Pritisak je naša stara boljka, moramo da ga pobijedimo

Početak kvalifikacija za revolucionarno Evropsko prvenstvo 2020. godine nije ulio optimizam u tabor “hrabrih sokolova”, ali daleko od toga da je situacija – bezizlazna.

Engleska je – to je već sad jasno – apsolutno dominantna u grupi A i prošetaće se do prvog mjesta, dok će se za drugu poziciju – koja garantuje plasman na EURO – boriti preostale četiri selekcije: Crna Gora, Bugarska, Kosovo i Češka.

A selektor Ljubiša Tumbaković – želio to ili ne, mora nakon neobećavajućeg starta – već polako razmišlja o junskom terminu i kvalifikacionim utakmicama sa Kosovom (7. jun, Podgorica, 20.45) i Češkom (10. jun, Olomuc, 20.45), koje bi mogle da budu odlučujuće za plasman na šampionat Starog kontinenta.

Evropsko prvenstvo, koje će se igrati u 12 gradova i 12 zemalja od 12. juna do 12. jula 2020, je upravo u žiži Tumbinog interesovanja, jer je otvoreno rekao da će napasti plasman na EURO. I u suštini treba da predstavlja krunu njegovog rada…

Jer, aktuelni selektor nije mnogo mijenjao sastav od kada je ustoličen u selektorsku fotelju prije nešto više od tri godine. Radio je konstantno sa istim reprezentativcima, prošao je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. i Ligu nacija, a sada bi trebao – u izjednačenoj grupi – da napravi iskorak.

Međutim, pritisak je poslije odigrana dva kola veliki. Naravno, ukoliko je cilj plasman na Evropsko prvenstvo, a svi iz Fudbalskog saveza Crne Gore razmišljaju u tom pravcu.

A pritisak je stara boljka “hrabrih sokolova”… I još nismo naučili da ga pobijedimo. A morali smo.
Tokom ere Zorana Filipovića pritisak prve istorijske pobjede u kvalifikacijama za Mundijal 2010. je opterećivao Mirka Vučinića i drugove, pa su tri boda došla tek u pretposljednjem 9. kolu kada je pod Goricom bilo 2:1.

Misija Zlatka Kranjčara je bila kratka i slatka – još se sa sjetom priča o hrvatskom strategu – ali… Ni Cico nije uspio da osokoli “sokolove” da pobijede pritisak: dvije odlučujuće utakmice za plasman na Evropsko prvenstvo 2012. završeno su neuspješno. Morali smo da pobijedimo Bugarsku pod Goricom (1:1) i morali smo da savladao Vels u Kardifu (2:1). Nismo.

Još uvijek najdugovječniji selektor Branko Brnović je sa “crvenima” imao dvije reprezentacije koje je “morao da dobije” – u baražu za EURO 2012. nije uspio protiv Češke (porazi 2:0 i 1:0), a pod Goricom je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. izgubio od Ukrajine 4:0. Bili su to okršaji za veliko takmičenje. Opet je pritisak progutao “sokolove”.

Ni kod Tumbe se ništa nije promijenilo – u kvalifikacijama za Mundijal 2018. “desila” mu Danska pod Goricom (1:0), Jermenija u Jerevanu (3:2), te Srbija (2:0) i Rumunija (1:0) pod Goricom u Ligi nacija… Još jednom je pritisak – ili možda nerealna očekivanja – spržio krila “sokolovima”. I to je taj pobjednički DNK koji ne posjedujemo.

Međutim, vrijeme je da se nešto promijeni i po tom pitanju, a pravi testovi su upravo Kosovo i Češka u junu – Crna Gora mora da savlada Kosovo, dok bi u duelu sa Češkom bio zadovoljavajući i bod, s obzirom da gostujemo. Naravno, sve to pod uslovom da je cilj ostao plasman na veliko takmičenje.

Pritisak se osjeća u vazduhu nakon debakla od Engleske. Moramo da ga pobijedimo…