Previše bi bilo da sudija nakon 180 zvižduka završi meč bez greške

Dragan Načevski, Balkanac iz Sjeverne Makedonije – šef rukometnih sudija Evrope i član sudijske komisije u IHF-u, održao je predavanje na seminaru crnogorskih sudija, delegata i kontrolora i iznio podatak koji je otprilike za Ginisa.

U prosjeku rukometni sudija 180 puta dune u pištaljku. S tim što je brojka danas i veća, jer je agencija iz Portugala studije na ovu temu radila prije nekoliko godina.

Upravo nas je sve ovo i navelo da se u uvodnom dijelu razgovara sa Načevskim zadržimo na ovom broju i pitamo nekadašnjeg sudiju da li pamti utakmicu u kojoj su arbitri bili perfektni.

– Teško je na terenu da pokažete sve što možete. Upravo zbog toga jer je teško u nekoliko sekundi da donesete pravilnu odluku. Uvijek pričam o greškama sa sudijama i kažem da je jedno video klip, a situacija na terenu nešto drugo. Nemam namjeru da nekoga uništim zbog greške. Tim prije ako nije namjerna, kao što se događalo u prošlosti i ovim vremenima. A tih 180 zvižduka je nešto izuzetno i previše da bi bilo ko mogao da završi meč bez greške. Sudije su trenerima uglavnom krivci ako se nešto desi, a ne gledaju koliko grešaka je napravio igrač u odbrani i napadu. Uhvate se za jednu odluku tokom utakmice i u njoj vide razlog zbog čega je izgubljena. Kao delegat ih pitam – da li možemo da promijenimo odluku? Ne možemo, nikako, sudija je dosudio, a da li možete da promijenite igrača, koji je napravio grešku ili greške? Naravno da možete. U suštini, greške su sastavni dio naše igre. Niko u životu nije perfektan. Lično kada radim nešto i uvidim da sam pogriješio, a kada imam dobar argumenat, prihvatim i složim se. Ovakav način rada praktikujem – kazao je Načevski.

Kako se opstaje u rukometnom svijetu, kako sačuvati glavu?

– Prije svega sam ponosan što sam iz male države na Balkanu i što brojim treći mandat na ovoj pozicij. Teško je raditi bez obzira što sam u prošlosti bio vrhunski sudija. Jer, nekada vrhunski sudije ne mora da bude vrhunski učitelj. I sada, u ovo vrijeme kada radim posebno sa sudijama u Evropi, a naš kontinent je broj jedan što se tiče rukometa, ne želeći da omalovažavam druge, i pored nekih nesuglasica prilagođavam se onome što se traži. Naravno, imam i tu mogućnost da u IHF-u dajem svoje mišljenje. Trudim se da promijenim nešto sa čime se ne slažem, ako mogu promijeniti, iako to teško ide.

Načevski svake godine napravi od 1.400 do 1.450 klipova sa propratnim komentarima. Dosta posla, zar ne?

– Pravimo prezentacije, klipove i šaljemo ekipama i sudijama da bi znali šta se dešavalo tokom sezone. Na platformi EHF-a su klipovi sa propratnim komentarima. Održali smo veliki broj seminara, posebno tokom kovida. Dosta se radi.

Podjela u rukometu na ,,jači“ i ,,slabiji“ pol skoro i da ne postoji. Uvažene su dame, maksimalno. Eto, na primjer, Crnogorke Jelena Vujačić i Anđelina Kažanegra su u eliti, a odnedavno i sa bedžom IHF-a. Sestre Bonaventura dijele pravdu na muškim prvenstvima, Ligi šampiona…

– Sjećam se Zorice i Branke koje su u onoj bivšoj Jugoslaviji komotno mogle svaku utakmicu da sude. Čak i na terenima koji su muške sudije izbjegavale. Na primjer, na Cetinju. Do dana današnjeg su par broj jedan. Intencija da na muškom prvenstvu budu samo muške sudije, i obrnuto, nije korektna. U

Evropi je 12 parova na ženskom prvenstvu! Lično sam za varijantu sedam ženskih i pet muških, ali onih top, koji, na primjer, nema šanse da mogu da stignu na muško prvenstvo, a takvih ima mnogo. Te parove bi koristili za one najteže utakmice do polufinala. U Danskoj, na primjer, imali smo 12 ženskih parova i preživjeli smo. Nije bilo gledalaca, komentara, toliko novinara… U suštini, u ovom trenutku imamo 12 ženskih parova koji mogu bez problema da sude muške utakmice.

Načevski ima visoko mišljenje o crnogorskim sudijama.

– Imamo pet parova iz Crne Gore. Miloš Ražnatović i Ivan Pavićević do sada su sve sudili, nadam se da će dobiti i Olimpijske igre. Za mene su još u Tokiju zaslužili da sude na OI. Zašto nijesu? Neću da komentarišem. Ali su izuzetno dobar par, dugo godina su u vrhu i imaju izuzetnu dobar osjećaj za suđenje. Ženski par je uvijek na velikim takmičenjima, a dobile su IHF bedž. U ono vrijeme, kada je bilo SP u Španiji, nijesu pozvane, jer su tek položile, a nadam se da će uskoro i to da se desi. Novica Mitrović i Miljan Vešović su izuzetno dobri momci i sudije. Radimo na tome da Marko Vujisić i Stefan Ivanović budu IHF sudije i vjerujem na pravi način, kada dođe vrijeme, odmijene starije kolege.

Kompenzacija

Kompenzacija na terenu uvodi utakmicu u haos. Zabranjena je.

– Stav je da sudije zaborave na to što su pogriješile, jer tokom utakmice se događaju greške. Ako bi to kompenzovali na drugoj strani bilo bi loše vođenje. Nikada se ne prave kompenzacije. Jednostavno, zaboravi se na grešku i ide se dalje – kazao je Načevski.

Svi su protiv njih

Izazovno je, ali nije lako biti sudija.

– Na tribinama je 20.000 navijača, sa još dvije ekipe od otprilike 30 članova na terenu. A njih su dvojica, u centru pažnje i uvijek su svi protiv njih. Zato i smatram da je posao arbitra težak.