Plus za Kapisodu, minus za Pamića

Ovih dana još jedan crnogorski sportski savez dobio je novo rukovodstvo. Skupština rukometnog saveza izabrala je Petra Kapisodu za novog predsjednika Upravnog odbora.

Uvijek osjetim zadovoljstvo kada na čelo neke sportske institucije dođe čovjek koji je imao vrhunsku igračku karijeru. Uz to, ako ga znam kao predanog i vrijednog, moje zadovoljstvo je potpuno. Pošto je u ovom slučaju upravo tako, radujem se i želim Kapisodi uspješan rad.

Neka ima odnos prema poslu onakav kakav je imao u igri na svakoj reprezentativnoj utakmici, neka obavlja novi posao s onoliko ljubavi ravnoj onoj koju je u državnom dresu izkazivao prema svojoj državi, neka u svom radu osvoji srca saradnika i reprezentativaca onako lako kako je osvajao ženska srca. Takav Kapisoda “osuđen” je na uspjeh.

Svoju veličinu pokazao je odmah na startu. Predložio je Upravni odbor RS Crne Gore u kojem se nalazi i gospodin Mujović. To ne bi bilo ništa neobično, jer je upravo Mujović uspješan rukometni pregalac, neposredno pred izbore važio za ozbiljnog rivala Kapisodi za predsjedničko mjesto. Odustao je od kandidature procjenjujući da, nakon eventualnog izbora, ne bi mogao, zbog privatnih razloga, da se maksimalno posveti predsjednikovanju. Ovim gestom Mujović je pokazao kako ozbiljni ljudi shvataju ozbiljnu funkciju.

Sa njim u rukovodstvu, gdje je potrebna manja angažovanost u odnosu na mjesto predsjednika, trebalo bi da se mnogo dobije.

Pokazaše Kapisoda i Mujović kako se ponašaju pravi sportski rivali. Bili prijatelji prije izbora i ostaše to i nakon njih. Ovo je nešto što se kod nas rijetko dešava.

U Crnoj Gori je postalo normalno da rivali nakon izbora budu neprijatelji. Ponovo se pokazalo da političari treba mnogo da uče od sportista. Crnogorski fudbalski klubovi obavljaju pripreme za nastavak prvenstva. Ove zimske pripreme u principu teku kao i sve dosadašnje. Međutim, za pojedine klubove one se ove godine odvijaju na drugi način. Pristup trenera OFK Titograd i FK Budućnost ovogodišnjim pripremama je inovativan, izašli su iz stereotipa.

O čemu se zapravo radi?

U dosadašnjim zimskim pripremama treneri su imali pristup da su prvih desetak dana radili na svom terenu, i to sa većim brojem igrača. Nakon toga spisak igrača redukovali su na oko 25 i tek onda su nastavili pripreme u nekoj od zimskih destinacija. Na taj način igrači su prolazili prvu fazu priprema u sticanju fizičkog potencijala potrebnog za igranje prijateljskih utakmica sa protivnicima ravnim sebi, pa i sa boljim od sebe.

Trener OFK Titograd Pamić, sada već bivši, nije radio tako. Ekipa je u Podgorici ostala samo nekoliko dana on je za to vrijeme bio odsutan. Nakon toga ekspedicija od 36 fudbalera pošla je na desetodnevne pripreme u Medulin. Nije mi bilo jasno što je čovjek osmislio. Što će raditi sa toliko nespremnih igrača, kada mu je štručni štab ostao brojčano isti kao u prvenstvu?

Tek kada sam vidio spisak zakazanih utakmica, bilo ih je sedam, shvatio sam u čemu je “kvaka”. Bilo mi je jasno da on tamo vodi ekipu u navedenom sastavu samo da bi igrali utakmice, treniranje je bilo u drugom planu. Odigrati za desetak dana sedam utakmica bilo mi je neprihvatljivo. Tim više što je početak priprema i igrači nijesu spremni za velike napore. Bez obzira što sam mislio da je plan trenera apsurdan, pomno sam pratio što će se desiti. Promišljao sam da nije čovjek na putu da prezentira neki novi način rada u pripremnom periodu. Vjerovao sam da za navedeno ima određene argumente, jer bez saglasnosti rukovodstva kluba ne bi mogao sprovesti u dijeio svoje zamisli. OFK Titograd je u Medulinu odigrao sve zakazane utakmice, naravno neuspješno, vratio se u Podgoricu i ostao bez trenera, rukovodstvo kluba je smijenilo Pamića.

No, ostade i sramni rep za crnogorskom ekipom u Medulinu. Prvu utakmicu su igrali sa maltene omladinskom ekipom i na poluvremenu gubili sa tri gola razlike. Posebno se na terenu “iskazao” fudbaler kojeg je trener Pamić doveo na probu. Ova utakmica je uzburkala kladioničarski svijet..

Na jednoj od sljedećih utakmica sudije su obilato pomogle protivniku naše ekipe, svirajući mu nepostojeće jedanaesterce. OFK Titograd je tada reagovao, upućujući preporuku hrvatskim državnim organima da sa aspekta kriminala provjere djelovanje sudije na toj utakmici. Potpuno sam siguran da su uspjeli, ako je neko i pročitao saopštenje, da ih podobro zasmiju. Da su imali prilike rekli bi im da idu u Crnu Goru i da tamo pričaju o poštenju. Pitali bi ih što je sa poštenjem u njihovim redovima, bez obzira koje je nacionalnosti bio nepošteni. U fudbalu je sve moguće, ali nastavak ove sage je stvarno zbunjujući. Pamić se vratio iz Hrvatske nekoliko dana poslije ekipe, tek tada shvatio da ima privatne obaveze i podnio ostavku! Rukovodstvo OFK Titograd je istu prihvatilo i javno mu se zahvalilo za ono što je učinio za njihov klub. Što je ovo, braćo mila? Ko je ođe lud, ko zbunjen, a ko normalan?

Potpuno suprotan primjer od prethodnog u načinu pripremanja ekipe primijenio je trener Budućnosti Branko Brnović. On je sa svojom ekipom obavio oko dvadesetak dana priprema na svom terenu. Pritom je odigrao samo jednu utakmicu, i to protiv crnogorske drugoligaške ekipe. Nakon toga poveo je ekipu u Međugorje da nastavi pripreme. Za vrijeme boravka tamo, naš klub treba da odiga tri utakmice. Zanimljivo je da će protivnici biti ekipe koje su po rangu i kvalitetu znatno ispod Budućnosti. Ispada da nakon mjesec priprema fudbaleri Budućnosti neće odigrati niti jednu utakmicu s jakim, sebi adekvatnim, protivnikom.

Očigledno se radi o novom, za naše prilike specifičnom, pristupu pripreme ekipe. Igrati sa znatno slabijim protivnicima vjerovatno se može lakše uigrati ekipa. Osim toga biće postignuto mnogo više golova nego da se igra protiv jakih protivnika. To opet znači da se teži poboljšanju, inače loše, efikasnosti ekipe Budućnosti. Ispravnost ovakvog načina rada vidjeće se na početku, a posebno tokom prvenstva. No, u svakom slučaju radi se o nečemu interesantnom, što zaslužuje da mu, prateći razvoj događaja, treneri posvete posebnu pažnju.

Ovih dana se u crnogorskom fudbalu desilo još nešto neobično. Rukovodstvo Zete smijenilo je trenera Đuretića. Smjene trenera u fudbalu su uobičajne, pa time i normalne, ali ova nije. Neuobičajno je da klub smjenuje trenera koji je u prethodnoj polusezoni bio jedan od dvojice najuspješnijih u državi. Očito da je u crnogorskom fudbalu došlo vrijeme da se smjenjuju uspješni treneri!

Što tek čeka neuspješne, kukala im majka?

Branislav Milačić