Crnogorski muški klupski rukomet prati nekoliko paradoksa i negativnih fenomena.
U Prvoj ligi države čija je reprezentacija proteklog januara četvrti put uzastopno, a peti ukupno, nastupila na Evropskom prvenstvu, nema nijednog kluba iz dva grada sa najvećom teritorijom Podgorice i Nikšića. A, u oba su svojevremeno stizali trofeji. Konkretno, u Podgoricu dvije titule prvaka države.
Budućnost je 2009. i 2010. iza sebe ostavljala Lovćen, Sutjesku i ostale konkurente, ali je taj projekat ubrzo nestao baš onako kako je nastao preko noći.
Ostavio je veliku prazninu, dugove, godine u kojima je glavni grad bio bez muškog rukometnog kluba. Srećom, i dalje ima zaljubljenika u ovaj sport, spremnih da zasuku rukave i pokrenu stvari sa “mrtve tačke u gradu u kojem je nacionalni tim rušio velesile poput Švedske, Njemačke, Danske…
U avgustu prošle godine osnovan je klub kojeg sa pomenutim dvostrukim prvakom Crne Gore veže samo ime Budućnost (uz dodatak ,,Podgorica”). Predsjednik novog kolektiva na našoj rukometnoj sceni je Abaz Beli Džafić, a trener Nikola Jablan, nekadašnji golman Lovćena, čiji su pomoćnici Veselin Kruščić i Milan Jovanović.
“Plavo-bijeli” se takmiče u Drugoj ligi, žele zdravu priču, bez opsesije trofejima, idu korak po korak…
“Krenuli smo sa ambicijama da uđemo u Prvu ligu, međutim, po novim propozicijama Rukometnog saveza Crne Gore, samo prvoplasirana ekipa će izboriti viši rang, neće se igrati baraž. Prošle godine su se oformila još dva kluba Berane 1949 i Brskovo, koji konkurišu za ulazak u elitu. Kvalitet Druge lige je na zavidnom nivou, a mi smo trenutno treći. Zadovoljni smo igrama u prvom dijelu sezone, želja nam je da se zadržimo u vrhu tabele”, rekao nam je trener Nikola Jablan.
“Ponavljam, nemamo imperativ ulaska u Prvu ligu jer imamo u planu da oformimo i školu rukometa, tako da ćemo se ove godine bazirati na njeno pokretanje, te uigravanje i pravljenje selekcije za prvi tim, kako bismo iduće sezone bili još konkurentniji i imali strategiju za osvajanje prvog mjesta u Drugoj i ulazak u Prvu ligu”.
Podgorički sastav će prvu takmičarsku obavezu u 2020. imati već sjutra.
“U osmini finala Kupa igraćemo protiv Prvog asa, naporno radimo na tome da što bolje odigramo i prođemo u narednu rundu, gdje bi nas čekao pobjednik meča Perper – MORK Berane. U prelaznom roku nam se priključilo 13 igrača, tako da nam predstoji veliki rad pred nastavak sezone”, dodao je Jablan.
Prvi tim Budućnosti funkcioniše na amaterskoj osnovi jer trenutno nema sredstava da se igračima isplaćuju plate.
Pokreće ih ljubav prema rukometu.
“Momci imaju sve uslove za rad što se tiče opreme, rekvizita, treninga u Sportskom centru “Morača” i kompleksu “Verde”, gdje igramo utakmice. Međutim, situacija je takva da niko od igrača ne može da prima platu, ali nadamo se da će se i to promijeniti i da ćemo biti konkurentni ostalim klubovima, za koje imamo saznanja da finansijski stoje vrlo dobro i imaju veće mogućnosti za napredovanje i ulazak u Prvu ligu”, objasnio je Jablan.
Ambiciozni stručnjak sa Cetinja vjeruje da će formiranje škole rukometa donijeti plodove.
“Budući da smo postavili jake preduslove za njen početak, potrebno je da obezbijedimo termine za tu školu, opremu i ostale rekvizite, kako bi djeca koja bije pohađala imala sve što je potrebno za trening i napredovanje. Kad se sve to sklopi, a siguran sam da će biti do kraja ove sezone, škola će početi sa radom”, kazao je trener “plavo-bijeli”h, podsjetivši na osnovnu misiju mladog kluba.
“Tu smo da radimo i damo sve od sebe da muški rukomet u Podgorici zaživi na maksimalnom nivou. Želimo da omasovimo ovaj sport kako bismo napravili dobru bazu za kvalitetan rad. Uložićemo maksimum truda i znanja u sve momke koji su došli i koji će doći u naš klub da bi oni u što kraćem periodu bili spremni da konkurišu za sve nacionalne selekcije. Spremni smo da sarađujemo sa Savezom kada je u pitanju način rada sa svim kategorijama kako bismo bili u službi crnogorskog rukometa”.




Svaka cast i bolje vam je u dr ligu, jer kad udjete u prvu a zasluzujete necete odgovarat Zenskom klubu pa cete se opet ugasit, kao dosta puta do sada