Češki fotograf progonjen sovjetskom invazijom

Kada su sovjetski tenkovi prešli u Čehoslovačku prije 50 godina, rušeći razdoblje političke liberalizacije poznato kao Praško proljeće, mladi fotograf Libor Hajski (Libor Hajsky) zabilježio je scene nasilja i straha-kao i trenutke empatije i crnog humora, piše Radio Slobodna Evropa.

Neke od najdramatičnijih fotografija zloglasnog događaja-invazije Čehoslovačke od strane sovjetskih vojnika 20. i 21. avgusta 1968. godine napravio je upravo Hajski, tadašnji fotograf na obuci koji je imao samo 20 godina. Pedeset godina kasnije, njegova sjećanja na taj dan su kristalno jasna.

“Kroz dim, možete vidjeti kako su se ulice zatamnile kao da je bila noć. I onda, postepeno, geleri su počeli letjeti. Bila je strašna panika. Ljudi su se skrivali gdje god su mogli-iza automobila, na terenu”, ispričao je Hajski.

Hajski se bio upravo vratio s odmora u Rimu dan ranije. Invazija ga je iznenadila-kao i ostatak zemlje. Dok su se tenkovi ulazili u čehoslovačku prijestonicu, zgrabio je svoje kamere i uputio se na ulice.

“Oko 8. ili 9. marta, mnogo ljudi u suštini još nije shvatilo da je to bio planirani napad. Mislili su da je riječ o vojnoj vježbi ili tako nešto. Takođe, na ovoj fotografiji možete vidjeti da su djeca na tenku, kao da su bili u lunaparku. Ne bih rekao da su bili radosni oko svega toga, ali uopšte nisu mislili da je to bilo nešto ozbiljno”.

Ali konfuzija na Vjenčeslavovom (Wenceslasovom) trgu se brzo pretvorila u prijetnju kada su sovjetske trupe počele da pucaju na ljude.

Hajski je ispričao kako se vatra spuštala niže i on se bojao da se neće zaustaviti i da će doći do njega.

Samo nekoliko blokova dalje, vijest o invaziji emitovana je na čehoslovačkom radiju, koji su sovjetske snage željele ugasiti.

Dok su se vojnici kretali prema stanici, mase su se okupile vani kako bi pokazale svoju podršku emiterima. Hajski je rekao da je i tu vladala pomutnja:

“Možete precizno reći po izrazima na licu Rusa… oni ne izgledaju kao oslobodioci. Ako pogledate bliže, možete vidjeti njihova sumorna lica. Ti jadni momci. Nisu znali šta tu rade”.

Usred haosa u blizini radiostanice, kamion bez vozača ušao je u gomilu, odnoseći nekoliko života.

Hajski se u tom trenutku okrenuo i vidio kako nešto dolazi. Zgrabio je kaže kameru i samo pritisnuo dugme.

“Osjećao sam se prilično loše u tom trenutku, moram reći. Ta sjećanja i dalje me proganjaju”, kaže.

Ukupno 15 ljudi taj dan izgubilo je život blizu čehoslovačkog radija, a više njih je poginulo tokom okupacije. Ali Hajski se ne sjeća samo traume tog dana, već i događaja koji su otkrili trenutke humanosti.

“Ljudi su zapalili tenkove. Ali najgore je bilo što su vojnici bili unutra i tenkovi su počeli da se zagrijavaju. Iznenada su ljudi počeli da vrište: ‘Izlazi! Izlazi prije nego što vam se nešto dogodi’. To je bila stvarno komična situacija-da je i dalje postojala neka empatija prema njima. Nepotrebno”, priča Hajski.

Upravo je haos tokom invazije sačuvao Hajskijeve fotografije. Sovjetske trupe pretresle su češku novinsku agenciju gdje je Hajski radio, oduzevši i uništivši negative, ali ne i ove fotografije.

“Film u boji je preživio jer su samo jednom sedmično razvijali negative u boji. I tada je postojala takva konfuzija, nije bilo moguće dobiti laboratoriju za boje koja radi na njima. Oni su razvijeni dvije sedmice kasnije, i to ih je spasilo”, rekao je fotograf.

Invazija iz 1968. godine srušila je kratki period relativno liberalnog socijalizma poznatog kao Praško proljeće. Hajskijevi fotografski snimci su preživjeli. Ali nade za političkim promjenama su izgubljene za drugu generaciju.