Pokazali da su budućnost Crne Gore

Kada je 16. jula mlada košarkaška reprezentacija Crne Gore otvorila šampionat ubjedljivim porazom od Poljske (83:62), u meču u kojem je bilo i 31 razlike za rivala, vjerovatno je bilo malo onih (ako ih je uopšte i bilo) koji su pomislili da mlada košarkaška reprezentacija može nešto više od željenog opstanka, a kamoli da se umiješa u borbu za medalje i da na kraju osvoji odličje.

Izabranici Dušana Dubljevića su, međutim, prijatno iznenadili košarkašku javnost, možda i sebe. Ipak, fakat je da do velikog uspjeha nijesu mogli da stignu bez vjere u sebe, te ,,koktela“ velike želje, karaktera, borbenosti, kompaktnosti, ali, naravno, i kvaliteta. Sve to je donijelo bronzu na šampionatu gdje su naši mladi košarkaši iskoristili podršku sa tribina i pretvorili je u prednost, umjesto da dozvole da im domaća publika ,,veže noge i ruke“, kako to zna često da se dogodi, posebno u mlađim uzrasnim kategorijama…

“Još uvijek se sumiraju utisci, sve je još uvijek svježe. Sigurno ćemo narednih dana biti svjesniji rezultata koji smo ostvarili, a on je svakako veliki u jakoj konkurenciji. Treći smo u Evropi u ovom uzrastu iza Španije i Litvanije, a bronza je više nego zaslužena, i zbog toga što smo u polufinalu protiv Litvanije bili konkurentni, u igri do samog kraja da igramo za zlato. A to nijesmo mogli ni da sanjamo prije početka, posebno nakon startnog poraza od Poljske, kada je malo ko vjerovao da možemo daleko da doguramo. Ali, eto, utakmicu po utakmicu, stigli smo do te medalje. A svaka utakmica je, bukvalno, bila sa velikim značajem. Jedno teško prvenstvo za nas, maltene smo sve utakmice igrali na jednu loptu, osim sa Hrvatskom. Zbog toga je zadovoljstvo još veće”, kaže na početku razgovora za Pobjedu selektor mlade selekcije Dušan Dubljević.

Djelotvoran poraz od Poljske

Dubljević je kao prvi cilj najavljivao opstanak u A diviziji, nadao se da njegova ekipa može da uradi i nešto više, ali iskreno ističe da nije mogao da očekuje i medalju.

“Opstanak je, svakako, bio prioritetan cilj koji smo postavili ispred sebe. I to nije bilo nerealno očekivati u toj konkurenciji. Mi smo, kao što se moglo vidjeti, u svakoj utakmici išli na pobjedu. A cilj je bio da u grupnoj fazi pokušamo da dobijemo dvije utakmice, kako bismo u osmini finala izbjegli Španiju i Litvaniju, koje su na kraju igrale finale, i da onda preko osmine finala izborimo opstanak, a onda rasterećeno da se borimo za nešto više. Mi smo Češku u osmini finala dobili, praktično, u posljednjem napadu, a oni su dan kasnije na jednu loptu izgubili od Italije.”

A težak poraz na startu od Poljske očigledno je bio djelolotvoran.

“Više puta sam to govorio tokom prvenstva, a posebno sada kada su se stvari malo ,,legle“, da je taj poraz nešto najbolje što je moglo da nam se desi. Nakon te utakmice se ekipa skupila i odmah nakon toga protiv Turske odigrala, po meni, vrhunski meč, najefektivniji. Nakon toga se nadovezao fizički veoma zahtjevan meč, koji smo uspjeli da dobijemo i grupu završimo na prvom mjestu, iako je to već bila treća utakmica u tri dana.”

A onda je došao meč sa Česima, u kojem je pobjeda značila siguran opstanak i borbu za nešto više, a poraz je vodio u borbu za opstanak.

“To je bio psihološki težak meč, bez prava na grešku, prva prepreka na putu ka opstanku u A diviziji. Vidjelo se da je ekipa pod velikim pritiskom, ali su momci velikim zalaganjem tokom čitavog meča izborili četvrtfinale protiv Hrvatske.”

A igra protiv Hrvatske je bila odlična, od početka do kraja, za ubjedljivu pobjedu (89:67)…

“To je bila naša najbolja utakmica na šampionatu, najtačnije odigrana, od početka do kraja.”

Litvanija nije bila bolja

Meč sa Litvanijom u polufinalu nije imao hepiend, iako je Crna Gora bila blizu da eliminiše košarkašku velesilu i izbori plasman u finale.

“Siguran sam da oni nijesu bili bolji. Na početku treće četvrtine smo imali prednost od 11 razlike, kada su promjenom odbrane poremetili neki naš ritam. Ne mogu da kažem da se nijesmo snašli, jer smo u toj situaciji u većem dijelu meča protiv Izraela pokazali da možemo da to napadnemo onako kako treba. Jednostavno, protiv Litvanije od početka nijesmo pogodili neke otvorene šuteve, uvukla se neka nervoza, ali smo karakterom i odbranom uspjeli da se vratimo iz minusa od 11 poena, i dođemo u situaciju da imamo šansu za pobjedu. Ali, promašili smo slobodna bacanja za vođstvo, promašili smo zicer, na 50 sekundi do kraja smo u odbrani uhvatili čistu loptu, ali je onda ,,prodali“. Nijesmo imali sreće u toj završnici.”

Nakon takvog poraza bilo je teško dan kasnije igrati protiv Izraela, ali je motiv bio medalja.

“Poslije jedne takve eliminacije u polufinalu, znate i sami koliko je teško vratiti se u pravi kolosijek. Možda bi neko očekivao da se naša ekipa vrati lakše poslije težeg poraza, ali, nije fraza, ekipa je pokazala nevjerovatan karakter. Svi su potrošili posljednji atom snage, i nemam što da kažem osim da je ova bronza veliki rezultat za sve nas.”

Dubljević nije želio da izdvaja pojedince, već je istakao da je bronza rezultat timskog zalaganja i požrtvovanja svih igrača.

“Pokazali smo snagu tima. A iz takvog tima je iskočio Fedor (Žugić), koji je bio u najboljoj petorci prvenstva, i to je, stvarno, još jedan dodatni plus za sve nas. Čestitam svim igračima i stručnom štabu, hvala svima na saradnji”, zaključio je Dubljević.

Zahvalnost publici

Svi su to isticali tokom šampionata, ali je selektor Dušan Dubljević još jednom želio da podvuče.

“Moram da izrazim maksimalnu zahvalnost publici, navijačima, koji su konstantno bili uz nas od početka. Bili su nam i te kako značajna podrška”, rekao je Dubljević.