Nakon svake povrede košarku sam volio više

Za dva dana je uspio da bude brži od zatvaranja granica. Stigao je iz Bratislave u svoj Kolašin. Sada sa pravom može da kaže da je iz jedne disciplinovane korona sredine, stigao u sredinu koja je takođe odgovorno poštovala mjere…

“Slovačka je odmah najozbiljnije odgovorila na koronu. Čim se pojavio prvi zaraženi, zatvorena je većina škola i fakulteta u Bratislavi. Proglašeno je vanredno stanje i sve je “zaključano”. Na ulice se moglo samo sa maskom. Slovaci su odgovoran narod, mislim da trenutno imaju pet umrlih na milion stanovnika što je najbolji prosjek u Evropi, a možda i u svijetu”, priča Goran Bulatović, koji je proteklu i nezavršenu sezonu odigrao u Interu iz Bratislave.

U Slovačkoj su odmah stopirali sport. Goran Bulatović je većinu sezone bio kapiten Intera iz Bratislave koji je šest kola prije početka plej ofa, obezbjedio prvu startnu poziciju.

“Najprije smo dobili informaciju da se prvenstvo odlaže dvije nedjelje. Onda su 12. marta objavili da se prvenstvo prekida i da neće biti šampiona. Tako su se dogovorili klubovi jer se većina Amerikanaca vratilo kući. Najviše smo mi izgubili jer nam je titula prvaka bila na dohvat ruke. Koliko su Slovaci, shvatili ozbiljno situaciju, potvrđuje i ćinjenica da je prvenstvo prvo prekinuto u hokeju koji je tamo sport broj jedan…”

Goran Gogo Bulatović je preko dvije decenije u košarci. Sada je u 32-oj godini, a istovremeno je krenuo u prvi razred škole i selekciju mlađih pionira Gorštaka u kojoj je bio ubjedljivo najmlađi. U košarku je ušao i u njoj i dalje traje srcem, treningom, fanatizom. Malo je toga u njegovom životu, da nije košarka.

“Iz Gorštaka sam kao kadet otišao u Crvenu zvezdu gdje sam bio tri godine. Vraćam se u Gorštak gdje sa svojom generacijom prvi put podižem pehar najbolje ekipe u Drugoj ligi. Lijepa sjećanja za prvu profesionalnu sezonu u ABS Primorju, onda opet povratak u Gorštak gdje smo igrali Super ligu protiv Budućnosti, Mornara, Lovćena. Sezona sa dobrim ljudima u Teodu i onda osam sezona u Slovačkoj. Prva u klubu Spiska Nova Ves i sedam sezona u Interu iz Bratislave sa četiri titule, Kupom Slovačke i godinama kapitenskom trakom”, nastavlja Bulatović.

Igračku karijeru Gorana Bulatovića su pratile povrede. Ako ih neko nije zasluživao odnosom prema treningu i košarci, bio je to on. Nakon jedne povrede glave stigla je i ljekarska preporuka da se karijera okonča.

“Nakon svake povrede sam izlazio psihički jači i nije mi padalo na pamet da prestanem da radimo ono što volim. Ne znam šta bi bilo sa mojom karijerom da nije bilo povreda. Možda bi bila uspješnija, a možda i ne bi. Znamo samo da imam sreću da radim ono što volim i da od toga što radim mogu normalno da živim.”

Priznaje da plejmejkeri u košarci, kao i golmani u fudbalu, sazrijevaju sa godinama. Velika je odgovornost imati loptu kod sebe i odlučivati kuda sa njom u tako maloj jedinici vremena. Posljednje dvije sezone ga je trenirao Aramis Naglić, proslavljeni hrvatski košarkaš, od koga je dosta naučio.

Razmišlja o trenerskoj karijeri ali tek kada završi igračku. Želi da još uživa u nadigravanju, želi da još odlučuje hoće li dati loptu ili sam krenuti šutom ili prodorom ka obruču. Trenutno je slobodan igrač ali sa obavezom da tri-četiri sata bude na kolašinskim poligonima i parketima.

Da bude “lokalni idol” nekim novim kolašinskim klincima koji počinju.