Valjda Savez postoji zbog klubova

Kontroverznom odlukom Evropske rukometne federacije najbolji rukometaši Crne Gore ostali su bez mogućnosti da na terenu u dvomeču sa Češkom izbore plasman na planetarnu smotru u Egiptu. Razočaranje je, razumljivo, ogromno i kod igrača i stručnog štaba, a prethodno je i odluka UO RSCG donešena sredinom nedjelje da poništi lige za sezonu 2019/2020 izazvala reakcije klubova.

Prvi je glas digao Vido Đakonović, predsjednik RK Lovćen, najtrofejnijeg muškog kluba u Crnoj Gori.

“Odluka UO RSCG je preuranjena i donijeta ad hok, bez prethodnih konsultacija sa klubovima, kao, valjda, osnovnim ćelijama rukometnog sporta u Crnoj Gori. Makar nije bilo konsultacija po tom pitanju sa našim klubom, a koliko sam informisan ni sa ostalim klubovima. Savez je morao, prije donošenja ovako važne odluke, koja bitno može uticati na buduće funkcionisanje svih klubova u Crnoj Gori, čuti mišljenje svojih članova, odnosno klubova, jer je valjda jasno da Savez postoji zbog klubova, a ne klubovi zbog Saveza. Ili, neko, možda, misli da je drugačije i da su obrnute uloge? Iskreno, iznenađen sam i zatečen donošenjem ovakve odluke, bez konsultacija sa klubovima”, naglasio je Đakonović.

Kako je Đakonović naveo od dolaska Petra Kapisode na čelo Saveza konačno je postojala normalna i više nego korektna komunikacija između Saveza i konkretno RK Lovćen, koja je u periodu prije toga bila praktično nemoguća, s obzirom na čudnu vrstu isključivosti u iznošenju stavova prvog čovjeka RSCG iz tog perioda. Ipak, u ovom slučaju je izostala.

“Najveći dio urađenog, u okviru RSCG, kako u normativnom i organizacionom dijelu, tako i u finansijskom smislu, od dolaska Petra Kapisode na čelo Saveza, zaslužuje sve pohvale, i to smo javno i isticali, ali, na žalost, to nije slučaj i sa konkretnom Odlukom. Ovom prilikom, da ne bih bio pogrešno shvaćen, neću posebno elaborirati pravnu (ne)održivost odluke kojom se, kako se navodi – poništavaju sve lige, iako svi dobro znamo da u okviru bilo kog Saveza ne postoji akt pod nazivom – liga ili sve lige, pa ne postoje ni osnovni uslovi za poništenje akta koji ne postoji, niti može postojati. Isto kao kad bi neki organ donio Odluku o poništenju svih supermarketa ili Odluku o poništenju svih ulica. Naravno da je i nama, kao i, siguran sam, svim ostalim sportskim subjektima, na prvom mjestu zdravlje igrača i da ni po koju cijenu ne bismo rizikovali nastup naših igrača, ukoliko za to ne bi postojali uslovi. Međutim, očito se prilikom donošenja ovakve odluke zaboravilo nekoliko veoma bitnih, ako ne i odlučujućih činjenica, koje, da su sagledane na pravi način, siguran sam, došlo bi se do drugačijih zaključaka. Ili, ako ništa drugo, konačna odluka bila bi odložena za 15-ak dana”.

Po mišljenju Đakonovića skraćivanjem pauza sezona se mogla nesmetano završiti na terenu.

“Prva rukometna liga broji svega osam članova, tj. klubova koji su ukupno trebali da odigraju svega po 20 utakmica, od čega 14 u prvoj fazi, i šest u drugoj fazi, odnosno u Mini ligi za prvaka i Mini ligi za opstanak. U vrijeme prekida već je bilo odigrano 12 kola prve faze, što znači da je do kraja sezone trebalo da se odigra još osam kola. Liga efektivno traje svega oko 140 dana, ili nešto više od četiri i po mjeseca, a pauze su u trajanju od oko 220 dana, odnosno više od sedam mjeseci, od čega zimska pauza traje skoro tri mjeseca, odnosno oko 80 dana, a ljetnja više od četiri mjeseca, odnosno oko 140 dana. Iz navedenog jasno proizlazi da su se skraćenjem preduge zimske pauze, i skraćenjem preduge ljetnje pauze, takmičenja u započetoj sezoni mogla nastaviti, kada za to budu stvoreni uslovi. I nigdje se ne bi kasnilo, jer bi naredna sezona mogla početi krajem oktobra, ili u novembru, umjesto krajem septembra. Čak i u slučaju insistiranja od EHF-a, a toga do danas nije ni bilo, o obavezi dostavljanja spiska ekipa za evropska takmičenja do određenog datuma, nije bilo razloga da se započeta sezona ne okonča, jer u poslednjih pet godina 80 odsto klubova iz Crne Gore koji su izborili plasman za evropska takmičenja to pravo nije ni koristilo”.

Liga je mogla da se proširi

Kao primjer je Đakonović naveo Prvu crnogorsku fudbalsku ligu koja broji broji 10 timova, svega dva više od rukometne, a odluka još nije donijeta.

“Liga efektivno traje oko 230 dana, odnosno više od sedam mjeseci, a pauza oko 130 dana, ili nešto manje od četiri mjeseca. A odluka o tome da li će se takmičenje u okviru FSCG za sezonu 2019/2020. nastaviti još nije donijeta. Odluku nije donijela ni SEHA Liga, ni ABA liga, u kojoj se svi klubovi zalažu za nastavak takmičenja. Takođe, postojao je i niz drugih alternativnih opcija, pa i opcija da se proglase prvaci liga, prema trenutnom stanju i da se proširi Prva liga na 10 timova, jer i u Beranama i u Mojkovcu, a i Podgorici, ponovo imamo respektabilne ekipe, koje su sigurno uložile i sredstva i trud da se ponovo domognu Prve lige. Lovćen, da budemo do kraja jasni, nije za ovu opciju, iako je trenutno prvi na tabeli, već za nastavak takmičenja, ali i ta opcija je sportski poštenija, nego donošenje neke nepoznate administrativne mjere nazvane poništenje liga, kojom se poništavaju svi učinci klubova za period od početka pripremnog perioda za sezonu do danas. Uostalom, to je urađeno u najjačoj ligi na svijetu – Njemačkoj, u Francuskoj, Poljskoj, Sloveniji, Danskoj, Švedskoj. Istina, na formalno sličan, ali suštinski drugačiji način, odlučeno je u Hrvatskoj, za očekivati je da će tako biti i u Srbiji i Makedoniji. Jer, riječ je o takmičenjima koja se zasnivaju na potpuno drugim principima od našeg, s obzirom na to da u tim ligama najjači klubovi, zbog igranja SEHA lige i evropskih takmičenja, još nijesu odigrali ni jednu utakmicu. Na žalost, mi predstavnika u SEHA ligi nemamo, ali to je neka druga priča. Imamo predstavnika u Ligi šampiona u ženskoj konkurenciji – istina, i to ŽRK Budućnost. Nadam se, samo, da to što ŽRK Budućnost u ženskoj Prvoj ligi Crne Gore nije još odigrala ni jednu utakmicu, nije bio opredjeljujući i najvažniji momenat za donošenje Odluke o poništenju svih liga. Neću i ne želim da vjerujem u tu teoriju, jer je ŽRK Budućnost najbolji crnogorski sportski kolektiv, u svakom smislu, ali to ne znači da ogroman potencijal muškog klupskog rukometa u Crnoj Gori treba da bude na margini. Naprotiv. Sjetimo se samo, recimo, 1999. godine, kada je, zbog NATO bombardovanja prekinuta tadašnja savezna rukometna liga. Partizan je bio prvi na tabeli sa bodom prednosti ispred Lovćena, ali i utakmicom više. Titula je pripala Partizanu, a mi smo ispali žrtveno jagnje ili kolateralna šteta. Treba li uvijek to da budemo, u sličnim situacijama? Dakle, nije bilo razloga da se trči sa donošenjem odluke kojom se, kako se navodi, poništavaju lige. I da, iako imamo svega osam prvoligaških klubova, i kako se vidi nerealno duge pauze, naš Savez, kao prvi u Crnoj Gori (zajedno sa Odbojkaškim savezom, u okviru kojeg Prva liga broji pet timova) donosi ovakvu vrstu odluka”, zaključio je Đakonović.