Medalja u Budimpešti bila bi čudo

Relaksiran, odmoran, posvećen nekim drugim obavezama – Antonio Petrović provodi ljeto u Kotoru. Vaterpolista Primorca nedavno se oprostio od reprezentacije Crne Gore. Vaterpolo je izgubio puno.

Nije se pokajao

Poslije Rija si najavio ovakav epilog. Da li je bilo teško oprostiti se od reprezentacije?

“Bilo je teško, ali godine su to. Razmišljao sam ovako ako ne mogu da odradim cijeli olimpijski ciklus, nema smisla ići dalje. Jednostavno, donio sam odluku da bi trebalo više da se posvetim nekim drugim stvarima. A onda nisam bio spreman da dam sto odsto sa psihološke strane. Pogotovo što u reprezentaciji nema više Jokića, Mlađana, Leka pauzira… Nema dosta njih, a kad je već smjena generacije, neka se momcima da šansa. Jedino što bih dodao je da sa mladim igračima treba biti strpljiv. Javnost treba da je svjesna njihovih godina, a siguran sam da u nekom daljem periodu mogu da daju dosta toga”.

Može li bez jakog Primorca biti jake reprezentacije?

“Cijeli Savez treba da se organizuje i klubovi. I ne samo Primorac, već i Budva, koja je tu neđe, i Kataro, da budu što jači. Svjesni da bez dobrihfinansijane može nikome biti lako. Mladi momci napune 21,22 godine napuštaju crnogorske klubove, a moramo ih zadržati barem još dvije tri godine. Ali, ovako bez finansija, svi će gledati da idu neđe ili na brod”.

Sve je moguće

Brzo će SP, da li je najboljih 13 izabrao selektor?

“Sigurno. Vlado zna što radi. Imam potpuno povjerenje u njega. Mislim daje dobro odabrao. Pokazali su momci da mogu da igraju dobar vaterpolo, ali, ponavljam, zbog samo jedne utakmice sve može da krene nizbrdo. Zato je bitno da pokažu želju i da se srcem bore”.

Obaveza ,,ajkula“ na SP je prvo mjesto u grupi. Kasnije, u četvrtfinalu je izvjestan duel sa Grcima ili Spancima. Kako gledaš na to?

“Moguće je sve. Nisam baš pratio cijele pripreme, gledao sam rezultate, a cilj je, a i oni kažu, prvo mjesto u grupi. Neće bito lako ni u četvrtfinalu. Ali, poslije grupne faze svaka utakmica je priča za sebe. Eto, na prošlom SP u Kazanju, ekipa koja je bila donekle podmlađena, odigrala je sjajno prvenstvo. Desio se u grupi kiks sa Australijom, onda smo u četvrtfinalu izgubili i osvojili peto mjesto. Medalja je izostala, ali su igrali sjajno”.

Šta je uspjeh?

“Uspjeh je da prođu četvrtfinale, a medalja čudo”.

Ko su favoriti i da li misliš daje Srbija nedodirljiva?

“Mislim da nije nedodirljiva. Gledao sam Svjetsku ligu gdje su ih Italijani i Amerikanci dobro namučili. Na Olimpijskim igrama nijesu baš dominirali. Italijani imaju odličnu ekipu, Mađari su na OI završili kao peti, od nas izgubili, željni su medalje. Hrvati su opet kompletni… Neka bude da je Srbija prvi favorit zbog svega što je do sada uradila”.

Od naredne godine Primorac će igrati sa najboljim ekipama u RL, da li to znači veće ambicije?

“Mislim da u ovom momentu Primorac ne može da priča o nekim velikim ciljevima, zato jer će doći do reorganizacije, a i finansijska situacija nije baš najbolja da može sve da se postavi na nivo koji je nekad bio. Mislim da će teško ikad, ako pričamo o onim godinama kada je Primorac bio u vrhu Evrope. Ali da se napravi konkurentna ekipa, koja može da igra dobar vaterpolo, to može. Ne pričam o kunkurenciji sa Jugom i Rekom, ali i u Evropi možemo biti konkurentni i to bez nekih preciznih ciljeva”.

Tonijeva „Scala santa”

Prija li odmor?

Nema odmora, u obavezama sam”.

Slatke?

“Jesu, počeo sam ugostiteljstvom da se bavim, otvorio sam restoran u Starom gradu”.

Hoćeš li biti bolji ugostitelj nego vaterpolista?

“Ne znam, bilo bi dobro da budem bolji ugostitelj”.

Imaš vremena više i za porodicu, zar ne?

“Za sve i za porodicu”.

Planiraš li odmor?

“Niđe van Kotora”.