Šta je navelo Nidama da postane reprezentativac Crne Gore…

Sigurno je mnogo onih koji neće vjerovati, znajući koliko strastveno i požrtvovano Derek Nidam igra, ali košarka igra sporednu ulogu u Derekovom životu. Dereku je porodica sve. E od tih najbližih je “krao” vrijeme da dođe i igra za Crnu Goru.

Koliko god brižan i požrtvovan djelovao na terenu, vjerujte hiljadu puta toliko Derek je posvećen otac. To znaju svi koji su imali priliku da ga prate tokom godine života u Baru, kada je nastupao za Mornar. Ili oni koji prate njegove društvene mreže…

“I jednog dana zazvoni telefon, a ja baš tih mjeseci treba da postanem otac… Da igram za neku Crnu Goru? Narednih pet godina, kvalifikacije, možda Eurobasket, šansa, ali treba prolaziti pripreme, baš onih mjeseci kad sam kući u Americi? Čekajte, polako… A kako da kažem trudnoj ženi koja sjedi tu baš pored mene”, prisjeća se Nidam, uz onaj prepoznatljiv osmijeh koji blista koliko ovjerena viza za Mundobasket, ili koliko ona prošlogodišnja titula, prva u istoriji Mornara.

Kada je 2. jula 2016. godine Derek Nidam dobio crnogorski pasoš, a košarkaška javnost saznala da će baš on biti plejmejker Crne Gore za kvalifikacije za Eurobasket tog ljeta odmah mu je zalijepljena etiketa “ružnog pačeta” u reprezentaciji. Anonimus na mjestu rezervisanom za Tajrisa Rajsa, evroligaškog superstara. Tamo neki bek, iz tamo nekog Braunšvajga u Bundesligi, možda ode u Ređinu…

“Znate što, čuo sam da selekciju vodi Bogdan Tanjević, a to ime znači i u Americi, znamo dobro za njega. Onda sam pomislio, pa za njih igra Nikola Vučević, ubrzo dobio i potvrdu, veliko ime, baš veliki NBA igrač će doći na pripreme. I neki osjećaj ti kaže, ma što da ne. “Dušo, idemo u Crnu Goru… Gdje je to? I vidite, oni su uvijek tu dodaje Derek”, kojeg je već dvoipogodišnji sin gledao sa tribina “Morače”, dok je koš Letonaca zasipao pogocima i trasirao put na Mundobasket.

Od tog ljeta 2016. godine, Dereku Nidamu život se okrenuo naglavačke. A reprezentacija Crne Gore je rijetko kompaktna cjelina, ekipa koja završavajući evropske kvalifikacije može s pravom da kaže da joj u Evropi teško ko može parirari po intenzitetu, fokusu, reakciji. Nidam je tu vezivno tkivo… Od prvog meča, jednog duela sa Albanijom kada je sa četiri ukradene lopte obilježio prvu četvrtinu u dresu Crne Gore, vidjelo se to je potpuno drugačiji kvalitet od Tajrisa Rajsa. Drugačiji čovjek.

“I sada je ta reprezentacija za mene… Znate ono, kad zaista ne mogu da kažem ko mi je najdraži od momaka, ili sa kim se najviđe družim, a to nije fraza. Jednostavno, to je porodica. Eto, znate sigurno što meni znači ta riječ. Kad vam je od prvog dana neko tu za vas, kad vam pruži povjerenje i odgovornost. Onda to poželite da vratite. Pa opet da dođete, pa opet… Do ovog momenta. Samo neka se nastavi” dodao je Nidam.

Ako sve bude kako treba, Derek Nidam igraće sa 28 godina na Mundobasketu. I nema tog Tajrisa Rajsa, velike evroligaške zvijezde, ko bi ga mogao “pomjeriti”…

“Mundobasket, ej! O takvim stvarima sanjate kao klinac, pa vas život iz Čikaga pošalje negdje u Evropu, Litvaniju, Ukrajinu, pa Njemačku… I onda dođe taj poziv. Ljudi mi sad zahvaljuju. Odgovorim, treba ja možda više da se zahvalim jer igram za Crnu Goru… Nadam se da je sada jasno, da sam iskren kada to kažem”, zaključio je Derek Nidam.