Domaći fudbal ne smijemo zapostaviti

Počelo je 13. fudbalsko prvenstvo Crne Gore. Otkako je Crna Gora postala samostalna država igra se ovo takmičenje. Nikada da sada nije počinjalo u tumornijoj atmosferi.

Sezoni je prethodio debakl naših klubova u evropskim takmičenjima. Sutjeska na četiri utakmice nije postigla gol, OFK Titograd zalijepio je nezapamćen šamar crnogorskom fudbalu eliminaciom od predstavnika Farskih Ostrva. Rudar je poslužio da se Partizan posprda sa njim, dok je Budućnost dozvolila da je iz daljeg takmičenja eliminiše slovački predstavnik.

Zanimljivo je da su naši predstavnici izgubili sve utakmice na domaćem terenu, dok su tri osvojena boda uzeli igrajući neriješeno na strani. Jasno je da naši klubovi postoje samo kada se brane. U fudbalu je mnogo lakše braniti se nego napadati. Međutim, dobri rezultati se ne mogu postizati ako ekipa ne zna da napada. To mora da bude ideja vodilja trenerima naših vodećih klubova.

Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Rusiji pokazalo je izuzetnu popularnost ovog sporta. Čitav svijet je bio u znaku fudbala. To ne može da postigne nijedan drugi sport. Danas fudbal igraju u zemljama gdje se nikada nije igrao. Kod nas u Crnoj Gori ovaj sport ne samo što se igra od davnina, već su klubovi i pojedini igrači ostavili neizbrisiv trag u crnogorskom sportu.

Danas nam je fudbal u krizi! Kako se sve odvija, idemo ka samouništenju. Sa tim problemom treba da se uhvate u koštac ljudi koji vode Fudbalski savez i klubove, posebno prvoligaške. Ljubitelji fudbala trebalo bi da pomognu na drugi način i to odmah. Kakvog god kvaliteta bio, fudbal koji se igra na crnogorskim terenima je naš,
moramo ga voljeti. Igraju ga naša djeca. Ne postoji zemlja u kojoj se ne gleda domaći fudbal. Nigdje se on ne zapostavlja zbog svjetskog, koji se prati na TV ekranima. Pa zar ćemo dozvoliti da budemo izuzetak? Da zapostavimo naš fudbal i da se pretvorimo u kućne miševe, koji će iz fotelja, uz grickalice gledati utakmice prvenstava drugih država. Pa, svaki klub je predstavnik neke sredine, bilo koje veličine ona bila. Samo taj klub, klub iz našeg komšiluka, može u potpunosti da osvoji ljude iz njegovog okruženja. Zar je najvažnije koliko kvalitetno taj klub igra fudbal? Nije. Znam da se uživa kada se igra dobro i postižu se dobri rezultati.

Ali, u bitisanju kluba postoji i ona druga strana medalje. Zar nije veličanstveno što se maltene svakog dana na terenima kluba okuplja najmanje stotinak dječaka (za sada su djevojčice zapostavljene jer većina klubova nema mlađe selekcije u ženskoj kategoriji). To su djeca koja se razvijaju pod nadzorom trenera. Sklonjena su sa ulice, socijalizuju se, uče se disciplini. Nauče da se raduju, ali i da tuguju, nauče što znači popularnost Neki od njih, iako još mladi, obuku reprezentativni dres osjete državni grb. Postaju zdrave osobe od kojih će njihove porodice i njihova zemlja imati i te kakve koristi, ostvarili ili ne uspješnu fudbalsku karijeru.

Pa zar je to malo? Naravno da nije. Zato ljubitelji fudbala moraju da urade sve da se klubovi održe u životu. Prvu pravu pomoć pružiće praćenjem utakmica svojih ljubimaca. Kada napune tribine na stadionima svojih klubova, poslaće jasan signal rukovodstvima da fudbalski klubovi moraju da žive, iako u ovom momentu nemaju željeni kvalitet. Natjeraćete ih da studioznije priđu problemima nedostatka dobrih fudbalera, a time i slaboj fudbalskoj igri.

Poslije ovakve poruke, niko se ne bi usudio da digne ruke od kluba ili da uskrati vašoj djeci ono što najviše vole. I zato ponovo apel ljubiteljima fudbala: Dođite na stadione! Zbog avgustovske vrućine može da vam se oprosti nedolazak, ali proći će ona. Dođite i obavežite se da ćete redovno pratiti utakmice i ukazati poštovanje voljenom sportu i našoj mladosti. Ako tako uradite, siguran sam da ćete i zimi biti na stadionima, loše vrijeme neće vam smetati. Tako će naš fudbal i dalje živjeti.

Ovogodišnje fudbalsko prvenstvo počelo je sa situacijom koja će i te kako uticati na regularnost istog. Naime, Lovćen i Mornar će svoje utakmice igrati kao gosti. Lovćen će to raditi čitave godine zbog objektivnih razloga (izgradnja stadiona na Cetinju), dok će Mornar to raditi određeno vrijeme zbog subjektivnih razloga. Ovo me navodi na razmišljanje o obaveznom licenciranju klubova za takmičenja u saveznom rangu. FS Crne Gore odredio je uslove koje bi trebalo da ispunjavaju treneri, igrači, sudije i sva ostala službena lica kako bi mogli da nastupaju na prvenstvenim ligaškim utakmicama.

Ko to ne ispunjava ne može dobiti licencu, a samim tim ne može biti akter tih utakmica. Krenulo se od tanjeg kraja, jer je tako bilo lakše. Međutim, došlo je vrijeme da je potrebno propisati minimalne uslove koje klubovi moraju da ispunjavaju kako bi bili licencirani za određeno takmičenje. Ko te uslove ne ispunjava, ne moze ni da se takmiči. Pa zar nije elementarna stvar za klub koji treba da dobije licencu da obezbijedi teren gdje će svoje utakmice igrati kao domaćin? Tako se postiže regularnost takmičenja (ona je svakako ugrožena ako klub mijenja teren i bira drugi u zavisnosti ko mu je protivnik).

Kada je neko prvenstvo izjednačeno, očigledno je da se radi o lošim klubovima. Nema lige u kojoj mogu biti izjednačeni klubovi pretedenti za prvo mjesto i oni drugi. Smatram da ovogodišnje fudbalsko prvenstvo Crne Gore neće proteći u borbi kvalitetno izjednačenih klubova. Budućnost, Sutjeska i OFK Titograd su, redom kako su i nabrojeni, favoriti za osvajanje šampionske titule. Dobro su iskoristili prelazni rok, oformili za naše uslove kvalitetne ekipe, pa se s pravom nadaju najboljem.

Zanimljivo je da podgoričke klubove treniraju inostrani treneri. Kod Budućnosti to postaje praksa, a evo sada su se, poslije mnogih smjena domaćih trenera, na tu soluciju odlučili i u OFK Titograd. Vidjećemo da li je to dobitna kombinacija. Ostali klubovi imaju slabiji igrački kadar. Iskra je uradila nešto što pozdravljam. Zadržala je najbolje iskusne fudbalere i uz njih dovela mnogo mladih. Prognoziram joj uspjeh.

Grbalj je imao turbulentnu predsezonu, ali je uspio da se konsoliduje i ponovo će biti opasan rival svim protivnicima. Zetu očekuje teška sezona, ali ona je kao feniks neuništiva. Petrovac je zadržao na okupu ekipu, što je u Crnoj Gori rjetkost, i to je veliki uspjeh rukovodstva kluba. Zato ga čeka borba za gornji dio tabele. Rudarima trenera iz inostranstva, koji je svoje sposobnosti već dokazao u Crnoj Gori. Oni su mi najveća nepoznanica. Lovćen je sklopio kvalitetnu ekipu, ali je hendikepiran time što će sve utakmice kao domaćin igrati na strani. Mornar je doveo veliki broj novih igrača i uz to je kasno počeo sa pripremama. Čeka ga teška polusezona.

Branislav Milačić