U Duškovoj galaksiji

Na bjelopoljskom poligonu braća Duško i Dragan sa dvije daske zgrtali bi snijeg, tek toliko da ga očiste sa pola igrališta. I ruke bi ispucale, i prije nego što bi ono najdragocjenije, košarkaška lopta, konačno udarila po betonskoj podlozi… A šta je, uostalom, žulj na promrzloj ruci spram onog meraka kad pobijediš komšijski tim?

Tom istom rukom Duško Ivanović iscrtavao je posljednji, šampionski napad Baskonije, protiv najskupljeg tima Evrope Barselone. Prije nego je epizodista a na kraju junak, Ahile Polonara, udijelio šmekersku asistenciju kroz sredinu odbrane favorita; i našao potpuno nebranjenog Vildosu…

Igrao je, tamo u Bijelom Polju prije pola vijeka, fudbal i rukomet. Bavio se i atletikom; a opet nije želio da sport bude zanimanje. Znate one ozbiljne klince iz familija poštenjačina na sjeveru – Duško je želio na pravo, Dragan isto na fakultet… Ali ono, život ne radi spram racionalnih izbora i ambicija. Bilo je potrebno samo da zaiskri prva staklena tabla, tu u gradu, na otvorenom terenu Jedinstva. I da braća znaju, da tu pripadaju.

“Ma znate, odigrali smo odličnu odbranu, ali prije svega u drugom poluvremenu. Druga četvrtina, uh… Ali mogu reći, drugo poluvrijeme bilo je dobro”, ispravljao je Duško, onako stidljivo a opet prijekorno, španskog novinara nakon šoka u Valensiji, osvojene titule.

Treba li doda da tu, u Bijelom Polju, prije pola vijeka nije bilo košarkaške dvorane? Ali su ipak igrali u drugoj ligi velike Jugoslavije…

Samo njegove računice

Duško je Baskonijin MVP; istorija Baskonije je Duško, oivičena sa njegove tri titule 2002, 2010. i 2020. godine. Klub iz Vitorije osvojio je još samo jednu. Baskonija je zimus bila u nokdaunu, na konopcima, van mjesta među najboljih osam u Španiji; bez plasmana u Kupu kralja. Duškov treći mandat, drugi povratak, trebao je da bude prije svega injekcija energije za posrnulog evroligaša. Svaki od njegovih prethodnih timova, u tom klubu, bio je za komad kvalitetniji. Makar spram racionalnih suma kvaliteta pojedinaca na terenu. Ali znate ono: Ivanović ipak ima neku drugu računicu…

…ni u onom Bijelom Polju, na košarkaškoj periferiji Jugoslavije, kvalitet ne ostane nezapažen. Duška je zvala Crvena zvezda. I proveo je dvije sedmice tamo, trenirao… I dalje sa studijama prava kao glavnim ciljem. I opet računica koju samo on zna da sračuna: nije mu se svidjela atmosfera.

Dragan se vratio iz Beka; a braća zaputila za Titograd. Ocu je laknulo, biće bliže kući. I eto ih u Budućnosti. Ekipa – i dalje drugoligaš. Nikad ranije u eliti. U glavi i dalje prije svega fakultet, obojici…

“Nadali smo se, malo po malo, nadali, iz dana u dan… Uz veliki rad. Ako mislite da je za ove momke iz Baskonije to bilo paćenje… Nije istina. Ako ima smisla, onda nije to patnja. To je motivacija, to je zadovoljstvo”, govorio je Duško nakon titule.

Titogradski pravnik

U Budućnosti ih je vodio Nikola Sekulović; i prije Prve lige udario temelj profesionalnog razmišljanja, odnosa prema igri. Rusmir Halilović ih je uveo u elitu, spremao za ozbiljnu košarku. Sa Mikicom Petrovićem već su bili treći u velikoj Jugoslaviji, sredinom 80-ih!

A Duško? U prvoj sezoni u Prvoj ligi (1980-81) imao je 22 poena u prosjeku. U drugoj već 29: u trećoj 27,4 poena po meču. I bio je prvi strijelac najjače lige Evrope, taj Bjelopoljac u titogradskom prvoligašu!

U igri ,,jedan na jedan“ uvijek mu je jedan protivnik bio nesavladiv. Kada je prvi put počeo redovno da pobjeđuje brata Dragana u basketu, postao je prvi strijelac Jugoslavije… I dalje je, u timskom autobusu, štosna ,,himna“ ekipe bila ,,Vukosava, jesi li zaspala“… I dalje je to bila ista Budućnost; i kad je prvi put ušla u Evropu 1987, kao deceniju prije u Drugoj ligi.

“Zasluženo, spram rada koji smo uložili, od karantina, prvih treninga, pa kasnije. Gubili smo devet poena razlike u ovom finalu. Naučili smo lekcije iz nekih prethodnih mečeva protiv Barse. I poklopilo nam se u drugom poluvremenu… Srećan sam zbog sebe, zbog igrača, zbog kluba. Zbog navijača, kako mi je samo žao što nijesu mogli biti na meču”, rekao je Ivanović u šampionskoj noći Baskonije u Valensiji.

U maju je jedini, od svih trenera 12 timova što su se spremali da nastupe na završnici španske lige smjelo rekao – idemo na titulu. I to su neka pravila karaktera i života koja važe u Duškovoj galaksiji. Onoj, u kojoj najveća evroligaška zvijezda Mirotić za Barselonu može da završi sa indeksnim skorom ,,- 1“ – baš u finalu. Samo zato što je preko puta odbrana Baskonije…

U Titogradu je postao pravnik. Radio u struci – i igrao košarku u Prvoj rundi. Dobro zapamtio onaj zvuk pucanja žutih stolica, na prvom ulasku u tek otvorenu ,,Moraču“, prije 40 godina…

Ljepše od sna

Duško Ivanović je, zamislite, odigrao deset prvoligaških sezona u Jugoslaviji; od toga, nakon odlaska iz Budućnosti, tri sezone u moćnoj Jugoplastici sa kojom je dva puta bio prvak Evrope. I u tih deset sezona bilježio 22,4 poena u prosjeku! U najjačoj ligi kontinenta…

Ni tad, nikad nije mislio da će njegov profesionalni život biti samo košarka. Tek pri kraju igračke karijere, u Španiji, pomislio je da bi mogao postati trener. U švajcarskom Friburgu dobio je prvu priliku 1993. godine; vratio im je sa tri titule…

“Kada sam 2010. godine osvojio titulu sa Baskonijom, i to onim košem San Emeterija uz slobodno bacanje u posljednjem napadu, rekao sam da realnost može biti ljepša i od sna. Sada sam ovdje, u Valensiji, poslije pobjede nad Barselonom, ponovo tom Barsom… Da potvrdim i kažem, istina je. Realnost ljepša od sna”, rekao je Duško nakon trijumfa.

I još naravno napomenuo, ispravljajući novinare na isti način kao kada je igrao za Budućnost, prije skoro četiri decenije. ,,Nijesam ja MVP. MVP je tim, cijela Baskonija…“.

Duško Ivanović zaslužuje, da ga cijenimo makar onoliko koliko ga vole u toj Vitoriji, u Baskiji, u planinskom gradu što već dvije decenije sanja i zna da može pomrsiti šampionske snove Barseloni i Realu. I da na pravi način prepoznamo, u kojoj mjeri je velikan naše košarke.

U onim ranama i promrzlim žuljevima braće Duška i Dragana Ivanovića, na snijegom pokrivenom terenu u Bijelom Polju, stala je sva ljepota i suština košarke na ovim prostorima. I njena realnost; toliko ljepša i istinitija od sna…