Broje kilometre praznih novčanika

Vaterpolisti Primorca prosječno, na nivou sedmice, u putu od Kotora do Budve, gdje obavljaju treninge na bazenu “Dragan Trifunovič”, provedu oko 500 kilometara. Mjesečno oko dvije hiljade, a do maja (sredine najvjerovatnije) potpisaće oko 17.000 kilometara! Oko devet sati sedmično su u kombiju (uglavnom kada igraju kao domaćini)! Ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom (nekad i na dan utakmice) po dva puta putuju u Budvu. Zbog rekonstrukcije zimskog bazena u Kotoru, u maju će brojati dvije godine postanarskog bitisanja u Budvi, gdje igraju sve utakmice od evropskih kupova, Regionalne lige, do crnogorskog prvenstva. Termini treninga, osim kada im Vaterpolo klub Budva izađe u susret, tvrde, najteže padaju.

Jutarnji trening počinje oko 8.30 časova, a drugi oko 21 čas. U Budvi su uglavnom 20 minuta pred početak oba treninga, zbog obaveznog zagrijavanja. Teretanu, uglavnom gledaju samo na fotografijama ili na televiziji. Jedan od rijetkih klubova čiji igrači skoro da i ne koriste ove usluge.

“Lično mi sve ovo teško pada, što fizički, što psihički. Imam familiju, dolazim dva puta dnevno u Budvu. Naporno je. Ekipa ne može da funkcio niše kako bi funkcionisala sa svojim bazenom. Nemamo ni teretanu, igramo dvije godine bez ove vrste treninga. Ako bi je i ubacili, ne bismo imali vremena nizašta, jer samo na putovanja dnevno gubimo dva sata. Plus što moramo doći ranije prije treninga. Veća je pauza između jutarnjeg i večernjeg, nego između večernjeg i jutranjeg. Što nije dobro”, kazao nam je kapiten Antonio Petrović, uz Damira Crepulju, člana šampionske ekipe Primorca.

Juče je ekipa Arene prisustvovala prvom treningu kotorskih vaterpolista. Trener Petar Vico trenirao je osam igrača! Taman za basket, složni u konstataciji. Ostatak ekipe opravdano odsutan, neko zbog školskih obaveza, neko zbog bolesti (dva prvotimca).

“Situacija je kritična, a ovo što ste jutros viđeli je naša realnost. Na ovaj način funkcioni šemo već dvije godine. Ovako se ne može dalje. Sjećam se da sam sa 17 godina, poslije škole, dolazio da odradim jutarnji trening prvog tima, a uveče na zajednički trening. Naši momci koji uče nijesu u mogućnosti da trenraju dva puta dnevno, a mnogi i odustaju zbog školskih obaveza. Situacija je krajnje alarmantna, nema više smisla što se dešava sa bazenom jasan je Petrović. Breme kilometara nije “samo” problem igračima i stručnom štabu nekada evropskog giganta. Finansije ih pritiskaju. Od avgustovskih treninga do juče, prvotimcima Primorca ,,legle su jedna, do dvije plate, Nije bajno. Igrači su do sada imali razumijevanja. Trebalo bi da se vidimo sa predsjednikom. Rečeno nam je da će da bude sastanak. Mislim, nijesmo ni prvi, a ni posljednji klub gdje se ovo dešava, imao sam sličan problem i dok sam igrao u Primorju. Ali, mora neko da nam da objašnjenje. Ja sam tu, ali neću još dugo igrati. Ali, za momke je važno da pronađu neki motiv i da nastave dalje. Nije lako, bez finansija ne možemo funkcionisati. Nadam se da će se brzo riješiti situacija, ali napominjem, ekstremno je teško funkcionisati u ovakvim uslovima i pružati rezultate. Treba imati glavu i završiti utakmicu, ali u ovakvoj atmosferi, glava teško može da bude na mjestu”, ispričao je Petrović.

U sezone ulaze sa nadom biće bolje. Mora biti bolje. Ali, kada prifali za hleb, bolno je otrežnjenje.

“Ulazimo sa nadom da će krenuti normalno, uz obećanje uprave kluba, a onda dođe i taj trenutak razočaranja. Naš klub godinama posluje sa velikim finansijskim problemima. Posljednje dvije godine je će biti nešto bolje, ali nikako da se situacija ispravi. Imamo i problem sa našim bazenom. Izuzetno je teško prilagođavati se terminima. Smatram da prvi tim, u ovom slučaju Primorac, mora da ima minimum uslova za rad, da trenira na čitavoj površini bazena. Mogu da posvjedočim, kao igrač prvog tima i trener mlađih kategorija Pimorca, da imamo mnogo problema”, kazao je Marko Gopčević.

Nekad im nije volja da dođu na trening, ali se bodre. Nije im lako.

“Svima nam je teško. Možda nas još samo i to zbog čega smo počeli da se bavimo sportom izazov i adrenalin, tjera da sjednemo u kombi i dođemo u Budvu i treniramo. Kažemo: ajmo, ajde da ispoštujemo, još ovaj trening. Guramo jedni druge”, priča Gopčević.

Dokle tako?

“Pitanje je dokle. Finansijski je isto kao prethodnih sezona, dugovi se nagomilavaju, pa se nešto isplati, pa opet se na isto vrati. Upravo očekujemo sastanak, a pravo da vam kažem, nemamo preciznih informacija kad bi mogao da se održi. Nadam se da ćemo saznati nešto više i to uskoro. Marku su dugovanja iz prošle godine isplaćena. Od prošle godine su mi isplaćene zarade, ali ima kome se duguje. Ovdje je veliki raspon dugova, od dvije do sedam plata. Ima i onih koji su ostali u prošloj godini u dugovima. To vam je kao harmonika, širi se i skuplja”.

Kako trener Petar Vico funkcioniše? Juče sa osam igrača odradio je trening od sat i po.

“Prije svega sam psihički umoran i istrošen, s obzirom na sve okolnosti. Nigdje nije idealno, ali naša situacija može da ode u nedogled. Što se tiče fizičkog dijela izdržaćemo. Ušli smo u rutinu putovanja, sa stvarima koje nam konstantno padaju na pamet: kako dalje, hoće li se sve dobro završiti i doći na svoje. Evo, dvije godine smo stalno u Budvi, ne koristimo svoj bazen. Poslije prve faze rekonstrukcije koja je započeta, nikako da krene i da se uđe u naredne faze i osposobi bazen, gdje bi napokon mogli da da budemo pravi domaćini. Nije lako, nije jednostavno, pokušavamo i mi treneri i igrači da se animiramo”.

Na koji način?

“Sport nije jednostavna stvar. Sport je dril, od malih nogu ih učimo disciplini, pravdi i nepravdi. Svjesni su da ništa ne dolazi lako. Pokušavamo kroz konstantnu priču da ih navedemo na pravi put. Zbog okolnosti smo više upućeni jedni na druge. S obzirom na putovanja, zajedno smo i više nego što bi bilo potrebno. Nije lako, međutim, čovjek se navikne, mora da radi i u ovim uslovima”.

Strateg Primorca vidi ogroman problem u odlivu mlađeg kadra. Ispaštaju i mladići koji su uz prvi tim, a zbog školskih obaveza preskaču po trening dnevno.

“Termini su objektivno neadekvatni, ali, što je tu je. Imamo mogućnost da treniramo rano i kasno. Mlađi igrači koji su pri prvom timu ne dolaze na jutranji trening. Pokušavamo pred neke važnije utakmice da ih oslobodimo školskih obaveza, što, opet, nije normalno. Od iskusnijih igrača ima podršku i pomoć. Petrović je primjer. Legenda Primorca i Kotora. Takav igrač je potreban mladoj ekipi. Mnogo nam pomaže. Igra posljednju sezonu, što ne umanjuje maksimalan pristup i rad. Trenira kao da treba da se nametne. Tu je i Damir Crepulja. Dva iskusna igrača za klub su dobra stvar. Napomnje kako neopravdanih otkaza do sada nije bilo. Ne postoje takve stvari, posebno u sportu. Mora da se zna zašto je neko izostao sa treninga. Mora postojati disciplina i odnos trener-igrač”.

Posljednja dva mjeseca u Primorcu trenira biser crnogorskog vaterpola Miroslav Perković. Vico ima visoko mišljenje o mladom centru.

“Trebalo bi ovih dana da se završi njegov prelazak iz Katara, željno očekujemo, potreban je na poziciji centra. Sezonu igramo samo sa jednim igračem na ovoj poziciji, patili smo mnogo u nekoliko utakmica. Nadam se da će se tranfer završiti i da će možda već u subotu igrati protiv Jadrana u Splitu. U svakom slučaju, posvećen je, vrijedan, talentovan i budućnost crnogorskog vaterpola”.