Većina njegovih vršnjaka je sinoć pratila nastavu i završavala redovne školske obaveze, a ON je debitovao na velikoj sceni – Fedor Žugić, supertalenat Budućnosti Volija sa 15 godina i 131 danom na utakmici četvrtfinala Kupa Crne Gore protiv Ibra postao je najmlađi prvotimac u istoriji kluba koji ove godine slavi 70. rođendan!
Ubjedljiv trijumf “plavih”, koji su realno druga dimenzija za Rožajce, brzo će se zaboraviti, ali meč će zauvijek pamtiti jedan od najtalentovanijih evropskih košarkaša rođenih 2003. godine.
“Sve je bilo savršeno. Moje prvo iskustvo sa prvim timom, dobri procenti šuta, srećan sam što sam doprinio plasmanu kluba na fajnal-for Kupa”, skromno, dječački, uz osmjeh poručuje učenik prvog razreda Gimnazije “Slobodan Škerović”.
Jasmin Repeša mu je dao šansu na startu druge četvrtine. Prve poene u seniorskom timu “plavih” postigao je na isteku 15. minuta. Nakon toga serija koševa (ukupno 13), driblinga, lijepih poteza… kao dokaz da u Podgorici raste novo košarkaško čudo. I aplauzi za četvrtfinale Kupa Crne Gore i ime protivnika dobro popunjene “Morače”.
Da li je bilo treme pred debi i šta je rekao tako iskusni stručnjak kao što je Jasmin Repeša jednom od najmlađih pulena u svojoj karijeri?
“Uh, iskreno bilo je treme, normalno je to ipak sam prvi put u društvu ovakvih igrača. Posle prvog koša međutim sve je nestalo. Trener mi je rekao u svlačionici da budem fokusiran, spreman, slobodan…. Nadam se da sam zadovoljio, iako sam svjestan da moram da napredujem i učim iz dana u dan, iz treninga u trening”.
Fedor stoji čvrsto na zemlji, stiče se utisak. Svjestan je da je put do zvijezda posut trnjem. Šta je naredni cilj, nakon debija u omiljenom dresu?
“Najprije želim da postanem stalni član ovog tima, a onda da ostavim trag u dresu Budućnosti. To je san”, kaže Žugić koji ove sezone sem nastupa za juniorski sastav “plavih”, igra i seniorsku košarku u Studentskom centru, filijali “plavih”.




gledao sam ga juce prvi put. odlican!
Bravo sine. Uz mog Baranina I Repesu ne sumnjam u velike stvari.
Moj iskreni savjet ti je da potražiš sreću negdje vani jer je ovdje nećeš naći.Volio bih da nisam u pravu ali znajući kako ovdje sve funkcioniše nisam ni malo opttimista.U svakom slučaju ti želim sve najbolje ovdje ilu negdje drugo nebitno je.Srećno.
Prodaju li se dresevi već
Ne prodaju. Prodaje se Država od takvijeh kao što si ti, evo 100 godina.