To što imamo mi nema niko

Uh je usklik (uzvik) iznenađenja. Široko je vjerovanje da ovaj izraz, ustvari, sadrži hijadu riječi i na najslikovitiji način objašnjava trenutno stanje. Uvjerili smo se juče u to, kada je Đurđina Jauković, nakon konstatacije da Tokio nije san (više za sebe) pustila glas i izgovorila – Uh!

Kao da je kamen sa srca pao! Jer u Đininom ,,uh“ stao je neđeljni umor, suze, strah, nedoumice, trema, pritisak, desetine napadačkih akcija, odbrambenih formacija i njenih ,,2 x 2“ minuta u 23. minutu protiv Rumunije u posljednjem kvalifikacionom meču. I dok je govorila o ponosu ekipe, zajedništvu i jakoj rukometnoj porodici, bila je na ivici da zaplače.

Igrali za Jecu i Gojka

“Sad je, iskreno, teško pričati, ali ono što mogu da kažem je da sam preponosna na tim, a lako nam nije bilo. Možda neko misli da je naša pobjeda protiv Norveške slučajna! Ja mislim drugačije – pobjeda je pokazala da stvarno vrijedimo i da smo nastavili sa perfektim izdanjima tamo gdje smo stali kada je u decembru završeno prvenstvo Evrope. Čujem i komentare da su nas potcijenili, ne bih se složila, jer Norveška u svaku utakmicu ulazi da zgazi rivala. Što se tiče Rumunije – da nam je trebala pobjeda, sigurna sam da bi posljednjih deset minuta drugačije odigrali. A plasman na Olimpijske igre vrijedan je medalje. Mislim da još uvijek niko nije svjestan što smo uradili i kroz kakve smo probleme prolazili. Poznato je da smo pred okupljanje saznali da ćemo bez Jelene Despotović dočekati turnir. Upravo smo za nju igrali i za trenera Gojka Vučinića.”

Mentalitet

Stav da su jače od jačeg na papiru, ,,ludilo“ energije i bezrezervnog davanja nacionalnom dresu, pogurali su ,,lavice“ do Tokija i trećeg učešća na Olimpijskim igrama. Prkosile su djevojke surovoj realnosti (opravdanom odsustvu Despotović, Milene Raičević, Tatjane Brnović i Marine Rajčić) i ozbiljnim prijetnjama Norvežanki i Rumunki da u Podgoricu dolaze po vizu za Tokio.

“Bez toliko djevojaka, rotacije i svega, čini mi se da dođe muška reprezentacija Francuske da se ne bi predale.”

Đina vidi i povezuje snažan korijen reprezentacije sa mjestom i mentalitetom.

“Imamo takvo srce, a za sve je zaslužan crnogorski mentalitet. Jednostavno, nosimo to u sebi što nam niko ne može oduzeti, a to je vjera u tim i velike stvari. Mislim da i u budućnosti treba da se držimo koraka poslije koraka – poručila je djevojka koja je ponijela najveći teret u odbrani i pogađala, posebno u posljednjem meču, kada je najviše trebalo.”

Tek smo počele

Po običaju, kapitenka Jovanka Radičević, u originalnom stilu, bez ustezanja pričala je o svemu rukometnom. Joka je još od početka prošle sedmice najavljivala pobjedu protiv Norveške.

“Ove djevojke su i lavice i kraljice. Prosto ne mogu da vjerujem da ću se sjutra probuditi i neću se pitati da li ćemo se kvalifikovati na OI. Ovo što smo napravili, u ovom satavu, nije nešto nevjerovatno, jer smo vjerovali, ali većina nije vjerovala u nas. Znate da su lavice najopasnije kad su najranjivije, a mi smo pokazale srce i karakter, uz još neke dodatne motive. Jeca nije bila sa nama, a igrale smo i za trenera Gojka, koji se bori sa najtežom bitkom i vjerujem da će se izboriti i da će biti dio našeg tima na Igrama.”

Jovanka i Majda Mehmedović u Tokiju će upisati treće učešće na Olimpijskim igrama.

“Zbog toga mi je srce prepuno! Crna Gora će ponovo sa najvećim zvijezdama. Smatram da smo pokazale, po ko zna koji put, što nam znači dres Crne Gore, sa kakvom emocijom igramo, a bilo bi dobro da smo svi ovakvi – da širimo ljubav, da se borimo i ne damo na sebe.”

Govorila je Jovanka i o kalkulacijama, na koje se nijesu obazirali, pred meč sa Rumunijom, a naglasila značaj startnog trijumfa.

“Nijesmo dozvolile da nas ništa poremeti. Pokazale smo kako se igra protiv najvećih zvijezda i upravo nam je pobjeda dala krila da vjerujemo. Možda je u tom posljednjem meču sa Rumunijom bilo grča od prevelike želje, ali smo se držale. Pravile smo greške, a nijesmo posustale. Čule smo komentare da ćemo da namjestimo rezultat, ali nijesmo se obazirale na kalkulacije. Istina je da nijesmo pobijedili Rumuniju, ali smo se plasirale. Ovo je tek početak, ili kako Miroslav kaže: ,,Tek smo počele“.”