovi iz Lige šampiona. Navodno, ova liga bi počela 2021. godine. Postavlja se pitanje da li je realno da ona zaživi i da li je ona budućnost evropskog fudbala?

Potpuno je izvjesno da je fudbal postao jedan od najvažnijih djelova industrijske zabave, pa ga tako, barem
onaj na najvećem nivou, treba posmatrati. On je prerastao granice regije, države, pa i kontinenta, i postao “globalna stvar”.

Pošto su savremeni globalizacioni procesi u toku, samo je pitanje vremena kada će se globalna popularna pojava fudbal u potpunosti transformisati u jedinstveno svjetsko takmičenje superligu. Sviđalo se to nekom ili ne, biće tako. Zašto je njeno postojanje neminovno?

Veliki novac koji se uliva u kase, posebno najvećih klubova, doveo je do toga da oni stvaraju super jake timove. Protiv takvih timova manji klubovi nemaju nikakve šanse. U pojedinim utakmicama da, ali ne i u cjelokupnom šampionatu. Zato postaje uobičajeno da ovi klubovi osvajaju državna prvenstva, a paralelno i evropske titule. Sve se unaprijed zna i postaje neinteresantno. Ako se slučajno desi da neki”mali” klub osvoji titulu, kao prije nekoliko godina Lester u Engleskoj, to je senzacija. I sve se tako dešava iz godine u godinu, nema promjena. Nekada su titule osvajali klubovi koji dočekaju stasavanje neke svoje ekstra generacije. Osvoje titulu i po pravilu tim se rasturi, pretežno zbog odlaska najboljih fudbalera u bogatije klubove.

Klub prvak tada posrče, pa se čak dešavalo da ispadne iz lige, i otvara prostor drugima da osvoje titulu. Bivši šampioni se posvećuju ponovnom stvaranju ekipe iz sopstvenih redova, nadajući se nailasku dobre generacije. Zato su takmičenja bila veoma zanimljiva, a što je najvažnije, za gledaoce većeg broja klubova i posebno atraktivna. Kako to funkcioniše sada?

Veliki se novac ulaže u ekipu i osvaja šampionska titula. Da se ne bi zaostalo u sljedećoj sezoni, ulaže se još više, tako da su isti klubovi uvijek u fokusu. Prosto su kaparisali glavna mjesta na tabeli. Klubovi koji zauzimaju mjesta ispod petog, u najvećim evropskim ligama, mijenjaju se svake godine.

To pokazuje što bi se desilo kada bi se najjači klubovi takmičili u super ligi. Sada su u najgoroj situaciji mali klubovi, jer su bez ikakve šanse za ravnopravnu borbu za dobar plasman na tabeli. Njihovi navijači moraju da se zadovolje opstankom u ligi, kako bi mogli da gledaju “skupocjene” klubove. Odlaskom velikih u svoju ligu, otvorio bi se prostor za manje, i nacionalne lige bi postale interesantnije. Ja bih volio vidjeti kao šampiona Napoli, Atletiko iz Madrida, Borusiju iz Dortmunda vi?

Najveći neka se takmiče između sebe i neka zarađuju enormni novac. Neka ga zarade toliko da ne znaju što će sa njim, a moraće ponovo da izmišljaju nešto novo. Možda će se tada međusobno zakrviti. Superliga je izmišljotina velikih evropskih klubova. Kako će na to gledati ljubitelji fud bala sa drugih kontinenata?

Mislim blagonaklono. Treba znati da evropski klubovi nijesu jedini koji imaju veliki broj fanova. Imaju ih i klubovi na drugim kontinentima. Svi oni vole svoj klub i nacionalnu ligu, pa ih mnogo ne interesuju evropske lige. Međutim, interesuju ih veliki klubovi Barselona, Real veliki igrači, Mesi, Ronaldo i mnogo njihovih zemljaka. Žele njih da gledaju, žele da gledaju najjače klubove u najjačem takmičenju. Zbog toga će im, sasvim sigurno, ova liga biti interesantna.

Biće oko superlige svakakvih stavova, ali kada sve sagleda, ubijeđen sam da će ona u najskorije vrijeme biti stvarnost Ne može šuti sa rogatim.

Piše: Branislav Milačić