Znaće da li su za nešto veliko ili nijesu

Velika očekivanja i nestrpljenje, pred današnji derbi sa Rusijom, idu ruku pod ruku. ,,Lavice su isključile mogućnost ponavljanja istih grešaka u odbrani iz premijeme pobjede nad Slovenijom. Vjeruju u za klasu bolje izdanje u segmentu za koji smatraju da bi mogao da ih približi cilju.

Cilj je pobjeda, protivnik po mjeri, možda na papiru i favorit – titula olimpijskog šampiona daje im za pravo. I Evgenije Trefilov, selektor ,,zbornaje”, maksimalno je upregao raspoloživu, najjaču snagu.

Nije želio da se kocka i eksperimentiše nakon slabijih izdanja u periodu od osvajanja olimpijske medalje u Riju. Promiješao je karte, konektovao mladost i iskustvo, pozvao prve zvijezde, među njima najveću Dariu Dimitrijevu.

Pravi izbor donio je pravu reakciju pobjedom u prvom kolu protv Francuske u igri, u kojoj su dvije postave, dale jednak doprinos.

Igrale su olimpijske šampionke običan rukomet, u eri modernog rukometa. Jednostavan u napadu, bez akcija, oslanjajući se na ukrštanja i igru “dva na dva”, što je najbolje leglo spretnim i brzim bekovima (korisno bilo i za krila). Protiv super moćne ekipe, Crnogorke vjeruju da će imati pravi odgovor, u svakom trenutku.

“Jači su dosta nego što su bili na SP prošle godine. Igračice koje igraju sada za reprezentaciju Rusije, bile su u sjajnoj formi u klubovima, što u domaćoj ligi, što u Ligi šampiona. Vratila se golmanka Sedojkina, mnogo su dobili i sa njom, jer je u dobroj formi. Očekujem tešku utakmicu. Vidjećemo koliko možemo, a ako mislimo, kao što mislimo da idemo daleko, onda moramo da igramo sa svima”, kazala je Katarina Bulatović, do ove sezone članica ruskog Rostova.

Poznavanje protivnika je pola završenog posla, složila se Katarina, koja u ruskom timu, kao najjaču snagu, vidi dvije podjednako jake postave.

Jake su na svim pozicijama. Nema razlike ko počinje: igračice prve ili druge postave. Kod njih kao da to ne postoji, mijenjaju se kao na traci. U prvoj utakmici igrale su dosta dobru odbranu, koju nijesu imale na prethodnom šampionatu. Izgledale su jače i stabilnije. Veliki posao čekaće krila i pivote, evo i zbog čega:

“Vjerovatno danas nećemo biti u situaciji da šutiramo previše spolja. Sa visokim igračicama u odbrani, što im je na kraju krajeva i cilj, probaće da nas natjeraju na šuteve iz daljine koje bi Sedojkina lako branila. A šutirati preko dva visoka igrača (Sen i Makeeva) je teško. Moraćemo pametno i zrelo da igramo uzkonstantnost 60 minuta. Sto znači da moramo da zaboravimo na padove koje smo imali sa Slovenkama. Prije svega, odbrana mora da bude na nivou, protiv sjajnih bekova i krila. Sve u svemu, ovo će biti dobar ispit za dalje”.

I najjači imaju slabosti. Kako protiv visokih igračica?

“Ne smijemo da idemo direktno na njih, a uz svaku manju promjenu pravca mogu da se prođu. Francuska je to radila, ne toliko dobro koliko je mogla, vjerovatno iz straha da ne dođe do bloka.”

Katarina se odlično osjeća, u pobjedi protiv Slovenije imala je najveću minutažu.

“Nadam se da neću opet biti kritikovana. To nije do mene, kao i uvijek. Lično se dobro osjećam, nijesam se nešto previše trošlila u napadu sa Slovenkama, a i Đina je bila odlična.”

Momenat psihološke prirode je nešto na što Crnogorke moraju da obrate pažnju.

“Smatram da ćemo do kraja odigrati rasterećenije. Taj pritisak da moramo da pobijedimo Sloveniju prošao je prije dva dana. Vjerujem da bodove koje smo osvojili u Nansiju sa Slovenijom, neće biti jedini osvojeni bodovi. Istovremeno smo i vrlo oprezne. Sjetimo se 2012. godine kada niko nije razmišljao o finalu i Areni. A ako već stignemo do Pariza, neće nam biti teško treći put da se spakujemo. Na kraju krajeva smo i 2012. krenuli iz Vršca, preko Novog Sada do Beograda. Ima neke simbolike i u datumima. Kako budemo odigrali protiv Rusije i Francuske, znaćemo da li smo za nešto veliko ili nijesmo i znaćemo da li se Pariz nazire ili ne”, poručila je Bulatović.